subota, 16.02.2008.

You tell me this will be the last night feeling like this...I just came to say goodbye...I didn't want you to see me cry, I'm fine...But I know it's a lie

Neznam zašto, ali imam neku čudnu potrebu pisati o svojoj razrednici.
Nikad nisam upoznala ženu kao što je ona. Znam da većina ljudi mrzi svoje profesore, i ja nisam baš voljela neke profesore u osnovnoj, ali nisam ih ni mrzila, neznam, jednostavno ne možeš samo tako nekog mrzit. Da bi nekog mrzio mora ti učiniti nešto jako nažao, neznam, strojnicom ti poubijat obitelj, ali ne možeš mrzit nekog samo zato što je drugačiji od tebe ili predaje kemiju.
Ili možeš?!
Nebi znala......
Sad sam već opako skrenula s teme.....
Počela sam pričati o razrednici (ovoj iz srednje).....
Čudno je kako ti netko koga pozaješ svega pola godine može tako nekako prirast srcu.
Nije to ona ljubav kojom voliš roditelje ili dečka/curu ili pak ljubav prema nekom s kim dijeliš najveće tajne ili šta ja znam šta.....
Jedostavno volim njezinu pojavu....
Ima lijep, nježan, ali snažan glas..... Vrlo je emocionalna......
Volim ju slušat dok priča ili čita poeziju..... Inaće priča vrlo književni i pazi na naglašavanje slogova u riječi i tih gluposti što uče na fakultetu, ali ponekad kad se zanese dobije neki čudan naglasak..... Simpatičan.....
Djeluje kao da je iz neke veoma ugledne i bogate obitelji tamo negdje s početka 19. stoljeća i da su je odgajali da bude poslušna i ponizna, uvijek nasmješena, ali i da njeguje svoj duh. Ali onda je ona odlučila postati glumica i putovati svijetom onim velikim brodovima koji imaju velike sale s kristalnim lusterima u kojima navećer sviraju mladi pijanisti i pjevaju djevojke obučene u uske crvene ili crne haljine koje one bogate žene preziru zato što njihovi muževi ili zarućnici ne mogu skinuti pogled s njih.
Točno ju mogu zamisliti kako sjedi u kutu te sale i promatra ih, smješka se..... Jedan dio nje uživa u toj raskoši.... a jedan dio pak prezire sve te ljude zbog njihove napuhnosti.....
Upija svaku riječ i gestu.....
I onda silazi s broda, odlazi u neko kazalište u kojem glumi za te iste budale.... Neki zgodni lik joj udvara.... Ona se smješka.... pokupi svoje stvari iz garderobe i odlazi u neko selo blizu grada, na verandi ispija biljni čaj i gleda zvijezde zaogrnuta u neki prastari ogrtač....

Ona je zapravo jako lijepa žena, ima plavu kosu, uvijek uredno počešljanu, nije neznam kak zgodna niti mlada, Ima ona svojih 45, 50 godina i punašna je, ali ima u njoj nešto djevojački, nešto pomalo djetinje, nešto neiskvareno.
Jako je inteligentna i voli ljude, voli duge razgovore o umjetnosti, voli balet, kazalište.....

Malo je danas takvih ljudi.....
Često se smiju njezinom stilu, ali po meni ona je žena s puno ukusa....

Odiše nekom blagošću..... Pristojnošću.....
Mislim da mnogo razmišlja o sebi i svom odnosu prema drugima....

Čudo, neznam zašto ovo uopće pišem, ali jednostavno ona me oduševljava.....
Često izgovara moje misli....

Image Hosted by ImageShack.us


p.s. Za kraj ostavljam još jedan Dorin uradak, još bolji nego onaj iz prošlog posta, pjesma je predivna.....


18:28 | Komentari (20) | Print | ^ |

petak, 01.02.2008.

...IMA LI TU MJESTA ZA MENE....

Image Hosted by ImageShack.us

Da li je gore ne imat samopouzdanja..... Ili ga imat i svaki put se ponovno razočarat....
Zašto me to boli.........a nije mi stalo.........
Stvarno nije........
Ali tako sam prokleto željela da je ona praznina o kojoj si pričao nastala zbog mene....
Svidio mi se tvoj dodir.....
Ruke su ti bile tople i snažne..... Ali nisi mi nanosio bol.....
Po prvi puta vidjela sam osjećaje na tvome licu.....
Po prvi puta si me gledao u oči....Bile su nježne i........
I taj pogled nije bio namjenjen meni....
Nadala sam se.... Razmišljala sam o nama.....
Znam da te nisam voljela.... Osjećam to.... Ni sad te ne volim.... Ne na onaj način....
Ali me boli.....
I sad plačem.... ponovno.....
A neznam zašto..... Ti nisi onaj pravi..... I ne lažem dok ti ovo govorim.....
Al iz nekog razloga, ovo me ubija....

Sve se ponavlja.....
Kako sam samo mogla i pomislit da će nešto biti drugačije......
Neke će stvari zauvijek ostati iste....
I znam da sam dijete.... i da ne shvaćam puno toga....
Ali imam želje.... Možda su glupe....
Ali to su moji snovi....

Možda je problem upravo u tome.....
Previše sanjam.... Premalo živim.....
Bježim od problema....
Skrivam se u svom savršenom svijetu.....Svom izmišljenom svijetu......
Tamo gdje su oni bez predrasuda..... Tamo gdje su oni koji me vole....
Tamo gdje sam sve što poželim......

Ne bi smjela osjećat ovu prazninu..... Ne bih smjela plakat.....
Jer postoji neki koji me vole.... Koji me trebaju sretnu.....
Ali...........
Ma neznam..........

Ovo je glupo.........

Osjećam kako padam.........

Image Hosted by ImageShack.us


18:38 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.