Ovca iza klisure

17 studeni 2020

Čitala sam negdje
Neku pjesmu
U nekoj staroj tankoj izlizanoj knjizi
Strica koji je odavno
Skrenuo u krivom smjeru
Umro za državu '91
I postao pijanac
Uz dva, tri piva
I izmlaćenu ženu.

Znam da ovo sada nije bilo bitno
Ali kada pišeš hitro
I ono nebitno ispišeš.
Mada je bitno...
Ali nije bitno.
Tko razumije,
Shvatiti će.

I u toj knjizi
Otrcanoj
Iz nekog davnog vremena komunizma
Bila je prosječna pjesma
Nekog prosječnog stila
Možda starog marksista, četnika, ustaše ili partizana
Ili velebnog pjesnika kojem ime nisam znala
Ali pamtim njezin naslov.

Bila je pratilja magle.

I nekako se često toga sjetim.
Pa uhvatim sebe u svojoj taštini,
Zamišljam sebe u magli negdje u daljini...

Ovca u magli i nije neki lijep prizor.
Čak bi mi i guska bila draža.

Ali kad gledam malo iz daljine
I nisam tako u krivu.

Glava u oblacima
Misli u sivilu.
Srce traži izlaz
Ali luta u bunilu.

Tako nekako
Meni to sve izgleda.

Možda je naziv cool,
Ali je slika nakazna.
I nema ništa romantičarski u njoj.

Romantiku su ubili neki ratni tajkuni.
"za svoju domovinu" i ostali pijuni.
I što sad da radim...

Krivi nekog drugog za svoje jadi,
Baš kao što naša sveta knjiga propisuje.

Ja sam ovca u magli iza klisure.
Ovca se i pod vedrim nebom gubi i posklizuje.

Kakva ironija...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.