subota, 16.02.2008.

You tell me this will be the last night feeling like this...I just came to say goodbye...I didn't want you to see me cry, I'm fine...But I know it's a lie

Neznam zašto, ali imam neku čudnu potrebu pisati o svojoj razrednici.
Nikad nisam upoznala ženu kao što je ona. Znam da većina ljudi mrzi svoje profesore, i ja nisam baš voljela neke profesore u osnovnoj, ali nisam ih ni mrzila, neznam, jednostavno ne možeš samo tako nekog mrzit. Da bi nekog mrzio mora ti učiniti nešto jako nažao, neznam, strojnicom ti poubijat obitelj, ali ne možeš mrzit nekog samo zato što je drugačiji od tebe ili predaje kemiju.
Ili možeš?!
Nebi znala......
Sad sam već opako skrenula s teme.....
Počela sam pričati o razrednici (ovoj iz srednje).....
Čudno je kako ti netko koga pozaješ svega pola godine može tako nekako prirast srcu.
Nije to ona ljubav kojom voliš roditelje ili dečka/curu ili pak ljubav prema nekom s kim dijeliš najveće tajne ili šta ja znam šta.....
Jedostavno volim njezinu pojavu....
Ima lijep, nježan, ali snažan glas..... Vrlo je emocionalna......
Volim ju slušat dok priča ili čita poeziju..... Inaće priča vrlo književni i pazi na naglašavanje slogova u riječi i tih gluposti što uče na fakultetu, ali ponekad kad se zanese dobije neki čudan naglasak..... Simpatičan.....
Djeluje kao da je iz neke veoma ugledne i bogate obitelji tamo negdje s početka 19. stoljeća i da su je odgajali da bude poslušna i ponizna, uvijek nasmješena, ali i da njeguje svoj duh. Ali onda je ona odlučila postati glumica i putovati svijetom onim velikim brodovima koji imaju velike sale s kristalnim lusterima u kojima navećer sviraju mladi pijanisti i pjevaju djevojke obučene u uske crvene ili crne haljine koje one bogate žene preziru zato što njihovi muževi ili zarućnici ne mogu skinuti pogled s njih.
Točno ju mogu zamisliti kako sjedi u kutu te sale i promatra ih, smješka se..... Jedan dio nje uživa u toj raskoši.... a jedan dio pak prezire sve te ljude zbog njihove napuhnosti.....
Upija svaku riječ i gestu.....
I onda silazi s broda, odlazi u neko kazalište u kojem glumi za te iste budale.... Neki zgodni lik joj udvara.... Ona se smješka.... pokupi svoje stvari iz garderobe i odlazi u neko selo blizu grada, na verandi ispija biljni čaj i gleda zvijezde zaogrnuta u neki prastari ogrtač....

Ona je zapravo jako lijepa žena, ima plavu kosu, uvijek uredno počešljanu, nije neznam kak zgodna niti mlada, Ima ona svojih 45, 50 godina i punašna je, ali ima u njoj nešto djevojački, nešto pomalo djetinje, nešto neiskvareno.
Jako je inteligentna i voli ljude, voli duge razgovore o umjetnosti, voli balet, kazalište.....

Malo je danas takvih ljudi.....
Često se smiju njezinom stilu, ali po meni ona je žena s puno ukusa....

Odiše nekom blagošću..... Pristojnošću.....
Mislim da mnogo razmišlja o sebi i svom odnosu prema drugima....

Čudo, neznam zašto ovo uopće pišem, ali jednostavno ona me oduševljava.....
Često izgovara moje misli....

Image Hosted by ImageShack.us


p.s. Za kraj ostavljam još jedan Dorin uradak, još bolji nego onaj iz prošlog posta, pjesma je predivna.....


18:28 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.