Tiho žensko

14 listopad 2020

U prošlom životu sam bila bolesno muško
Nekakva vucibatina
Zlostavljač i silovatelj.

Ali mislim da sam pisala pjesme
Bila zabavljač
Poslije ponoći u noćima odmazde.

Vjerujem da sam puno pila
I žene sumnjivog morala su mi bile najdraže.
Čak bih rekla da ništa nisam krila
Pa su me često sustizale batine.

U prošlom životu sam bila muško
Pa mi je sada kazna tiho žensko.
Mrze me čak i kada ništa ne kažem.

Samo eto..
Prgava duša traži i ono što se ne bi smjelo
pa se na sve kiselo nacerim i zakašljem.

Ljudi se izruguju kada kažem da pišem pjesme.
Ne vjeruju da ova glava uopće misli.
Svatko smisli neku verziju mene
Ja sam ništa, zlobna, dobra, umirem u tišini.

Glumim pjesnika u vremenu kiča
Ne znajući koliko sam dio
prosječnih bića.

Ali tko danas uopće ikog osjeća.
Iz veze u vezu
Od odnosa do odnosa.
Seks, droga, nasilje i strah.
Pjevam u sebi dok se skrivam iza ponosa.

U mračnoj provinciji
Bez iskrenog pozdrava
Na licu je osmijeh
Iznutra sam nakaza.

Ja sam samo tiho žensko
Iza kišnog prozora.
Popijem pokoju tu i tamo ponekad
Da ne zaboravim da sam stara vucibatina.



***

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.