nedjelja, 01.06.2008.

...I PUSTIM NOVČIĆE IZ RUKU NEKA PADNU....NEKA ZVONE...SVE JE BOLJE OD TIŠINE KOJA GRIZE...

Promatram ju....
Lijepa je s tim pogledom u daljinu....Tuga u njezinim očima....Usne joj miruju, tek poneki pramen kose nježno klizne niz lice....
Nikada mi nije bila neugodna tišina u njezinu društvu, ali sada me boli. Radije bih da viče na mene, da me vrijeđa jer onda bih bio siguran da joj je barem malo stalo.
Tišina....
Nakon svega ostala je samo tišina. Nemamo si više ništa za reći. Ili jednostavno ne znamo izgovoriti?!
O čemu ona sada razmišlja?
Prostruji li magićna toplina njezinim tijelom kada se sjeti nas? Sretnih.... Ili su to za nju postala tek mutna sjećanja u daljini!?

Što je bilo pogrešno?
Što je sakrilo one njezine osmijehe?

Sjećam se pretprošlog ljeta......
Najljepši dani mog života.
Hodala je bosa rosnom travom... Vjetar se igrao njezinom bijelom haljinom i mrsio uvojke.... Kosa joj je bila poput pahulja dok sam ju dodirivao.... Smijala se.... Bila je sretna.... Sjaj u očima....
Zašto joj tada nisam rekao koliko mi je stalo, koliko me sve to čini sretnim?
Bi li još uvijek taj osmijeh bio na njezinu licu da sam joj tada rekao?
Uvijek sam gutao te riječi......
Mislio sam da zna....
Je li znala?

Image Hosted by ImageShack.us


Kako ću sada pogledat Tei u oči? Reći joj da tata odlazi!?
Kako će ona to podnijeti?
Zakleo sam se da neću učiniti istu pogrešku kao moj otac, ali učinio sam još gore.
Ja njoj nikada nisam rekao....

Previše misli, glava mi pulsira....
Zrak je sve teži....
Tek otkucaji sata u daljini.....

Image Hosted by ImageShack.us


I dalje šuti.
Mislila sam da će napokon nešto reći. Ali uvijek ta tišina.
Znam da mu je teško govoriti o osjećajima, ali nakon svih ovih godina..... Ništa....
Uvijek je bio samo promatrać... Sanjar....
Zbog toga ga i volim, ali nikada svoje snove nije dijelio samnom.
Samo se smješkao. Nikada govorio.
Nema smisla.....
Ja ovdje nemam više što tražit....
Odlazim...

Image Hosted by ImageShack.us


Vrata je zatvorila tiho, kao da je željela da ne primjetim da je otišla, da je bila ovdje....
Htio sam joj reći....
Ali nisam mogao....
A da sam rekao???


p.s. Nitko nije otišao.... Došli su novi.... Donijeli osmijehe....
Sretna.... Napokon potpuna....
Pusa mojim anđelima....Znaju oni ko su....


15:15 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.