nedjelja, 17.10.2021.

Ubiti pticu rugalicu

U životu se susretneš sa svakakvim ljudima. Neke je uistinu teško razumjeti. Omiljena knjiga mi je Ubiti pticu rugalicu i često je se sjetim kada se susretnem sa ljudskim karikaturama - bilo online ili u stvarnom životu. To nevino (a pomalo i naivno) vjerovanje da su ljudi u svojoj suštini dobra bića - da oni koji su okarakterizira na određeni negativan način od strane društva - zapravo u sebi skrivaju iskru dobrote, nekako mi takvo razmišljanje budi nadu u ovaj propali, iluzijama natrpan, ludi svijet. Nekako je možda u ljudskom instinktu da dobrotu moraš skrivati (što se onih uistinu dobrih tiče). A oni koji su ih pljuvali - jesu li oni zli? Naravno da jesu. Neki jako dobro znaju što je dobrota - ali su jasno odlučili da ju u ovome svijetu ne žele vidjeti. I zlo ima svoje podanike. Vještina je pronaći ogledalo koje ga reflektira nazad prema zlu. Zlo se često ne prepoznaje kao takvo. Ima problema sa samo-reflekcijom. Ljudi gube vještinu da reflektiraju nazad. Ljudi više ne vide razliku. Nije više bitno za koju stranu igraš.

Ubiti pticu rugalicu za mene ima terapeutski učinak - samo trenutak iskrene dobrote je dovoljno da te održi na životu na jako dugo vremena - a mediji tipkaju gluposti kako na jedan negativan događaj mora doći barem 7 (bubam broj) dobrih stvari kako bi se to negativno uklonilo. Ja mislim da je dovoljan jedan trenutak iskrene dobrote da čovjeka podigne iz pepela i drži ga sljedećih 5 godina. To je istina. Ponekad nam je dovoljno sasvim malo da bi dobili poticaj kako vrijedi živjeti zbog sebe, zbog drugih ljudi. Čekamo na taj trenutak. Sve ostalo se lako izbriše. Potreban je trenutak iskrene patnje i trenutak iskrene dobrote bez straha da dobiješ krila. Danas trebaš biti dovoljno hrabar pokazati da si čovjek. Opasno je biti samo čovjek - ljudi bi te mogli razapeti kao žrtveno janje. Isus im nije bio dovoljan za razapinjanje. Vratite se Isusu - on je umro za Vas. Ne morate više razapinjati nekog drugog. Imam dojam da, tko god je opisao Isusa - vjerujem da je donekle poznavao ljudsku psihologiju. Ljudima treba netko tko će umrijeti za njih da bi shvatili da život ima vrijednost.

Ljudi ginu za nesebičnom žrtvom, traže je u svakom, iscrpljuju do krvi - ne shvaćajući da su oni problem. Izbjegavaju samouništenje. Mozak se jednostavno ne može ostaviti onoga na što je navikao - misli da će umrijeti ako ostane bez tog toksičnog opijuma. Znamo da je ovisnost loša - ali... umrijet ćemo ako nismo ovisni. Ljudi rijetko kada biraju život pored tako zamamne smrti. Smrt je opasno i zabranjeno voće. Jabuka sa stabla koju možeš pojesti samo jednom - ali ju je lijepo dodirivati dok ju ne pojedeš. Ono si što konzumiraš - pazi što jedeš.

Volim se koristiti fensi riječima zapada i ovog prokletog neoznanstvenog liberalizma (da, riječ je posve izmišljena) - sustav vrijednosti, opća histerija - i sav ostali znanstveni rječnik. Ali to su sve... samo riječi. Znanost ima svoj jezik stvoren kako bi na što objektivniji način nastojala dočarati globalnu sliku, upozoriti, opisati - ne ostavljajući neke tvrde emocije iza sebe, ili barem da bi se osjećaj tih emocija mogao umanjiti. Ja sam uvjerena da ljudi koji istražuju taj svijet, pišu znanstvene članke - pogotovo sa područja humanističkih i društvenih znanosti - prolaze živi pakao dok probave sve što su iskusili i pročitali. Znanstveni rječnik je samo tehnika. U tom rječniku se ne vidi čovjek (ne pišite književno - budite pjesnici). Jezik nije ništa drugo nego korisni alat. A kada si samo čovjek - i šutnja nekad govori 1000 riječi. Šutnja je nekad... opasnija. I pauze su isto bitne.

Umjetnost nikada nije trebala postati posao. Umjetnost je vještina življenja. Sve ostalo su samo... alatke za postizanje ciljeva, nije bitno kakvih.

"Nije neophodno govoriti sve što znaš. To ne priliči jednoj dami – kao drugo, ljudi ne vole da budu u blizini nekoga tko zna više od njih. To ih razdražuje. Nikoga od njih nećeš promijeniti tako što ćeš govorit kako treba; moraju sami poželjeti naučiti, a kada ne žele učiti, ne možeš ništa drugo osim držati jezik za zubima ili govoriti njihovim jezikom.“ - e moja Harper, da znaš koliko me držati jezik za zubima ponekad ljuti. A znam da bi me razapeli. Uvijek su se trudili. Moram paziti što čitam - ako ovako nastavim, završit ću kao ork u Mordoru. Moram paziti što jedem.. I gdje serem.









- 21:45 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (2)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)

Opis bloga

Linkovi