subota, 19.01.2008.

UHVATILO ME......

Nisam u dobrom raspoloženju......
Nisam ni u lošem.......
Razmišljam pozitivno, ali osjećam kako nešto sputava moju sreću.........
Zaboravljam na probleme.....pretvaram ih u neutralne elemente......
Spuštam zastor ispred prošlosti......ali ne vidim budućnost........
Penjem se uz planinu sreće........ali moje biće je na dnu provalije......
Po prvi puta nemam želju za osmjehom.......želim da mi čeljust miruje.......

Image Hosted by ImageShack.us

Udišem zrak........ustajao je......njihovi mirisi su se pomiješali s mirisom vlage koja probija kroz zidove stvarnosti......
Zašto me to ne smeta????
Zašto me ne guši???
Zašto ne poduzimam ništa???
Kakva sam ja to osoba postala???

Vrijeme prolazi.....A ja još uijek gledam u jednu točku.......
Vid mi se magli.........
U magli vidim njih..........

Ona u haljini satkanoj od sjećanja........
Smješi mi se.....Tako je lijepa......Sunce obasjava njezino biće.......Zrake klize niz njezino lice i ruke......Miluju njezinu kosu.......
Tako je lijepa......Gleda me očima boje trave na kojoj sjedi.......Stapa se s prirodom......S nadnaravnim......
Oči joj sjaje......Nazirem suzu.......
Ali ona je sretna...........Smješi mi se......Pruža mi ruku.....
Želim potrčati u njezin zagrljaj.......
Želim zagrlit tog anđela........
Ali ne mogu......
Što ako je ona samo iluzija???
Što ako nestane s daškom vjetra???

Oči joj se zacakle......
Prstima dotiče nabore haljine......Pokazuje mi sve putove kojima smo kročile........

Zastaje........
Šum trave prekida savršenu tišinu.......
Pogled joj postaj ozbiljan.......osmijeh išćezava........
Polako se okreće.........

Izdiše s olakšanjem........
Nestaju svi njeni strahovi........ponovno se smiješi.........

To je jedan od njih.......Još jedan anđeo......
Visok je i stasit.......srebrnih krila........
Gleda me ravno u oči.......
Smiješi mi se........
Ona ustaje.......
Svjetlost što izvire iz njih zasljepljuje......
Briše sve oko njih..........
Razabirem još samo njihove likove........

Kakav je ovo san???
Zašto se čini tako stvaran???

Jesu li oni stvarni.........ta nevina bića???

Osjećam kao da mi čitaju misli.......
Pružaju mi ruke........
Čine odlućne, polagane korake prema meni.........
Ne, ovo ne smije biti san......
Tako je lijepo......Želim da bude stvarnost.........
Krećem prema njima.......
Dijeli nas svega jedan korak.........

Bacam se.........

Oni me hvataju u zagrljaj........

Stvarni su........
Osjećam njihove dodire......nihov dah.......
Osjećam sigurnost.......

Tiho mi prozbori........
.....Nedostajala si mi........

Image Hosted by ImageShack.us


p.s. Mojim anđelima......Jedino ću njih uvijek (i) beskrajno voljeti.....
Mojoj Anni i Mariu.........
Vi me činite sretnom......Vi mi vraćate nadu...... Vi me činite boljom osobom......
Volim vas........


14:57 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.