četvrtak, 21.10.2021.

Epitaf

Jednom kada ruke budu usahnule od srdžbe
I kada glas ne bude više mio nego hrapav
I kada uši više ne budu čule
Ni osmijeh ni pozdrav
Niti oči vidjele oblake nad nama.

Ja, sjetiti ću se Vas
U svojoj samoći nikad prežaljenoj
Svih onih koji su pošli ili su mogli poći
U avanturu pod vedrim nebom.

Svih onih koje sam mogla nazvati danas
I koje sam mogla pozdraviti jučer.

Ja - sjetiti ću se vas,
Kada bude bilo kasno.
I kada na očima bude siva mrena,
Tek tada će mi biti kristalno jasno.

I poželjet ću da ste ostali duže
Da smo disali lakše
Da smo voljeli glasnije
I mrštili se slabije.

Da smo se igrali školice duže nakon nastave
I da smo si dotakli ruke dok hodao si kraj mene.

Kada mi ruke budu smežurane od života
I kada kosa na glavi poprimi boju mudrosti u svojoj iluziji.
Ja ću shvatiti da je možda bilo bolje
Da sam Vas nazvala tada
I pozdravila onda:

Jer od tog u životu
Nema veće radosti...

I dok se sa uspomenama budem opraštala
Ležeći u postelji od jeftinog pamuka
Ja, sjetiti ću se vas
Kada ostanem sama i posljednja

I podsjetiti sebe da sam strasno voljela
A vješto prešućivala.
Da sam slabo grlila

I najmanje imala.

***

- 23:31 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2021 (1)
Listopad 2021 (2)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)

Opis bloga

Linkovi