borut
11.10.2016., utorak
Molitveni kaiševi
Priča nas vraća više od dvije stotine godina unatrag u Poljsku u obitelj jednog od sljedbenika rabina Izrela ben Eliezera, bolje znanog kao Bal Šem Tov. U siromašnu hasidsku obitelj u kojoj je nedostalo svega osim vjere. Šimon, glava obitelji, provodio je dane u sinagogi učio i podučavao, dok je Cipi, tako se je zvala njegova žena, brinula kućanske poslove, sastavljajući kraj s krajem. Nebrojeno puta je Cipi molila i nagovarala Šimona da proda molitvene kaiševe koje je naslijedio od rabi Bal Šem Tova, a nudili su mu za njih mnogo novca, no on je uporno odbijao. Smatrao je posebnom milošću to što je upravo on naslijedio molitvene kaiševe velikog rabina i što ih može svakog jutra namatati na ruku ispunjavajući božje naloge o molitvama. Tako su prolazile godine, oni starili, a djeca rasla i odlazila u potrazi za boljim životom. Ali jednog dana, baš u ovo vrijeme pred Praznik sjenica, vratio se Šimon iz sinagoge posebno raspoložen. U ruci je držao kutiju sa prvoklasnim etrogom (citrus) i ponosno govorio kako će ove godine proslaviti praznik upravo kako treba.  Cipi ga je upitala odakle mu novac za nešto što si nikada nisu mogli priuštiti. I kada je Šimon odgovorio da je prodao molitvene kaiševe rabi Bal Šem Tova i da mu je nakon što je kupio etrog i sasvim nove kaiševe ostalo još nešto novca da ona može kupiti hranu, Cipi je spopao bijes. Istrgla je Šimonu iz ruke kutiju s etrogom i tresnula je o pod. Kutija se je raspala, a etrog razbio i postao neupotrebljiv. Vikala je na Šimona prigovarajući da se godinama nije htio odreći one relikvije i sada, sada ju je prodao da bi kupio jedan obični etrog. Šimon je samo na trenutak pokazao iznenađenje gledajuću u razasuto "bogatstvo" na podu i bez imalo ljutne rekao: "Eto, dugo vremena smo imali nešto vrlo vrijedno, materijalno. A sada, kada su nam djeca otišla i kada je sve ovo rastureno po podu, ostalo nam je ono najvrjednije - ti imaš mene, a ja imam tebe!"  |
- 22:41 - Komentari (18) - Isprintaj - #
07.10.2016., petak
Božica
|
Bio sam na kratko u Ateni i koristo taksi od međunarodog aerodroma do hotela. Bila je gužva na ulicama i vožnja je trajala neuobičajeno dugo. Poveo sam razgovor sa vozačem o grčkoj glazbi. Ispitivao sam ga o njemu omiljenim pjevačima i on je odgovarao nabrajajući meni poznata i bezbroj meni nepoznatih imena. Pred samim hotelom sam ga upitao što misli o Haris Alexiou. Pogledao me je i namrštio čelo govoreći: "Čovječe, pitao si me o pjevačima, a ne o bogovima!" ...i evo božice: |
