bolesni_um

“Evo nas u trećem krugu,”rekao je Dante.
Oko nas ljudi su gorjeli, skvičali i koža im se derala.
“Lijepog li mjesta,”rekao je Batman.
Nastavili smo hodati u smjeru koji nam je Dante zadao, i na tom putu nismo susreli niti jednog neprijatelja.
“Hm…stepenice za četvri krug su tu iza ugla a nismo vidjeli niti jednog neprijatelja,”rekao je Dante.
“Što znači da su vjerojatno tu iza ugla…”rekao je Zagor. “Pripremimo se.”
Naglo smo iskočili iza ugla sa spremnim oružjima ali tamo nije nikog bilo.
“Izgleda da nema nikog na ovom katu,”rekao je Batman.
“Dečki, dođite ovamo!”viknuo je Dante. Stajao je ispred divovskih čeličnih vratiju koje su izgledale nemoguće za otvoriti.
“Tu je put za četvrti krug, ali ovih vratiju prije nije bilo.”objasnio je.
Zatim se pod počeo tresti. Naglo smo se okrenuli i ugledali čudan prizor.
Dio poda se otvorio i iz rupe se počela uzdizati…tribina puna starijih osoba koje su sa oduševljenjem pijeskale rukama unatoč tome što bi svakog trena mogle umrijeti od starosti. Još jedna tribina uzdizala se s druge strane. Na sredini se uzdiglo veliko šareno kolo. Uz kolo je stajao proćelav čovjek u odijelu.

Naposlijetku se pojavio veliki ekran koji je prekrivao većinu jednog zida, a na ekranu se pojavila poznata nasmješena faca.
“Ne opet ti…”uzdahnuo sam.
“Da, opet ja!”rekao je Joker. “Pripremio sam vam zabavnu, zabavnu igru!”
“Što se događa?”upitao je Zagor.
“Molim te, Olivere, objasni im pravila igre!”rekao je Joker veselo.
“Kao što ste primjetili,”započeo je Oliver Mlakar, “prolaz koji vodi do četvrtog kruga pakla je zatvoren masivnim vratima koje je nemoguće otvoriti silom. Međutim, ako pobijedite u igri Kolo Nesreće, vrata će se otvoriti. Pravila igre su jednostavna, svaki od vas mora zavrtiti Kolo Nesreće i suočiti se s poljem koje dobijete. Ako netko preživi svoju prepreku, pobijedili ste.”
“Zašto bismo igrali tvoju igru, Jokere? Naći ćemo način da otvorimo vrata.”rekao sam.
“Pa…odgovor je jednostavan.”rekao je Joker. “Ako ne igrate, onda će ovi ljudi…”pomaknuo se malo u stranu i otkrio kavez pun ljudi koji je visio iznad provalije “saznati što se nalazi na dnu rupe.”
“Kako znamo da nećeš svejedno to učiniti?”pitao je Zagor.
“Učinio sam to već tisuću puta, nije više zabavno. Ali ako nećete igrati, morat ću to učiniti.”
“Izgleda da nemamo izbora,”rekao sam.
Stali smo pokraj velikog kola. Publika nas je pozdravila velikim pljeskom Oliver Mlakar je započeo
“Prije nego što otpočnemo igru, malo ćemo bolje upoznati naše natjecatelje. Natjecatelj broj jedan, recite nam nešto o sebi, kako se zovete, odkud ste, čime se bavite…?”
“Moje ime je Batman, dolazim iz Gotham City-a i profesionalni sam junak. U slobodno vrijeme skupljam markice i gumene patkice.” Aplauz.
“Izvrsno,”rekao je Mlakar. “Natjecatelj broj 2?”
“Moje ime je Zagor, dolazim iz Darkwooda, također sam profesionalni junak a u slobodno vrijeme se najviše volim vješati po lijanama.” Aplauz.
“Zvuči kao zabavan hobi,”rekao je Mlakar. “I naposlijetku, natjecatelj broj 3?”
“Moje ime je SaX, dolazim iz Zagreba, profesionalni sam lijenčina i u slobodno vrijeme uglavnom gubim vrijeme.” Aplauz.
“Izvanredno,evo, možemo početi sa igrom. Dakle pravila znate, u svakom trenutku možete bilo tko od vas odustati od igre, ako vam se čini preteška, sve dok barem jedan ostane u igri. Također, jedno od polja sadrži prikazana vrata, i ako dobijete to polje, automatski ste pobijedili.”
“Kolke su šanse da dobijemo to polje?”pitao je Batman.
“Ha, ha,ha, gotovo nikakve,”veselo je odgovorio Mlakar. “Dakle krenimo. Batman, vi prvi vrtite kolo.
Batman je odlučno primio prečku i snažno zavrtio kolo. Kolo se vrtilo i vrtilo popraćeno sinkroniziranim pljeskovima iz publike. Svi smo napeto pratilo kolo uzbuđeno čekali da stane…
I onda je stalo.
“Soba Razočarenja!”izjavio je Oliver Mlakar. Veliki aplauz proširio se publikom.
“Što to znači?”upitao je Batman.
“Znači da morate ući u Sobu Razočarenja, te izdržati u njoj tri minute. Unutra će vas dočekati osoba koja će vam detaljno ispričati kako je vaš život veliko razočarenje i gubitak vremena.”
“Pa ne bi trebalo biti teško…”rekao sam. “Imaš prilično dobar život. Bogat si, služiš narodu…”
“Nemaš ni za čim žaliti.”rekao je Zagor.
“Da, imate pravo,”potvrdio je Batman. “Ništa lakše.”
Batman je napustio svoje mjesto te odlučno krenuo prema Sobi Razočarenja. Ušao je u nju te zatvorio vrata za sobom. Otprilike minutu i pol nije se ništa čulo iznutra. A zatim smo čuli Batmana kako tužnim glasom govori:
“Ne…nemoj to govoriti…”te zatim nastavio povišenim glasom, “ne! To nije točno! Prestani! NEEE!”
Vrata su se širom otvorila i Batman je istrčao jecajući.
“Batman, što je?”upitao sam.
“Ne želim razgovarati o tome!”viknuo je uplakano i otrčao negdje prema unutrašnjosti trećeg kruga Pakla.
“Natjecatelj broj 1 izdržao je čak dvije minute u Sobi Razočarenja.”rekao je voditelj Mlakar. “Naravno, diskvalificiran je iz igre ali nagradite ga velikim pljeskom.” Aplauz.
“Nastavljamo dalje s igrom. Zagore, zavrtite Kolo Nesreće!”
Isto kao prije, kolo se vrti, publika plješće, svi su napeti. Kolo se zaustavlja.
“Tajnstvena Kutija!”uzviknuo je Mlakar. Publika je uzdahnula. “Već dugo nismo imali Tajnastvenu Kutiju.”
“Što to znači?”pitao je Zagor.
“Znači da imate izbor. Možete se boriti sa ovim mališanom kojeg vidite na ekranu…”

“…ili možete otvoriti Tajanstvenu Kutiju…” Još jedan uzdah publike.
“Što je unutra?”upitao je Zagor.
“Nitko ne zna…”rekao je Mlakar tajanstveno. “…moglo bi biti bilo što.”
“Kutija je mala,”rekao sam. “Što bi moglo biti unutra opasnije od ove živine na slici?”
“I ja sam mislio isto,”složio se Zagor. “Odabirem kutiju!”
“Odabrao je Tajanstvenu Kutiju!”veselo je ponovio Oliver Mlakar. Oduševljeni pljesak iz publike.
Hostesa Tanja Tušek donijela je Tajanstvenu Kutiju, te je stavila na malen stolić malo podalje od Kola.
“Budi oprezan,”rekao sam Zagoru dok se približavao kutiji. Kutija bješe jednostavna i bijela, veličina kutije za tenisice. Zagor je polako primio poklopac, dignuo ga te se brzo odmaknuo.
Ništa nije izlazilo iz kutije. Zagor se približio stolu i pažljivo pogledao u kutiju.
“Oh…,”uzdahnuo je Zagor, “pa unutra je mali zeko! Baš je slatki…dođi mali da te podragam…dođi…AAAHH! Isuse Bože!! Skinite ga s mene!!!”
Zeko je počeo gristi Zagora sa svih strana i njegova krv je počela teći u velikim količinama.
“Udari ga sjekirom!!”vikao sam.
Zagor je počeo silno udarati zeku.
“Nikako da umre!!!”vikao je Zagor nakon desetak udaraca te nastavio udarati. Nakon još dvadesetak udaraca, zeko je prestao gristi Zagora i pao na pod. Zagor je bio cijeli prekriven od krvi. Pao je na koljena i rekao:
“Ne osjećam se baš dobro…”te je pao na pod.
“Zagore!!”viknuo sam i dotrčao do njega. Bio je onesviješten od gubitka krvi. Brzo sam mu povio rane.
“Dobro da sam išao u auto-školu. Preživjet će” rekoh.
“Dajte jedan veliki pljesak za hrabrog natjecatelja!”Aplauz. “Budući da se Zagor onesvijestio prije svog protivnika, izgubio je igru. No, ostaje nam još jedan natjecatelj koji još uvijek može pobijediti za svoju ekipu. SaX!”Aplauz.
“Završimo već s ovom farsom!”rekao sam i zavrtio kolo. Isti napetost i očekivanje kao i prije. Kolo je usporilo. A zatim stalo.
“Da vidimo što ste dobili…Pobogu!”zaprepastio se Mlakar. “Mirko Fodor!”
Publika odjednom kao da je dobila na mladosti. Svaka osoba je otrčala odanle kao da im je dvadeset godina.
“Sretno,”rekao je Mlakar i također pobjegao. Uskoro sam ostao jedini tamo.
“Okej…Mirko Fodor? Ovo je čudno...,”rekao sam.
Ubrzo se pojavio Mirko Fodor, glavom i bradom. I ostatkom tijela također.

“Zar se moram boriti s tobom?”upitao sam ga. “I zašto su svi pobjegli?”
“Nisam se nadao da ću se susreti s tobom tako brzo.”rekao je Fodor.
“Ha?”
Mirko Fodor je digao ruku sa ispruženim dlanom te polako počeo primicati prste. Odjednom me užasno zabolio čitav vrat. Mirko Fodor je podignuo ruku u zrak i moje tijelo se također podiglo. Što je više primicao prste to sam više osjećao bol. Zatim je spustio ruku i ja sam pao na pod.
“Ti…ti si tamni jedi!”
“Jesam. A ti ćeš platiti što si uništio mog najboljeg učenika.”
“Molim. Ne misliš valjda…”
“Da! Darth Vader je bio moj najperspektivniji učenik, i danas ću se osvetiti u njegovo ime!”rekavši to naglo je izvadio svjetlosni mač i zamahnuo prema meni. Excalibur se ukrstio sa njegovom crveno svjetlećom oštricom i borba je započela. Iskre su frcale na sve strane dok su nam se mačevi sudarali.
“Zar me nećeš nagovarati da prijeđem na tamnu stranu?”upitao sam ga.
“Ne.”odgovorio je kratko.
Izmjenili smo još nekoliko zamaha, a zatim me silom odgurno nekoliko metara unazad.
“Zašti si tako šutljiv?”upitao sam ga. “Na televiziji uvijek brbljaš.”
“Govorim mnogo samo kad imam mikrofon i kameru.”
“Zbilja?” Pogledao sam iza sebe. Jedna kamera preko koje je Joker nadgledavao igru stajala je nekoliko metara dalje. A mikrofon je bio sa druge strane kola na podu tamo gdje je Mlakar stajao prije nego li je pobjegao. Okrenuo sam se i potrčao prema njemu.
Mirko Fodor je skupio silu u sebi te iz desne ruke izbacio munje prema meni. Skočio sam preko kola za dlaku izbjegavši ih te pao na pod pokraj mikrofona.
“Hvataj!”viknuo sam i bacio mikrofon prema Mirku. On ga je primio te se istog trena okrenuo prema kameru i počeo govoriti.
“Drage dame i gospodo, krasan je dan ovdje u Paklu, stojim uživo sa nevjerojatno uzbudljive ige Kola Nesreće…”Mirko Fodor je nastavio govoriti u kameru ne obraćajući pozornost na mene. Oprezno sam mu se približio.
“Za dobrobit svih…”rekao sam potiho pripremajući mač u ruci. “Hej, Mirko?”
“Da?”
“Jesi li za sok?”SOK.
Tijelo mu je palo nepomično na pod dok se glava otkoturala dalje. Jokerovo lice se pojavilo na ekranu.
“Čestitam, pobjedili ste!” Velika vrata za četvrti krug su se polako otvorila.
“Što je sa zatvorenicima?”pitao sam.
Joker se okrenuo prema kavezu punih ljudi koji je visio iznad provalije.
“Hajde, gubite se odavde!”viknuo je. “Vidiš, nisam ja toliko loš. Vidjet ćemo se opet.”nasmijao se te nestao s ekrana.
“Ovo je bilo uzbudljivo,”rekao je Dante.
“Hej, gdje si ti bio cijelo vrijeme?”
“Ne znam,”odgovorio je te stajao zbunjeno.
“Okej…ajde odi se pobrini za Zagora, a ja ću pronaći Batmana.”
Nisam dugo morao tražiti. Našao sam Batmana kako sjedi u jednom kutu i plače. Dao sam mu par riječi utjehe i doveo ga natrag. Zagor je nedugo nakon došao k sebi.
“Možeš li nastaviti?”pitao sam ga.
“Ja sam Za-gor-te-nay, duh sa sjekirom.”
“Pa naravno, zašto uopće pitam…”
Krenuli smo prema četvrtom krugu no zaustavio sam se pred vratima.
“Čekajte…nešto ne štima…Joker nas ne bi samo tako pustio.”
“Što želiš reći?”pitao me Dante.
“Ajde ti prođi prvi kroz vrata.”rekao sam.
“Nema problema,”rekao je Dante te krenuo
“Pripremite se momci,”šapnuo sam.
Čim je Dante prekoračio prag vratiju, dočekala ga je paljba strojnica te ga izrešetalo skroz.
“Sada!”
Budući da su paljbom otkrili svoju poziciju, lako smo pronašli i likvidirali Jokerove skrivene ubojice.
“Dobro je da sam umro prije više od šesto godina,”rekao je Dante prekriven rupama od metaka. “Inače bi ovo boljelo. Jesmo li sada spremni ići dalje?”
“Samo malo,”rekoh. “Moram obaviti jedan poziv.”
Utipkao sam broj na mobitelu i pričekao da čujem poznati glas.
“Halo, prijatelju?”rekao sam. “Sretan rođendan.”

Spiralne stube su nas vodile sve dublje i dublje, dok nismo došli do podnožja.
“Drugi krug pakla.”rekao je Dante. “Odavde nadalje se ne sjećam previše toga jer sam za onim šankom tamo popio nekoliko piva…”
“Super.”rekao sam. “Pokazao si se kao odličan vodič.”
“Kojim putem idemo?”pitao je Zagor.
“Erm…rekao bih desno.”kazao je Dante.
“Onda reci.”rekao je Batman.
“Desno.”
Krenuli smo desnim putem. Oko nas ljudi su patili, vriskali, bili nabodeni na kolce, kako i doliči Paklu. Stali smo da bismo uzeli par fotki te zatim nastavili dalje. Već smo se približili stepenicama koje vode na treći krug kada nam se ispriječio jedan dugački konferencijski stol, a još više ljudi koji su sjedili za njime.
Odmah smo prepoznali osobu koja je sjedila na sredili stola.
“Dr. Zlo!”uzdahnuli smo.
“Opet se susrećemo!”odgovorio je Dr.Zlo. “Samo ovaj put…”rekao je i napravio dramatičnu stanku… “će biti poslijednji”. Uz smiješak je prislonio mali prst desne ruke na usnu.
Jack Bauer je uperio pištolj u dr. Zla te rekao:
“Reci gdje su nuklearne bombe ili ću te upucati, majke mi, hoću!”
“Mislim da nećete to učiniti, gospodine Bauer,”smireno je rekao dr. Zlo. “Jer onda ne biste znali kako zaustaviti odbrojavanje,”
“Koje odbrojavanje?”upitali smo.
“Ovo!”rekao je Dr.Zlo i pritisnuo crveno puce na stolu. Na monitoru desno od nas pojavio se sat koji je počeo odbrojavati deset minuta.
“Za manje od deset minuta bit će uništen čitav život na Zemlji osim ako nam se, naravno, ne isplati mnogo novaca.”rekao je dr. Zlo. “No, prvo bih vam htio predstaviti svoje suradnike. S moje lijeve strane, Lex Luthor.”

Lex Luthor se dignuo, pognuo glavu s poštovanjem te se ponovo sjeo.
“A s moje desne strane, Zoran Vakula.”

Vakula se nasmiješio i mahnuo rukom.
“Stavili smo veoma smrtonosan plin u četiri nuklearne bombe,”započeo je Lex Luthor. “Ako ih detoniramo na točno određenim mjestima u atmosferi, plin će se proširiti po cijeloj Zemaljskoj kugli. Više od tome od Vakule.”
“Hvala ti Lex,”rekao je Vakula. Na velikom platnu iza njega pojavila se slika Zemlje. Zoran je pokazao određena mjesta na karti.
“Kao što možemo vidjeti, ovdje imamo velike anticiklone i jak jugo-istočni vjetar. Djelomično do mjestimično oblačno s mogućnošću kiše. I ako detoniramo bombe na ove četiri lokacije, vjetar će smrtonosni plin prenijeti u 96.7% posto Zemlje.”
“Hvala Zorane.”rekao je Dr. Zlo. “Prekinut ćemo lansirni slijed ako nam uplatite…kvadrilijun novaca!”
“Nemamo mi takve novce, pogledaj nas!”rekao sam.
“Da…izgledate dosta socijalno.”rekao je Lex Luthor. “Morat ćete nazvati svoje nadređene.”
“Zašto bismo vam vjerovali?”upitao je Zagor. “Vi ste na strani zla, kako znamo da nećete proširiti plin nakon što dobijete novce?”
Suradnici su se pogledali te su se iskreno nasmijali.
“Mi nismo na strani zla!”rekao je Dr. Zlo.
“Mi smo na strani novca,”dodao je Lex Luthor.
“Zašto se onda zoveš dr.Zlo?”pitao je Dante.
“To je samo slučajnost…”odgovorio je. “No dosta o tome! Imate još 9 minuta da se dogovorite sa svojim šefovima.”
“U redu onda…”rekao sam. Izvadio sam mobitel iz džepa i okrenuo određeni broj. Odmaknuo sam se nekoliko metara od svih te pričekao. Nakon nekoliko sekundi javio se muški glas.
“Pizzeria Kum, izvolite.”
“Da, htio bih naručiti…pet velikih mješanih.”
“Pet mješanih. Adresa?”
“Pakao.”
“Koji kat?”
“Drugi.”
“Prezime?”
“Erm…samo pitajte za Batmana.”
“Batman, u redu. Još nešto?”
“Jel možete doći ovdje za manje od osam minuta?”
“Može, nema frke. Bok.” CLIK.
Spremio sam mobitel u džep.
“Zašto si naručio pizze?”pitao me Dante.
“Zato jer ako bude uništen sav život na Zemlji, neće imati tko raditi pizzu, pa bolje da pojedemo još jednu dok možemo.”objasnio sam.
“Ja znam raditi pizzu.”rekao je Batman.
“Ne…ne…ono nije bila pizza…”rekao sam. “A ako se ne uništi sav život na Zemlji, opet ćemo dobiti pizzu. U svakom slučaju, nitko ne gubi. Osim Batmana, koji plaća.”
“Zar ne bismo ipak trebali nazvati neke od bogova?”pitao je Dante.
“Nije potrebno,”rekao sam. “Znam točno što bi rekli.”
“Dakle, što su rekli vaši nadređeni?” pitao nas je Dr.Zlo.
“Rekli su da slobodno odete sedam katova dolje.”rekao sam.
“Što bi to trebalo značiti?”pitao je Lex Luthor.
“To znači da odete kvragu!”odgovorio je Bauer i zapucao prema njima. Meci su prozujali zrakom no onda su se neočekivano uz plavi blijesak zaustavili u istom pola metra ispred negativaca.
“Oh, da…”rekao je Dr.Zlo. “Ugradili smo nepropusno energetsko polje u slučaju da odbijete platiti. I također, bazen koji sadrži morske pse sa laserima na glavi. Usput rečeno, on se nalazi…točno ispod vas!”

Prislonio je mali prst na usnu te pritisnuo mali plavi gumb. Tlo pod nama se rastvorilo i mi smo pali u bazen. Sa svih strana su nas okruživali morski psi sa laserima na glavi. Prvi se već pripremao za ugriz…
Minutu i pol kasnije iskočili smo iz bazena sa ogrlicama od zubiju oko vrata.
“To je bilo zabavno,”rekao je Batman.
“Nemoguće!”uzviknuo je Lex Luthor.
“Da!”odgovorih. “Unatoč nedostatku objašnjenja, uspjeli smo se izvući iz još jedne po život opasne situacije.”
“I pronašli smo ove sjajne laser stvarčice!”rekao je Zagor. Uperili smo zrake iz lasera koje smo skinuli sa morskih pasa u energetsko polje. Usmjerili smo snagu u točno jednu točku. Plava svjetlost energetskog polja počela je treperiti da bi na kraju prestala.
“Onesposobili su energetsko polje!”uzviknuo je Lex Luthor
Preskočili smo veliki stol te snažnim udarcima onesvijestili Luthora i dr.Zla.
Bauer je ostavio Vakulu pri svijesti.
“Reci nam kako zaustaviti odbrojavanje ili ću te upucati u nogu!”
“Samo daj,”odgovorio je Vakula, “Namjestio sam odborojavnje da se ne može isključiti! Uskoro će sav život biti uništen i ostat će samo vremenske prilike da vladaju svijetom!Ha ha ha!”
Bauer mu je stavio dva metka u nogu, no on se i dalje nastavio smijati.
“Službeno je,”rekao je Bauer. “Sasma je lud.”
Zagor je podignuo Luthora i sa par pljusaka ga vratio k svijesti.
“Vakula je rekao da se ne može isključiti odbrojavanje, je li to točno?”pitao sam ga.
“Ne bi me čudilo, uvijek je bio malo lud u glavu,”odgovorio je Luthor.
Tajmer je i dalje odbrojavao.
“Vrijeme nam ističe!”povikao je Zagor.
Svi smo zauzeli mislilačke poze i počeli brzo razmišljati.
“Znam!”uzviknuo sam. Baš sam htio iznijeti svoju ideju kad je odbrojavanje stalo. Pogledao sam Dantea. Slegnuo je ramenima. Zagor i Jack također nisu znali što se dogodilo.
Zatim smo pogledali Batmana koji je bio naslonjen na stol.
“Što?”pitao je Batman kad smo ga pogledali. Odmaknuo se od stola i pogledao gdje bio naslonjen.
“Izgleda da sam sjeo na nekakvo puce.”rekao je.

Par minuta kasnije došle su pizze. Proždrli smo ih u par minuta te oprali ruke u bazenčiću.
“Možemo dalje,”rekao sam.
“Ja ću ostati paziti na zatvorenike dok ne dođe pojačanje”rekao je Jack. “I onda ću se konačno valjda moći malo naspavati.”
“Zbogom, prijatelju,”rekli smo i zakoračili na prvu stepenicu.
“Usput, SaX, koja je bila tvoja ideja?”pitao me Dante.
“Ma nije više bitno…:(“

Za one koje neznaju, u srijedu smo u Praćki i slobodno dođite te pozovite svoje prijatelje. Počet ćemo oko pol 9.

Naslovnica na slijedećem albumu

“Dakle, to je to?”pitao je Batman.
“Izgleda da jest.”potvrdio sam.
“Nisam očekivao da će biti ovako…veselo,”rekao je Zagor.
Stajali smo ispred nečega što je izgledalo kao veliki zabavni park za čitavu obitelj. Samo jedna stvar je davala suprotan dojam, a to je bio veliki neonski natpis koji je crvenim slovima ispisivao “Dobrodošli u Pakao! Lijepo se provedite!” te još jedan sitni koji je govorio “Ostavite duše u malu zdjelicu na ulazu.”
“Ipak…to je pravo mjesto.”rekao sam.
“Moramo kupiti karte na onoj blagajni,”zamjetio je Batman.
Došli smo do male kabine, u kojoj je sjedila debela gospođa.
“Molim tri karte,”rekao sam.
“Zatvoreni smo.”rekla je gospođa odrješito.
“Zatvoreni? Ne možete biti zatvoreni! Moramo ući unutra.”rekao sam.
“Jako mi je žao.”odgovorila je gospođa. Ali mi smo znali da joj nije žao.
“Gle, gospođo, dat će te nam tri karte, inače ću vas bolje upoznati sa svojom sjekirom, iako je to samo kamen zavezan za štap!”zaprijetio je Zagor.
“Što me briga, ja sam ionako već mrtva.”rekla je blagajnica.
“Pa mi bar možemo ići na more!”pobjedonosno je izjavio Batman.
“U redu je, Getruda…”rekao je nepoznati muški glas iza nas. “Oni su sa mnom.”
“Ispričavam se, gospon Alighieri, nisam znala da su s vama.”
Okrenusmo se sa iznenađenim licima
“Dante?"

“Jest, to sam ja. Ja ću biti vaš vodič kroz pakao. Motao sam se ovim krajevima u svoj mlađim danima…”
“Zvuči kao sjajna ideja,”rekao je Zagor.
“Onda krenite za mnom!”oduševljeno je izjavio Dante što je untaoč svojih godina još jednom krenuo u pustolovinu.
“Čekajte!”viknuo je Batman. “Mogli prije svratiti u onoj gift-shop tamo? Vidio sam zgodne majice sa natpisima “Moj brat je bio u paklu i sve što mi je donio jest ova glupa majica”.”
“Nemamo vremena za to.”rekao sam.
“Možemo li barem kupiti šećernu vunu?”
“Ah…”uzdahnuo sam. “U redu.”

Konačno smo krenuli, sa šećernim vunama u rukama, u pakao.
“Najbolje bi bilo da odmah zavozimo liftom do devetog kata.”rekao je Dante dok je otkidao veliki komad šećerne vune.
“Zvuči kao dobar plan.”rekoh i odgrizah komad vune. “Možemo se odmah sukobiti sa Sotonom i završiti rat istog trena.”
“Hm…ipak ništa od toga…”rekao je Dante.
“Zašto?”upitao je Batman, koji je odavno završio sa svojom šećernom vunom i bezuspješno žicao Zagora za komad njegove.
“Dizalo je u kvaru.”
Nalazili smo se ispred dizala na kojem je pisalo “Dizalo u kvaru. Molimo vas da pođete stubama. Hvala na suradnji.”
“Pa…izgleda da ćemo morati proći kroz svih devet krugova.”zaključio je Dante.
Prošli smo štandove sa suvenirima i kroz “Tunel Straha” te konačno došli do stepenica koje vode u Pakao.
“Tu je onaj poznati natpis.”rekao je Dante. “Na latinskom je pa ću ga pročitati naglas…evo…kaže: “Ostavite nade svi koji ulazite jer…svi smo mi Mirko Norac?”
Pogledao sam Batmana i Zagora. Slegnuli smo ramenima.
“Ne sjećam se da je tako bilo…”nastavio je Dante. “Neki vandali valjda zašarali…”
Zakoračili smo na stepenice te se počeli spuštati u dubinu…

“Evo ga-prvi krug iliti limbo”rekao je Dante.
“Šta se ovdje dešava?”pitao je Batman.
“Tu su ljudi koji nisu kršteni ili su se rodili prije Krista, sram ih bilo”zgađeno je rekao Dante “…kako se usuđuju…”
“I šta rade po cijele dane?”pitao je Zagor.
“Gledaju Dadilju i Sanju po cijeli dan.”odgovorio je Dante.
“To im je dovoljna kazna…”rekao sam.
“Gle, netko dolazi!”viknuo je Zagor.
Iz tame se pojavio čovjek, čvrsto držeći pištolj u ruci. Brzo je pogledao oko sebe, te zatim spustio pištolj.

“Gdje je?! Jeste li je vidjeli?”pitao nas je.
“Koga? Što se događa?”
“Ja sam savezni agent Jack Bauer, i lovim veoma opasnog terorista.”
“Izgledaš užasno, što ti je?”pitao sam ga.
“Nisam spavao tri dana. Prvo sam bio na jednoj žurci, onda sam morao provesti dan kod punice, naravno da nisam mogao od šoka spavati cijelu noć, a današnji cijeli dan lovim teroriste. Poslijedni tragovi govore da se ona nalazi u prvom krugu pakla.”
“Pomoći ćemo ti.”rekao sam. “Kako izlgeda ta teroristkinja?”
Jack Bauer je iz kaputa izvadio fotografiju osobe.
“Ona!”viknuli smo svi u isti glas.


Dok smo hodali kroz prvi krug Jack nas je informirao o situaciji.
“Imamo čvste dokaze koji upućuju Jadranka Kosor posjeduje četiri nuklearne bombe.”
“To je užasno.”zaključio je Zagor. “Što su to nuklearne bombe?”
“Veoma snažne bombe.”odgovorio je Jack.
“Dovoljno snažne da unište Darkwood?”
“Čak i snažnije”rekao je Batman.
Vau stao je razmišljati Zagor.
“Odakle joj to?”pitao sam Jacka.
“Ukrala je Rusima. Riječ je o vrlo lukavoj i beskrupuloznoj ženi koja ne mari nizašto osim za sebe.”
“Ne ogovarate valjda mene?”čuo se ženski glas iz daljine.
Jadranka Kosor stajala je ispred nas sa prekriženim rukama.
“Zgražen sam…”rekoh. “Kad samo pomislim da si mi jednom mahnula iz automobila…ptuj!”
“Nije bilo ništa osobno.”rekla je.
“U redu, Kosorica!”viknuo je Bauer sa ispruženim pištoljem. “Okružena si i nadjačana! Gdje su nuklearne bombe!? Govori!”
“Uf, to sam davno prodala…”odgovorila je bezbrižno Jadranka. “I dobila poprilično kuna za to.”
“Kome?!”pitao je Bauer.
“Žalim, poslovna tajna.”odgovorila je. “Ovaj razgovor me umara. Želim vidjeti malo krvi. Gdje su mi tjelohranitelji…dođite, dečki!”
Pljesnula je rukama par puta i iz tame se je pojavilo nekoliko muškaraca.
Zagoreno lice prvog muškarca smo odmah prepoznali, i nije nam ga bilo drago ponovo ga vidjeti. Pogotovo njegove rukavice sa šiljcima.
“Zar nismo njega već ubili?”pitao me Batman.
“Znaš Freddy-a. On se uvijek vraća po još.”rekao sam.
Drugi muškarac je imao hokejašku masku na licu i divovski nož u ruci.

Lice trećeg muškarca također nismo vidjeli jer je bio skriven u sjeni. Sve što smo vidjeli je bio blijesak svjetlosti od metala.

“Jason i Jack Trbosjek.”rekao je Jack Bauer. “Njezini osobni tjelohranitelji. Ali ne prepoznajem četvrtoga.”
Četvrta osoba je također imala masku na licu i nož u ruci.

“Kao što vidite…”započela je Jadranka. “…jako volim krv! Nadam se da imate dovoljno. Dečki-ubijte ih!!!”
Freddy se zatrčao prema nama sa velikim smješkom na licu koji je govorio “osveta”.
“Ja ću ga!”rekao je Jack te počeo pucati po njemu.
Freddy je nastavljao bez zaustavljanja.
“Ne pucaj po njemu!”rekao sam. “Pucaj po onome s maskom!”
“Ovoga?”pitao je Jack i ispalio par metaka u Jasona. Nije mu ništa bilo.
“Ne u njega, u onog drugog!”
“Aha.”shvatio je Jack Bauer i s preciznim pogodkom srušio čovjeka s maskom na tlo.
“Gdje je četvrti?!”pitao je Zagor.
Jacka Trbosjeka nije nigdje bilo.
“Nije sad bitno, dolaze Freddy i Jason”rekao je Batman.
Freddy se opasno približavao Baueru ali ja sam mu se ispriječio porezavši ga dva puta po prsima. Trećim udarcem sam mu odrezao desnu šaku.
Šaka je pala na tlo, ali umjesto da je ostala tamo krenula je samostalno prema Zagoru. On ju je na vrijeme primjetio da smrskao sa svojoj sjekirom. No nije primjetio kako mu se iza leđa pojavila oštrica.
“Zagor, iza leđa!”viknuo je Batman, zatim se okrenuo prema Jasonu koji se u tom treutku približio, te ga udario kružnim udarcem u glavu.
Zagor se pokušao izmaknuti no nije sasvim uspio te je dobio vrhom oštrice porezotinu po leđima.
Bijesno se ukrenuo i uz urlik sjekirom udario Jacka Trbosjeka po glavi.
Freddy se nastavio boriti unatoč gubitke ruke, te je žestoko udarao prema nama, no Jack i ja smo ga uspješno izbjegavali. Tada sam mu odrezao drugu šaku.
“Ovo nije u redu…”rekao je Freddy.

Batman je nastavio Jasonu dijeliti udarce, sve dok ga Jason nije uhvatio za ruku i snažno odgurnuo na pod. Zamahnuo je svojim ogromnim nožem prema Batmanu ali nije stignuo do njega jer mu je Zagorova sjekira doletila u glavu. Udarac ga je odbacio iza točno na moj mač koji mu je prošao kroz leđa.
“Hej, ako ga prepolovimo na pola, ne bi nam trebao moći naškoditi.”rekao sam.
Batman i Zagor su ga primili sa strane a ja sam micao Excalibur naprijed-nazad i lijevo-desno dok mu se torzo nije odvojio od donjeg dijela tijela. Kad je pao na pod, bio je bespomoćan.
Dotle je Freddy tužno gledao u svoje šake, kojih više nije bilo.
“Toliko sam se trudio oko tih rukavica…”govorio je.
Jadranka Kosor je vidjela kako situacija ne ide u njezinu korist te je počela bježati.
“Ti ostaješ ovdje!”viknuo je Bauer i nastrijelio je kroz lijevu nogu. Jadranka je pala u agoniji na pod.
“Šta ćemo s Freddy-em?”pitao je Bauer.
“Moramo ga spaliti. Opet.”rekao sam.
“Čime?”upitao je Batman.
“Ja imam bocu viskija, ako pomaže.”rekao je Dante.
Od komadića moje majice improvizirali smo molotovljev koktel te zapalili Freddy-a. Opet.
On je samo mirno stajao zureći u svoje ruke sve dok nije izgorio.
Jadranka Kosor je pokušavala otpuzati ali nije došla daleko.
“Kome si prodala bombe?”pitao je Jack Bauer.
“J..i se.”odgovorila je.
Jack Bauer je stao na njezinu ranu.
“Kome?!”
“Nikad ti neću reći!”
Jack je ispalio metak u drugu nogu.
“Imam još dovoljno metaka.”
“U redu! Prodala sam bombe…doktoru Zlu!”
“Eto,”rekao je Jack. “Zar je to toliko teško bilo?” Ispalio je još tri metka Jadranki u glavu.
“Svi se slažemo s mojim postupkom?”pitao nas je.
“O, da.”odgovorili smo.
“Hej, baš me zanima…”rekao je Dante. “Tko je bio onaj s maskom?”
Vratili smo se do njega i skinuli mu masku.

“Šeks! Pa tko bi rekao…”
“Pa…”rekao je Dante. “Jedan gotov. Još osam.”
“Čini mi se da će nadalje biti teže.”mudro je zaključio Batman.