petak, 05.03.2021.

Dnevna doza šovinizma

Idem neki dan na kolodvor. Pozivam Uber.

Staje stariji gospodin, ok obučen, definitivno ne izgleda siromašno.
Stavljam kofer u gepek i sjedam u automobil.
Započinje razgovor.

- Odakle ste? Jeste odavde ili? - odgovorim regionalno područje otprilike.
- Jel idete na more? - Ne idem.
- Skupo je ići na more odavde, to vam je nekih 1000 kn minimalno samo na gorivo i cestarine. - Nasmiješim se.
- Zašto ste ovdje?
- Planiram obitelj.
- Imate sestre? - Tu mi već zvoni crvena lampica. Kao da sam došla na policiju zbog remećenja javnog reda i mira
pa te ispituju kao da si počinio ubojstvo.
- Imam. - Slažem
- Starije - mlađe? - Starije.
- Jesu i one dobre kao ti?
Već pomalo uspaničeno odgovaram u automobilu čija su se vrata automatski zaključala kada sam ušla.
- I bolje gospodine i bolje. - Ne znam zašto sam tako odgovorila. Prepala sam se. Jako sam se prepala.
Htjela sam odvući pažnju sa sebe. U glavu mi je došlo kako se vjerojatno oblizuje sada dok mu odgovaram.
- Ja imam dvije kćeri... Starija je dobra. Mlađa je razmažena. Ima 19 godina. Te mlađe su uvijek
tako nekako...baš loše - i prostrijeli me pogledom.
Kao da je očekivao da mu kažem godine. Da mu odgovorim nešto. Da potvrdim da sam razmažena i da imam 19 godina.
Žena koja je nedavno dobila otkaz jer je zbog corone postala tehnički višak.
Razmišljam u sebi, vjerojatno je na oca ili je odlučila naučiti odgovarati pi*ketini kao što ste vi. Način na koji je govorio o njima mi je više govorilo o njemu.
Nije mogao ništa više reći osim da je starija mirnija, a mlađa mu proturječi. Što znači da o njima ne zna ništa.
Bilo bi super da nema djece i da je sve to samo izmislio, kao što ni ja nemam sestre.
I od svega toga mi se i danas povrača.
Balkansko primitivno go*no.
Ispalio je još nekoliko provokativnih primjedbi na moj račun jer sam mlađa, razmažena i drolja.
U tom razdoblju mi je već zvonilo u ušima i samo sam čekala doći na kolodvor.

Nekoliko minuta prije kolodvora je zašutio. Platila sam mu vožnju uredno.
Izašla van sva bijesna i prestrašena dok se on uljudno smiješio i odletio nazad u automobil.

I danas razmišljam - Zašto tom govnetu nisam ništa odgovorila?
Da sam mu rekla barem nešto. Nešto sitno. Nisam ga morala nazvati govnetom ali barem neku stvar?
Činjenica da sam bila sama s njim u zaključanom autu me je prepala.

Ljuti me!

- 18:39 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 02.03.2021.

Proklete feminjare

Traje još jedan val feminizma. Tj. nikad nije ni prestao ali današnje znanstvenice vole to tako nazvati. Rekla bih prije da je stigao još jedan val svjetskih prosvjeda. Pa se sada prosvjeduje u ime svega što je mučilo društvo 20. stoljeća.
Ili društvo općenito - jer dokumenti o sistematskom proučavanju ideoloških aparata (barem u ovom dijelu svijeta gdje je povijest počela sa Titom) nisu poznati prije 20. stoljeća (osim političkog programa oblikovanja nacija) ili se o tome ne uči niti se spominje nešto detaljno jer ne djeluje previše bitno i relevantno za današnje stanje. Stoga laiku djeluje kao da ništa prije nije postojalo, nije mu poznato. Nije mu jasno. Jer modernizam je najviše zastupljen u srednjim školama i obrazovanju općenito (barem je bio donedavno),a postmodernizam traje od 80-ih godina. Što je 30-40 godina. A to nije malo.
Stoga učenik o modernizmu zna sve, a o znanstveno određenom razdoblju u kojem živi ne zna ništa (kao što ne zna previše ni o onim prije modernizma) osim što ga osjeća i što ga guši i što mu ga je pun k, a ponekad ne zna ni zašto.

No vratimo se na feminizam.

S obzirom da je feminizam doveo sa sobom činjenicu kako i žene mogu biti bahate kučke, da mogu imati smrdljivi prdež i govno im ne miriše po cvijeću (što znači da feminizam radi svoj posao zapravo - izjednačava žene sa muškarcima. Prvo, dokazuje da su žene ljudi iako ima onih koji vjeruju da su došli iz Andromede (I među muškarcima isto, oprostite svi muškarci koje sam skoro zakinula,a ne mogu prestati trkeljati o Anunakijima. Zaboga, toliko vas ima da bi trebali i službeno osnovati sektu), a drugo, žene se izjednačavaju sa muškarcima u bahatosti, neotesanosti itd.(jer to je ono što danas predstavlja moć - biti bahat, neotesan i sociopat što se Hrvatske tiče), stoga feminizam može postati instrumentom manipulacije. Baš kao i šovinizam - u jednakoj snazi i mjeri. No... to su ideologije. A ideologije su ništa drugo nego skup predrasuda i mišljenja koje mogu poslužiti nekome da ostvari svoju cilj ili korist. Feminizam može imati svoje uporište u strahu i mržnji kao i šovinizam. I zbog toga me ljuti nesluženje dodatnim riječima koje opisuju određenu pojavu. Radikalni feminizam se bazira na mržnji prema muškarcima, na mizandriji. Stoga ne može biti feminizam ako je feminizam riječ koja teži ravnopravnosti. Ne teži se ravnopravnosti ako želiš ubiti nekog, istrijebiti pod svaku cijenu. Mada su stvarni napadi ove skupine žena rijetki, klica mržnje koju opisuje radikalni feminizam prema muškarcima je itekako stvaran. I široko rasprostranjen. A muškarci se ukenjaju kad samo čuju riječ feminizam. Ili su šovinisti-robovlasnici, ili misle da su feminizam i šovinizam ista stvar ili smatraju da nema potrebe za tim. Ne služenje jasnijim pojmovima je pomalo zabrinjavajuća stvar. U globalu, feministice se gledaju kao žene koje mrze muškarce, koje su općenito kučke i koje se ne briju - sve ono što plaši jednog narcisoidnog muškarca. I ja bi se složila s tim. U globalu mrzim Hrvate malo više od Hrvatica, trudim se biti "kučka" iako sam još uvijek jako slaba i ne mogu doseći razinu šupačkog komunjarsko-nacionalističkog ponašanja pripadnika hrvatske nacije općenito i nadam se da nikad neću, mada ne znam kako ću drugačije preživjeti u ovoj zemlji (pazim da me ne spiče šakom jer sam rekla što mislim - kukavica sam) i apsolutno mi se ne da brijat. Negdje od listopada do ožujka sam vukodlak, lajem na mjesec i čupaju me dlake kod gaća. Feministica sam iako nakon silnog istraživanja i dalje ne znam što bi to trebalo značiti. S obzirom da je ideologija u pitanju, prevest ću to sebi kako meni odgovara kao što radi 99,9% ljudske vrste.

S obzirom da se pojedini muškarci danas boje kako će njihova narcisoidna, neurotična i sebična prava biti srezana... prisjetimo se zlatnog doba znanstvene revolucije i uspona i razvoja moderne znanosti u 16. i 17. stoljeću. Današnji, moderan čovjek bi rekao kako je to bilo krasno, divno vrijeme kada je razum postepeno počeo pobjeđivati mutnu i izmišljenu sliku dogmatskog kršćanstva. Kršćanski establišment više nije imao glavnu riječ u oblikovanju stvarnosti - iako su mnogi svećenici sudjelovali upravo u toj revoluciji. Oni su i imali sve te starogrčke znanstvene zapise i počeli su raditi na eksperimentima. Svećenici su bili većinska skupina koja je znala čitati i pisati. To je bila revolucija svećenika zaljubljenih u znanost, isto kao što je Martin Luther bio svećenik koji se zaljubio u pravdu i borio se protiv kršćanske korupcije i izrabljivanja. To je bilo vrijeme velikih otkrića i naglog razvoja, masovnih kulturnih i društvenih promjena. U tom prekrasnom vremenu gdje je bijeli čovjek počeo zamjenjivati bijelog boga (čitaj - papu)... dogodilo se nešto opako. Masovni genocid na području Europe - progon vještica. Progon vještica nije trajao godinu, dvije, pet, šest. Masovni genocid ljudi, pretežito žena, se odvijao puna 3 stoljeća, a prestao je genijalnom spoznajom da će istrijebiti čovječanstvo (aka bijelog čovjeka) ako nastave ubijati žene - i kralj i svećenik i znanstvenik... i kraljica, svi su se složili da žene treba sustavno, pedantno, strogo ubijati zbog vještićarenja. Zbog nečeg neutemeljenog, izmišljenog. Mržnja upakirana u čistu fantaziju, a žena je bila simbol te mržnje. Prokleta tri stoljeća su žene masovno ubijane zbog hira nekog bijelog kralja koji je napisao malu knjižnici o postojanju coprnjica koje omađijaju muško spolovilo i ostave ga neiscijeđenog. I to zato što ga je žena odbila. Samo je rekla NE i izazvala je opći genocid. Možda možemo reći da je čovjek bio neuračunljiv, ali što je sa ostalim pametnima koji nisu imali pojma ni tko je on niti što je, a masovno su progonili žene. I to samo zato što je bijeli muškarac imao sredstva, vojsku, političku moć i glavnu odluku u donošenju strateških planova. Bio je arogantna, megalomanski nastrojen narcis. Najveće, najopakije, najnehumanije čovjekovo oružje je bio on sam. I sve što je trebao napraviti je - napisati knjigu. Genocid baziran na spolu... jbt... Ideja se proširila Europom poput vatre. Danas su stvari daleko od toga, nisu niti blizu... Ali moramo priznati pobjedu bijelog muškarca među svim ljudskim vrstama i skupinama. Možda nije izmislio psihopatiju, ali ju je definitivno unaprijedio i dao joj neograničenu moć i time izolirao sebe od ostatka ljudske vrste. A sada tu istu bolest žele i ostali.

Jedna stvar koja povezuje sve znanstveno opisane vrste feminizma i ostale teorije i pokreti vezani uz rasu, seksualnost, spol i slično je slaganje u tome da je došao kraj psihopatskoj, ratom nafilanoj vladavini bijelog muškarca. Svi su protiv bijelog muškarca. Bijeli muškarac je simbol svega najgoreg ma koliko god on htio da to budu muslimani. Kakav je osjećaj biti simbol rata, psihopatije, neljudskosti, silovanja..
Srećom, stvari se mijenjaju. I da taj bijeli muškarac nije popustio biti psihopat i odlučio biti humanitarac, danas ne bi imali sve ove silne teorije. Cijelo društvo usmjerena prema ratu sa rimskim bijelim ratnikom na čelu polako poprima novu sliku. Muževi počinju voljeti svoje žene i očevi počinju grliti svoje sinove i kćeri shvaćajući da je sva ova stoljeća bio ogoljen do kostiju, odgojen da bude životinja i silovatelj, treniran da bude bez pameti, a komunjarski otac Tito polako nestaje sa egoističnom, megalomanskom generacijom rođenom 60-ih godina i ranije čije je cijelo postojanje bazirano na sebičnosti. Još samo treba očistiti glazbenu industriju od šovinističkog smeća i možemo polako krenuti prema boljem.

Feminizam je riječ koja je pomalo nejasna jer je u svojoj biti ideološka ali se i znanstveno proučava i pokušavaju se mjeriti stvarni podaci koji potvrđuju nejednakost spolova - zabrane upućene ženama da se bave znanošću, glumom, politikom... i zapravo svime bitnim i ključnim za održavanje zajednice i važnim za stvaranje opće kulture i društvenog ozračja je dovelo žene u nezavidan položaj diljem svijeta. Ne može se negirati da su žene sustavno ugnjetavane stoljećima kao što se ne može negirati da je Hitler pokušao istrijebiti Židove. Ali mi ne možemo zahtijevati svoju zemlju. Možemo samo pozivati na rat ili na mir.

No međutim... pravi naziv za pravi uzrok stvarne, zbiljske, mjerljive nejednakosti među spolovima ne postoji, a ne može se definirati feminizmom. Taj uzrok je gotovo nemjerljiv jer je duboko institucionaliziran i unatoč svim borbama za opću jednakost na radnom mjestu, politici i znanosti ono je i dalje osjetno i duboko ukorijenjeno i u najbanalnije kulturne obrasce. Najozbiljnije je osjetan kada ogorčenost ispliva na površinu i provlači se društvom poput neizlječivog raka ili se preoblikuje u njemu u zastrašujuću šutnju koja zatvara prozore i spušta roletne. I to sve jer oba spola ozbiljno prezirno šute o svojim iskustvima ili su uzroci duboko patološki i nitima duboko isprepleteni sa društvenom stvarnošću. Pa se onda zapitam - koliko je naše društvo duboko patološko-komunistički-konzervativno-liberalno poremećeno? Cijeli taj muško-ženski odnos odjednom postaje političan, stvarni problem i jasno je javno prikazan, ali vješto manipuliran i preoblikovan.

Hajmo malo o hrvatskoj društvenoj stvarnosti. Za vrijeme parlamentarnih izbora, najčešće pitanje novinara je bilo što mislite o pobačaju? Odgovori su najčešće bili dvosmisleni jer nitko ne zna kakvo je stvarno stajalište žena u hrvatskoj vezano uz to pitanje. Koliko žene zapravo znaju o svom reproduktivnom organu? Koliko to znaju oni koji se time bave? Koliko prokleti Hrvati išta zapravo znaju?

U komunizmu - pobačaj nije predstavljao nikakav problem. Zašto je to odjednom problem danas? Jer se o tome pričalo u Irskoj? Jer i Hrvati žele biti indoktrinirani u nacionalističku kršćansku toksičnu stvarnost? Kao da ona komunistička nije dovoljna. Hrvat najbolje zna kako je u Irskoj.... Bolje od Irca. Ali kada nos treba zabiti u svoju kanalizaciju, začepi ga i laže kako miriše po - cvijeću. Tj... ne. Kanalizacija miriše po čemu miriše... Ali HDZ je rekao da miriše po ljubičici, a SDP po jorgovanu i ovisno o tome što im se više svidjelo - to su odabrali.
Posttotalitarističko društvo in a nutshell. Hrvati ne žele novog Tita ali ga uporno traže - kolektivno patološki traže svog oca - Tita. Hrvatska dijagnoza je da svi kolektivno imamo daddy issues.Svog boga oca smo danas pronašli u parlamentarnoj demokraciji koja određuje kulturu u Hrvatskoj. Čisti američki pristup stvaranja kulture. Brzo, jednostavno, efikasno, podložno manipulaciji. Ostale postkomunističke zemlje nisu izuzetak, naprotiv... manipulacija je puno gora. Ali ako je to naša vrijednost - neka baljezgotina prosječnog političara na televiziju koji će mišljenje promijeniti za tri godine i onda ćemo slijediti takvo mišljenje.... Ovo je izbor za diktatora i izbor vrste diktature u kojoj želimo biti. Bez dostojanstva, bez pameti, bez ikakvog ponosa.

Ali nemojmo o mržnji među spolovima. Hajmo malo o mržnji unutar jednog određenog spola.
Danas sam napravila mali eksperiment bez da sam znala da ga uopće radim. Obukla sam se dosta diskretno, i kad kažem diskretno, mislim na to da sam nosila široku jaknu, nabila sam kapuljaču, maskicu i kosa mi nije bila vidljiva. Obukla sam crne hlače i obične, crne tenisice. Ukratko, izgledala sam plain as f, nenametljivo. Otišla sam do trgovine, uzela što trebam i stala na blagajnu. Kada sam došla na red, mlada blagajnica me lijepo i ugodno pozdravila na što sam odgovorila i onda je na trenutak ostala zatečena. Sve je to ok, ali pomalo mi je djelovala ukočeno kada me je pitala trebam li još nešto. Kada sam došla kući mi je tek sinulo - pa jbt, ona je mislila da sam ja muško. Dakle, blagajnica se automatski postavila ljubaznijom prema muškarcu. To je bio nekakav moj zaključak, ali da bi tako nešto potvrdila morala bi ovo ponoviti barem 1000 puta da provjerim koliko je šovinizam široko rasprostranjen među Hrvaticama da bi moje stajalište uopće bilo mjerljivo. Je li taj stav bio jer sam žensko ili zato što sam ja izazvala određen predrasude? Je li tako nešto uopće rašireno? S obzirom da sam imala masku i bila dobro skrivena, možda je pomislila da sam i potencijalni kradljivac. Ali zašto to nije pomislila prije nego li sam rekla išta? Možda se sa ljubaznošću željela zaštiti od muškog zamaskiranog napadača? Možda me nije dobro promotrila i takva zamaskirana sam joj izgledala sumnjivo? Ali danas svi nose maske i nose se kapuljače, a posebno se dečki skrivaju na takav način... Zašto sam odjednom postala manje draga kada mi je čula glas?

Iskreno mislim da je Hrvatica Hrvatici vuk i ovo nemilosrdno natjecanje u ženskoj taštini, koja će koju prije zgaziti štiklom, je odavno postalo toksično za bilo kakva ženska prijateljstva koja se baziraju, osim na emotivnoj povezanosti, i na razumu. Žene se međusobno mrze. U to nema sumnje. Mijenjaju prijateljice kao čarape. I kao žena... mogu reći da žene uopće ne razumijem. Postoje društvene supkulture i podjele koje su proučavane, zabilježene i sl. Na čelu tih supkultura je uvijek neki muškarac itd. itd.. ukratko, opće poznato. R'n'b, rap i današnja soul/pop/slut glazba gdje prevladavaju većinom žene, na čelu su muškarci vođeni stajalištima narcisoidnog bijelog čovjeka, a popunjene se taštim šovinističkim i egoistično orijentiranim ženama iako su sve, ali baš sve, prošle kroz nekakav oblik fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja unatoč tome što su razmažene novcem - dakle, psihološki su u potpunosti indoktrinirane u narcisoidni kult uz pomoć zlostavljanja. Stoga možemo reći da su sve to muške supkulture gdje su se pokušale uklopiti i žene jer im se nešto svidjelo ali nikada nisu bile posve prihvaćene ili uopće prihvaćene, jer su muškarci i žene uvijek bili vidno odvojeni.
Rock supkulturne skupine su u velikoj mjeri bile mizogine i toksične za žene iako su bile umjetnički kreativne. Umjetnost je općenito uvijek bila mizogina i seksistička. Ali nitko nije proučavao ženske supkulture. O tome nema ni slova. Punk supkultura i ženska punk supkultura nije isto, ali se o tome nije pisalo ili se pisalo jako malo. Radi se o muškoj i ženskoj punk supkulturi. Muški i ženski punkeri nisu isti. O povijesti žena, osim što smo bile potlačene, općenito ne znamo ništa. I zbog te institucionalizirane potlačenosti, žene nemaju zajedništvo. U potpunosti se zanemaruju male kulture unutar kultura koje su strogo ženske i dovelo je do toga da se međusobno preziremo... jer jedino što nas povezuje je ženska muka, ženski nakit i moda i zavođenje muškarca kako bi stekle određenu vrijednost o sebi, a nikad ženska sreća ili zajedništvo. O tome se nikada ne piše. I tako se trpamo u isti koš, međusobno se preziremo jer nemamo ista stajališta i svjetonazore, a moramo dijeliti isti položaj jer još uvijek nemamo izbora. Jer nikada nećemo biti muškarci niti muškarci mogu biti žene (Ne uključujem ovdje trans osobe. Svatko normalan bi vidio koliko su takve izjave debilne, maloumne i ... nemam riječi za takav debilizam). Mislim da je krajnje vrijeme da se muškarci i žene kao skupine počnu zasebno proučavati u jednakoj mjeri inače će naš položaj uvijek ostati takav. Na dnu. Mi smo elfovi iz Witchera - da nismo bili potrebni za održavanje vrste, istrijebili bi nas u ta 3 stoljeća. Narcisoidni bijeli muškarac mora umrijeti (mislim kao simbol, narcisa će biti uvijek među svima). Moramo prestati biti indoktrinirani u sustav koji nije bio stvoren za nas.




- 16:02 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2021 (1)
Listopad 2021 (2)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)

Opis bloga

Linkovi