Nema mjesta za mene

20 listopad 2020

Kada bih mogla vratiti vrijeme
Bi li sve bilo isto
Koje odluke bih napravila
kakva osoba bih postala
Bi li bila više voljena

Kada bih se vratila.

I čije ruke bih birala
Da sam bila pametnija.
Čije usne bih sanjala
Da sam bila malo vedrija.

Bi li me volio da sam netko

Ljepši
Brižniji
Manji
Mirniji

Bi li me volio,
Da sam netko vitkiji.

Jer tvoje srce je kamen
Sazdan od plitkosti i ega.
I u njemu nema mjesta za mene.
Iskre u našim očima
Su ovdje
Samo da vrijeme popune.

Dok glava luta u magli.
I moli se za bolje dane.
Za blagostanje:

Uvijek si disao kraj mene.
Ali nisi disao za mene.

I moj vrisak
Utišan je.

Sa svakim dodirom
Koža se skamenjuje.

Za svaki uzdah kojeg sam ti dala.
Ja vratila bih se.

Nazad.

Da sam samo znala.

Da u tvom srcu nema mjesta za mene.

Dom

15 listopad 2020

Još uvijek nemam dom
Koji stoji, čeka na mjestu.

U ovom vremenu plitkosti
Čovjek osjeća samo sebe.

Još uvijek nemam dom
Vozim se, ali svijet nikako da krene
Da se vrti oko sunca po mom.

Moj dom je vlak
Tu se ne vide ružne sjene
Srce je zapelo u prijevozu,
Svjesno da ide, ali ne prati vrijeme.

Još uvijek nemam dom.
Izgleda da uvijek lutam negdje.
Pazim da ladice
Ne postanu pune
Pakujem kofere
Mijenjam stanove...

Nanovo sve okrenem
A sve isto ostaje.

Upoznajem svijet,
Ali svijet mene ne poznaje.





Tiho žensko

14 listopad 2020

U prošlom životu sam bila bolesno muško
Nekakva vucibatina
Zlostavljač i silovatelj.

Ali mislim da sam pisala pjesme
Bila zabavljač
Poslije ponoći u noćima odmazde.

Vjerujem da sam puno pila
I žene sumnjivog morala su mi bile najdraže.
Čak bih rekla da ništa nisam krila
Pa su me često sustizale batine.

U prošlom životu sam bila muško
Pa mi je sada kazna tiho žensko.
Mrze me čak i kada ništa ne kažem.

Samo eto..
Prgava duša traži i ono što se ne bi smjelo
pa se na sve kiselo nacerim i zakašljem.

Ljudi se izruguju kada kažem da pišem pjesme.
Ne vjeruju da ova glava uopće misli.
Svatko smisli neku verziju mene
Ja sam ništa, zlobna, dobra, umirem u tišini.

Glumim pjesnika u vremenu kiča
Ne znajući koliko sam dio
prosječnih bića.

Ali tko danas uopće ikog osjeća.
Iz veze u vezu
Od odnosa do odnosa.
Seks, droga, nasilje i strah.
Pjevam u sebi dok se skrivam iza ponosa.

U mračnoj provinciji
Bez iskrenog pozdrava
Na licu je osmijeh
Iznutra sam nakaza.

Ja sam samo tiho žensko
Iza kišnog prozora.
Popijem pokoju tu i tamo ponekad
Da ne zaboravim da sam stara vucibatina.



***

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.