03.06.2007., nedjelja

ZLATKO RABIK: BANKROTIRAO SAM - II DIO NE VIDIM VIŠE SEBE U PROIZVODNJI !!!! Evo konačno i mene. Zaista sam dugo bio odsutan. Kada sam kretao u projekt «slavonski Poduzetnik» mislio sam da će sve biti lakše. Ali nije to baš tako. Zato me i nema duže vrijeme. Ovih dana ponovo sam bio u Slatini, kod Zlatka Rabika koji je bankrotirao, ali mi je tada izjavio da se ne predaje. Prošlo je više od godinu dana i ja sam htio da vidim što se dogodilo sa tim inženjerom obuće koji je započeo proizvodnju obuće, izgradio jednu veliku halu, zaposlio oko 50 radnika i onda bankrotirao. Bio je to poslovni udarac za njega i dva partnera, ali i za njegovu obitelj, suprugu koja je isto ostala bez posla i troje djece koji su ušli u fazu puberteta i traže svoje. Pogledajte prethodni članak BANKROTIRAO SAM ALI SE NE PREDAJEM - I DIO Zlatka pamtim kao čovjeka koji je, i tada kada je «pao», zračio energijom, imao je strašnu volju da uspije i da se vrati u obućarske vode. Pa iza njega je bilo 20 godina proizvodnje, školovanja, u njemu je kolala proizvođačka krv. Danas to više nije taj čovjek. Zašto sam bankrotirao? U tri godine su završili tu veliku investiciju, bez kredita banaka. Zlatko nastavlja: «Uzeli smo značajniji kredit, dijelom kredita je kupljena oprema, a veći dio je otišao u plaće radnika i otvaranje novih radnih mjesta čija cijena nije mala. Primili smo još 30 radnika tako da smo došli do brojke od 50 radnika. Sada mislim da nisam trebao na takav način graditi pogon, to je zamka za sve. To je bio hrvatski model poslovanja – većina naplaćuje svoja potraživanja tako da gradi hale, objekte. Možda to i nije loše ali u idealnim uvjetima, kada funkcionira platni promet i zavisno od vrste djelatnosti. Sve je pošlo naopako. Nekontrolirani uvoz, neplaćanja, i još neki elementi doveli su do toga da smo morali prestati sa radom 02. studenoga 2005.g. Sve nas je dotukla zapljena velike količine zaštitne obuće koju smo proizvodili za ino partnera, a koja je imala slična obilježja kao što ima jedan renomirani svjetski proizvođač. Blokirala nas je Porezna uprava, banka ima hipoteku na imovini. Nestalo je osnovnih tehnoloških preduvjeta za proizvodnju. Ljudima smo dali otkaz, ali smo im sve plaće isplatili. Bio sam tada naivan optimista da ćemo se radom izvući. A trebao sam otpustiti radnike i kada nađem kvalitetan posao opet ih zvati». Ne vidim se više u obućarstvu «Doslovce sam ostao bez ičega. Preživljavali smo. Imao sam mogućnost da odem u inozemstvo raditi, u Italiju. Ali odlučio sam nastaviti sa svojim poslom. Jednim dijelom još sam u proizvodnji obuće, imam dva kooperanta, a u drugom dijelu uvozim obuću iz Slovačke gdje cijena niža i prodajem je u Hrvatskoj i Sloveniji. Od toga sada živim. Kada se 20 godina baviš proizvodnjom, kada u sebi imaš proizvođačku krv i kada shvatiš da si 20 najboljih godina dao toj proizvodnji ostaje samo tuga. Ali isto tako shvatiš da se i narednih 20 godina možeš tako patiti jer ozbiljnije proizvodnje nema bez značajnijeg ulaganja u opremu, u produktivnost. Hrvatsko tržište je malo, moraš ići na druga tržišta, ali ne ovako mali. Ja kapitala nemam i zato se ne vidim u ovoj proizvodnji». Multilevel Zlatko je bio prisiljen okrenuti se trgovini, ali isto tako misli da i njegove kooperante čeka slična sudbina. Toping je i dalje vlasnik hale i pokušava u dogovoru s bankom naći kupca koji će sve pokrenuti ili postaviti neku drug djelatnost. Zlatko kaže: «Banka je postupila fer, nisu odmah sjeli za vrata. Ne bi bilo u redu banku kriviti, ja sam svjesno uzeo potpisao kredit i znao sam u što se upuštam. Zagrebačka banka je dala šansu da nešto i pokrenemo ali na kraju će dati objekt na prodaju i naplatiti svoje potraživanje. Bilo je nekoliko potencijalnih kupaca, ali više kao interesenata, sve je odbijala loša prometna povezanost Slatine. Bilo je i potencijalnih kupaca iz obućarske branše, ali nitko nije napravio korak dalje, osim iskazivanja interesa. Danas još pokušavam osporiti drugostupanjsku presudu po kojoj smo krivi, žalba se nalazi na Vrhovnom sudu i ja vjerujem da nisam kriv. Ostao sam bez ičega, krenuo sam ispod nule. Danas drukčije razmišljam i o nekim drugim stvarima. Recimo uključio sam se u multilevel marketing (Internet trgovinu) a na to sam uvijek gledao sa podozrenjem. Smatrao sam da su to poslovi u kojima ja nemam što tražiti. Danas mi to ide i izgleda da ću na kraju napustiti obućarski dio». IZDVAJAM Nevjerojatno je, ali ovaj čovjek krenuo u poslove koje je uvijek u životu smatrao nedostojnim , u kojima sebe nikada nije vidio i gledao na sve to s podozrenjem. Još jedan način kako da se sve manje poduzetnika odlučuje za proizvodnju. Pa ipak je jednostavnije prodavati, sve, tuđe proizvode…

- 13:07 - Komentari (25) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.