utorak, 26.04.2022.

Iz naftalina

- 13:23 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 06.04.2022.

Vječna sadašnjost

Fotografija je vrlo snažan izum našeg vremena jer ima mogućnost rekreiranja prošlosti u sadašnjosti. Moguće je uhvatiti i snimiti jedan trenutak koji nas vraća nazad i ja sam u potpunosti opčinjena tom malom i naizgled jednostavnom ali vrlo snažnom magijom. Ali u ovom digitalnom dobu prošlost postaje sadašnjost koju konzumiramo. Video na youtube-u iz 2008. ima jednaku svježinu kao i iz 2018. i ne postoji vrijeme između. Samo vječna sadašnjost... sazdana od milijun i milijun prošlih fragmenata. Glazbeni uradci u svojim remastered verzijama zvuče kao da su napravljeni jučer i da ne poznajemo umjetnike koji su ih radili nikada ne bi pomislili da su neki od njih mrtvi ili izuzetno stari. Svi oni su u svom otisku koji su napravljeni u prošlosti ušli u vječnost sadašnjeg vremena gdje ne postoji prolaznost.

Pa tako i jednostavni snimci u sobama famoznih "youtubera" i kadrovi svakodnevnih trenutaka ili memovi ili različiti oblici humora koji su već godinama aktualni na internetu, spremljeni su na serverima koji počinju služiti kao fragmentirana memorija društva kojima se uvijek možemo vratiti kada želimo i ponovno proživjeti. Sve ostaje zapisano u vječnoj sadašnjosti. I zbog svakodnevne konzumacije tih sadržaja i mi ulazimo u vječnu sadašnjost - u različitim trenucima u vremenu. Samo zato što smo subjektivno počeli zapinjati u vremenu ne znači da je fizika zaboravila da vrijeme postoji, ne znači da umjetnost neće pronaći unikatnu ekspresiju ovog vremena, ne znači da će društvene i humanističke znanosti prestati opisivati, istraživati i uspoređivati onda i sada. Linearnost je izmišljena s razlogom.

Ta vječna sadašnjost ulazi u naš svakodnevni govor - "Moraš živjeti u trenutku!", YOLO! - Kao da je prošlost toksični mali svemir u kojeg nikada više ne treba zaći.
Prošlost je uvijek traumatična i opasna - jer si nekada osjetio snažne emocije. Ako postoji prošlost to znači da si tada bio mlad, a sada stariš. Svaka sekunda te vodi prema grobu.
Ako postoji prošlost to znači da si tada griješio, a greške ne treba brojati. Ako postoji prošlost to znači da su ti učinjene traume, a traume treba zaboraviti. Ako postoji prošlost znači da upadaš u depresiju, a od toga treba bježati kako bi uvijek ostao radno sposoban, kako bi mogao ulagati sebe u savršenu vezu, kao bi mogao biti sposoban ustati se i otići u teretanu da bi ostao fit, mlad, umišljen i mentalno trezven svaki dan i kako bi mogao biti od nekakve koristi samome sebi prije svega, a možda i društvu i bližnjima. Treba preuzeti kontrolu nad samim sobom, treba preuzeti kontrolu nad sadašnjošću! Nad emocijama!
Prošlost je dobra samo ako ju na trenutak konzumiraš i onda baciš, kao da nikada nije bilo dio tebe.

Digitalno vrijeme ima fobiju od prošlosti, briše granice sa prošlošću - sve stapa u jedno, kao da nikada nisu postojale razlike među vremenima. Kao da je moj djed živio jednakim životom kao i ja. Kao da možemo komunicirati istim jezikom... a nikada se nismo mogli manje sporazumjeti.

Možda je zaborav prouzrokovan čovjekovom današnjom podjelom na životne faze. Postoje prve 3 godine života, pa vrtićka dob, pa predškolska dob, pa osnovna, pa srednja, pa fakultet i teretana, pa brak i teretana, pa djeca i teretana, pa kriza srednjih godina i tako u nedogled. I svaki od tih faza je mjesto za sebe svima posve jasno kao dan da ih se ne treba sjećati. Kao da nitko od nas više ne živi drugačije od nekog drugog. A svi oni koji ne prate taj redoslijed kao da propuštaju nešto bitno u životu... Današnji mainstream...

Ako nema prošlosti - nema ni karaktera, nema mudrosti, nema životnog iskustva, nema znanja... i tako ti pojmovi postepeno postaju zastarjeli i nisu u trendu. A uvijek treba biti u trendu jer "vrijeme te pokopa".
A od vremena treba bježati kao od kuge. Moje životno iskustvo je da sam se rodio, da sam se školovao, osnovao obitelj, radio i umro. Nisam ništa osjećao, nisam se ničemu nadao, nisam ništa zeznuo u životu i nikada se nisam kajao.


S druge strane je sve donedavno postojala snažna čežnja za prošlošću kao nekakav bijeg od sadašnjosti. Čežnja za vremenom kada su se nosile krinoline, dijademi i kada je plemstvo krasilo dvorove svojom pojavom. Ili postoji čežnja za legendama o zmajevima, magijom, snažnim ličnostima i kraljevima... ili postoji čežnja za krvlju, seksom, skandalom, spektaklom sa mačevima i katapultima kao zamjena za nešto iskonsko i snažno kako bi mogli pobjeći od kronične dosade zvan život.

- 14:03 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi