srijeda, 23.11.2005.
40. Clowns
|
“Joker.”rekao je Batman. “Ja ću srediti ovo, dečki…”
“Sav je tvoj,”odgovorio sam. Joker je nevino stajao sa rukama u džepu dok se Batman približavao. “Zdravo, Bat,”rekao je nasmiješeno. “Dosta priče,”rekao je Batman dok se namještao u boksački stav. “Sukobiti ćemo se.” “Sukobiti? Oh, ne, nipošto…”rekao je Joker odmahnuvši rukama. “Nisam se došao ovdje tući. Došao sam se predati.” “Predati?”začuđeno je rekao Batman. “Da, naravno.”odgovorio je Joker. “Vidiš, znam priznati poraz, a trenutno sam na gubitničkoj strani. A svakako je bolje predati se nego poginuti. Zar se ne slažeš?” “Da, to je točno…ali nisam znao da toliko vodimo.” “Oh, da, pa rasturate nas.”rekao je Joker. “Ako se ja predam, obojici olakšam posao.” “Pa onda je to super!”zaključio je Batman. Prekrio sam lice uz odgovarajući uzdah za ono što sam znao da će uslijediti. “Evo, rukujmo se onda da zapečetimo dogovor.”rekao je Joker pruživši ruku. Batman je entuzijastično prihvatio Jokerovu ponudu stisnuvši mu dlan. Tada je Batmana streslo nekoliko tisuća volti i dobro se protresao. Joker je prasnuo u smijeh dok je Batman stajao nepomično u šoku. Malo mu se spržilo odjelo pa je dim izlazio iz gumene maske. “Ovo je bilo super!”jedva je kroz smijeh izgovorio Joker. “Ove klasične su najbolje..ne mogu vjerovati da je pao na to…” Polako se prestajao smijati te se naposlijetku smirio. Batman je ostao nepomično stajati. “Joj…moram se smiriti…”govorio je Joker. “Zaboravio sam vam reći…doveo sam par prijatelja.” Iz šatora je dotrčalo, dokotrljalo se, dovezlo se na monociklima i dopremetalo se nekolicina klaunova.          “Sad se i ja bojim klaunova,”rekao je Zagor te dodao. “Što je Batmanu? Nije se ni pomaknuo.” “Gle, šaka mu je čvrsto stisnuta. Oh, ne…” Dotrčao sam ispred Batmana i pogledao ga oči. “Ima onaj pogled…”ustanovio sam. “Koji pogled?”pitao je Zagor. “Onaj. Kad je ljut.” “Šta to znači?” “Da se odmaknemo i dadnemo mu mjesta.” Batman je i dalje stajao nepomično a mi smo se udaljili nekoliko metara. “Hajde, dečki…”rekao je Joker svojim klaunovima. “Upoznajte malo bolje svoje nove prijatelje…ha haha!” Prvi najbliži klaun je izvadio bodež i nasrnuo na Batmana. A Batman mu je samo mirno zabio šaku u prsa i izvadio srce. “Isuse Kriste!”viknuo je Zagor. “Auč.”rekao sam sa izrazom lica koji je govorio “to sigurno boli” ili “možda uopće ne boli”, ali “u svakom slučaju je gadno”. Drugi klaun, koji je do tad žonglirao trima čunjevima, jedan je bacio na pod a iz dna druga dva su izašli noževi. Zatrčao se na Batmana, koji se vješto pomaknuo u stranu i gurnuo klauna na pod. Ovaj se proboo na svoj nož kroz područje abdomena iliti kroz trbuh. Slijedeća dva su počeli vrtjeti lancima te zamahnuli prema Batmanu, no Batman je uhvatio njihove lance, povukao ih sebi, te brzim potezima omotao lance oko njihovih vratova te ih snažnim povukom(imenica od povući) potrgao. Pali su beživotno na tlo, i odmah su ih zamijenili još dvojica klaunova. Batman je podijelio nekoliko kružnih i pobacao par bumerang-šišmiš stvarčica, te zadao još par udaraca i uskoro su svi klaunovi ležali na podu u lokvi krvi. “Ovoga…”zaustio je Joker, “hah, izgleda da moja prisutnost više nije nužna…pa ću ja polako svojim putem…”rekao je i nestao u sjeni. Približili smo se oprezno Batmanu koji je nastavio prijašnje stajanje na mjestu. Šaka mu je još neko vrijeme bila stisnuta a onda su mu se mišići polako opustili. Tada mu se vratio normalni pogled. Otkrio je da se nalazi u lokvi krvi. “Ideš!”uzviknuo je. “Jesam li ja ovo učinio?” “Jesi,”rekli smo. “Naljutio sam se?” “Poprilično.” “Ne želim znati…”zaključio je. “Hajdemo odavde, ne volim baš krv…” “Pst…”šapnuo mi je Zagor. “Podsjeti me da nikad ne naljutim Batmana…” Kad smo se malo udaljili od mjesta pokolja, začuli smo kako netko trči prema nama. Stali smo u borbene stavove, ali ispostavilo se da je to bio jedan od naših glasnika. Bio je prilično uzdihan i crven u licu. “imam…imam…”teško je govorio,” vijesti…” “Zbori, čovječe, što je?”pitao je Zagor. “Trčao sam…nemam…nemam daha…pakao…samo…jedan…trenutak…” Stao je kopati po džepovima i izvadio paketić Airwaves žvakaćih guma. Ubacio je dvije u usta. Duboko je udahnuo, plava svijetlost je ušla u njega, i mogao je normalno disati. “Idite u Pakao.”rekao je konačno. Iznenadili smo se. “To nije baš pristojno od tebe…”rekao sam. “Ma ne…mislio sam doslovno. Idite u Pakao. Gotovi smo sa Čistilištem.” “Kako to?” “Neka crvena svijetlost je projurila cijelim Čistilištem i nokautirala skoro sve negativce. Kasnije smo ustanovili da je to Superman bježao glavom bez obzira od nekog klauna…” “Pa naravno.”rekli smo. “Tako da je samo trebalo završiti posao…”dodao je glasnik, “I Čistilište je naše.” “Onda idemo kvragu.”rekao sam. |
utorak, 22.11.2005.
novi post
|
Sad bi negdje bilo pravo vrijeme za novi nastavak, zar ne? pa...imao sam stvarnu namjeru da ga napišem večeras, ali su me zadržali. Bio sam u Praćki na dogovoru za demo festival, koji je trebao početi u 20:00 a počeo je u petnaest u devet, tako da sam kasno došao doma. Sutra ću probati novi nastavak.
I tako sviramo u Praćki,(opet) 7.12. ove godine. Srijeda. Smijete svi doći. |
srijeda, 16.11.2005.
39. Carnivale
|
Hodasmo tako nas četvorica Čistilištem, spremni da izudaramo neprijateljske stražnjice.
“Ok, da se odmah dogovorimo…”počeo sam govoriti. “Zaboravite na djevojke dok rat ne završi. Skoro smo svi poginuli zbog jedne. Sve žene su zle, jasno?” “Jasno,”složili su se svi u isti glas. “Izvrsno,”rekao sam. Hodali smo tako dalje hodnicima Čistilišta u veseslom tonu kad se ispred nas stvorio veoma čudan prizor. “Hm, ovo je veoma čudan prizor,”rekao je Batman. “Slažem se,”rekao je Zagor. “Što napušteni cirkus radi u Čistilištu?” “Ne znam…”rekao sam. “Ali ne sluti na dobro. Hajdemo bliže.” “Ne sviđa mi se ovo…”rekao je Superman Napušteni cirkus se sastojao od nekoliko ofucanih šarenih šatora te mnogo prašine. Činilo se da nije bilo ni duše. Osim jednog malog klauna koji je protrčao tuda.  “O, moj Bože! Što je bilo to?!”vrisnuo je Superman. “Izgledao je kao klaun.”odgovorio je Batman. Superman se stresao i problijedio. “Ovaj…vidimo se kasnije, dečki.”rekao je Superman i nestao u suprotnom smjeru u jednoj nanosekundi. “Što je to bilo?”upitao sam. “Superman se iznimno boji klaunova.”rekao je Batman. “Pa to je jednostavno super…”zaključio sam. “Izgleda da u strahu uistinu jesu duge noge.”rekao je Zagor. “Ma ne…u strahu su kratke noge.”ispravio ga je Batman. “U laži su kratke noge.”rekao sam “Što je onda u strahu?”upitao se Zagor. “Možda…ruke?”ponudio je Batman. “Duge ili kratke?”pitao je Zagor “Hm…dilema. Vjerojatno onda duge.”rekao je Batman “Da…definitivno su duge.”potvrdio je Zagor. “Onda je riješeno.” Uzdahnuo sam u znak njihove gluposti i nastojao ih ne slušati kada se pojavio jedan drugi klaun. “Imamo društvo.” Klaun je stajao nepomično neko vrijeme i promatrao nas. Onda se nasmijao.  “Ne sviđa mi se ovaj klovn,”rekao je Batman. “Gledajte! Nešto se događa!”rekao je Zagor. “Mijenja mu se oblik…”rekao sam. “Pretvara se u nešto drugo. Izgledao kao…kao… stiropor?” Tamo gdje je dosad stajao klaun, sada je stajao ogromni komad stiropora. “Stiropor?”ponovio sam. “Zašto se pretvorio u stiropor? Zagore, je li tebi ovo ima smisla?” “Ne. Batman, tebi? Batman?” No Batmana nije bilo. Tek nakon što smo pogledom pogledali uokolo, otkrili smo ga kako se skriva iza jednog kamena, gdje se tresao i cvilio. “Batman, što se događa?” “Bojim se stiropora,”odgovorio je. “Bojiš se stiropora?! Bojiš se…ma nije bitno…samo ostani tu…” Batman je nastavio gristi nokte od straha a ja sam se vratio kod Zagora. “Očito klaun može osjetiti naše strahove i pretvoriti se u njih.”rekao sam Zagoru. “Oh ne…”rekao je Zagor, “opet se mijenja. Oh, molim te, samo ne to…” “Što je Zagore? Čega se bojiš?” “Oh, ne, samo ne to…” Veliki komad stiropora se nastavio mijenjati, te se naposlijetku pretvorio u ogromnu…marelicu?” “Oh, moj Bože, ovo više nema smisla…”rekao sam. Zagor se sada skrivao zajedno sa Batmanom. “Makni to dalje od mene!”vikao je Zagor uplašeno. Nabrzinu sam se sjetio dana kada je život bio normalan, a zatim pogledao prema neprijatelju. “Okej, klaun-stiropor-marelico, da vidim kako ćeš mene uplašiti” Klaun me je tada duboko pogledao u oči, tražeći moj najveći strah. A zatim mu se vlastito lice promjenilo od straha i nestao je s lica Čistlišta. Batman i Zagor su se prestali bojati. “Što se dogodilo?”upitali su. “Gdje je nestao?” “Nije se mogao nositi s mojim strahom.”rekao je. “Koji je tvoj strah?”pitao me Zagor. “Moj strah? Ja se bojim Ničega. I on se pretvorio u Ništa. Hajdemo odavdje, valjda nema više klaunova.” Prošli smo kroz napušteni cirukus bez da smo ikoga vidjeli. I onda, baš kad smo se počeli udaljavati, nešto mi je doletjelo ispd nogu. “Što je to? Nekakva karta?”upitao je Zagor. “Posjetnica od starog prijatelja…”objasnio mu je Batman.  |
utorak, 08.11.2005.
38. Oh my God
|
“Isuse Bože…”rekoh.
“Što je?” “On je kiborg.”odgovorih. “Što li?”ponovo me pitao Isus. “Kiborg. Pola čovjek, pola stroj.”objasnio sam. “To nije dobro po nas?” “Ne baš.” “Daj ga onda zvekni mačem.” “Evo budem…” Kiborg Adolf Hitler je još uvijek stajao nepomičan. Kao da nije bio sasvim pri sebi. Približio sam mu se na jedan metar udaljenosti a on se još uvijek nije pomicao. Zamahnuo sam mačem snažno prema njemu… …no tada mu se ruka naglo pomaknula i uhvatila Excalibur prije nego što sam ga pogodio. Hitler je nadljudskom snagom istrgnuo mač iz moje ruke te ga odbacio dvadesetak metara iza. “Dragi Bože…”izgovorio sam “Reci.”rekao je Isus. “Ha?” “Molim?” Odmahnuo sam glavom: “Zbunjuješ me, čovječe.”rekoh. “Je li ovo jedna od onih sitacija kad bježimo glavom bez obzira?”pitao me Isus. “Čini se tako,”rekoh. “Ja ću onda krenuti,”potvrdio je Isus i počeo vriskujući trčati. Ja sam krenuo za njim u istoj maniri. Hitler je tada pomaknuo desnu nogu, zatim lijevu, pa opet desnu…ubrzo je prešao u hod, a zatim počeo trčati za nama. “Imaš li kakvu ideju *puf pant* kako riješiti ovo?”upitao me Isus. “Ne baš,”odogovorih. “Ti?” “Jok.*uzdah* Čovječe, ovako nisam trčao od…pa, nikad.”rekao je Isus crven u licu. “Jel nas još uvijek prati?”pitao je Isus. Bacio sam pogleda iza sebe. “Aha. Sve je bliže.” “Gotovi smo?” “Poprilično. Osim ako…”zamislio sam se. “Koliko je duboko ono jezero tamo?” “Koje, ono tamo? Otprilike 10 metara.” “Savršeno. Idemo tamo!” Trčali smo prema jednom malom jezercu nekih petsotinjak metara udaljenom.  “Ja ne mogu više,”uzdahivao je Isus držajući se za slezenu. “Ajde, još malo i tamo smo.” Kad smo došli na desetak metara od jezerca, rekao sam Isusu: “Sad odi do sredine jezera.” “Jesi li lud? Ne znam plivati!”rekao je “Nećeš plivati, nego hodati po vodi.” “Ti si puko,”rekao je Isus. “Na dva dijela.” “Vjeruj mi, nemaš drugog izbora, iza leđa nam je!” Isus je pogledao iza sebe i vidio Hiltera kako trči za nama. “!”rekao je Isus, te dobivši iznenadnu energiju od straha potrčao do sredine jezera. “Gle, stvarno stojim na vodi! Jej! Oh šit, dolazi prema meni!” Hitler je zagazio u jezero te počeo hodati prema Isusu. Svakim korakom je bio sve dublje, te je naposlijetku stajao na dnu jezera deset metara ispod Isusa. Pokušao se plivanjem probiti do površine, no metalni kostur ga je vukao na dno. “Sad samo tu ostaneš stajati do kraja svog života i nemaš brige!”rekao sam “Ovo nije smiješno!”vikao je Isus sa sredine jezera. “Što ćemo sad? Čudno me gleda…” “Ne znam, nadao sam se da će ga voda uništiti…ali izgleda da neće.”rekao sam. “Znam!”viknuo sam. “Stvorit ćeš milijun riba koje će ga svojom težinom zgnječiti.” “Stvoriti ribe? Stvarno imaš maštu…” “Pričekaj sekundu…” Otrčao sam u grad te se vratio sa velikom ribom.  “Hvataj!”viknuo sam i dobacio ribu Isusu. “Što da radim s njom?” “Probaj se skoncentrirati da stvoriš još koju.” Isus je primio veliku ribu u svoju ruku te se posve usredotočio. “Nešto se događa!”uzviknuo je. Pogledao je u drugu ruku i otkrio da se tamo stvorila ikra. “Dobro…nije bed, barem si probao…”tješio sam ga. “Imaš li još kakvih genijalnih ideja?” “Daj mi nekoliko minuta…” I tako je nakon par sati pala noć. Ja sam sjedio na obali a Isus se legnuo na površinu jezera i odrijemao. I tad mi je sinulo. “Pa naravno! Kako sam mogao to zaboravit, pa to je temelj svega…Probudi se!” “Evo, evo kaj se odmah dereš…” “Imam plan koji bi trebao uspijeti, ali neće ti se svidjeti i vjerojatno će te boljeti… “Čekaj, čekaj malo…”govorio je Isus. “Trebao uspijeti, neće mi se svidjeti i vjerojatno će boljeti…već mi se ne sviđa.” “Kiborg Hitler je došao sa zadatkom da tebe ubije. Vrlo je vjerojatno da će se isključiti kada obavi zadatak…”rekao sam pripremajući se na Isusovu reakciju. “Želiš reći…”shvatio je Isus “…sad si stvarno puknuo…” “Neće te sigurno jako boljeti…možeš uskrsnuti za par dana.” “Tvoj plan je da pustimo Hitlera da me ubije?!” “Kažem ti, možeš uskrsnuti. Za tri dana maksimalno.” “Jesi li ti siguran u to?!”upitao me. “Piše u Bibliji. Zar želiš reći da ne vjeruješ Bibliji?” “Vjerujem…, do sada je sve ispalo točno,”rekao je Isus. “U redu, učinit ću to. Bolje ti je da si u pravu.” Isus je polagano krenuo hodati prema obali. Hitler ga je na dnu pratio u stopu. “Pa…”rekao je Isus kad je bio blizu obale, “ako ovo ne uspije, želim da znaš…bilo mi je užasno ovih nekoliko sati s tobom.” “I ja tebe volim, čovječe.”odgovorio sam. Isus je stao na kopno, Hitler nedugo za njim. Nisam gledao kako se to zbilo, jer sam pokrio oči. Samo sam čuo Isusovo tijelo kako pada na pod. Otvorio sam oči. Hitler je stajao nepomično. Otvorio sam mali poklopac na zatiljku glave, izvadio sam majušni čip i pregazio ga nogom. Otkotrljao sam Hitlera u jezero da ga nitko ne bi pronašao. Kad sam se okrenuo, Isus je stajao na nogama i brisao prašinu s halje. “Čovječe, ovo je bio ludi trip,”rekao je. “Hej, već si se vratio!” “Da, izgleda da je tvoj plan upalio,”rekao je Isus. “I što sad?” “Trebao bih se vratiti natrag u svoje vrijeme, ali ne znam kako…” “Sad ćemo to srediti…”rekao je Isus. “Jahve! JAHVE!!” Na nebu se začula grmljavina. Pojavila se svjetlost “Rekao sam ti da Me zoveš Tata.”rekao je Svevišnji. “Da, da, kajgod…nego slušaj, tu je moj frend, SaX…” “Znam sve o tome.” “Kako…?ah da, sve znaš…onda? Hoćeš li ga poslati u budućnost?” “Morat ću razmisliti o tome…javit ću vam za tjedan dana.” Svjetlosti nestade. “Eto,”rekao je Isus. “Zapeo si sa mnom na tjedan dana. Što ćemo raditi?” “Oh, imam jednu malu idejicu…” Objasnio sam Isusu da može od vode stvoriti vino, što ga je silno razveselilo. Ubrzo smo bili pozvani na sve tulume. Isus je stekao mnogo prijatelja, te mnogo obožavateljica. Također sam ga naučio igrati belu, u kojoj smo ubrzo žestoko rasturali zajedno. Sedmog jutra, nakon cijele noći tulumarenja, Isus i ja smo sjedili za stolom “Oh…”promrmljao je Isus. “Glava mi boli.” “Rekao sam ti da su ti četiri litre dovoljne…nego, razmišljao sam…” “Evo ga na…” “Kad smo se mi upoznali prvi put? Svega što se sjećam jest da je bilo tuluma i bele. Sve mi ovo izgleda kao veliki dejavu. Možda smo se tek sad upoznali, ali ja sam te već znao kad sam došao. Jel kužiš? Kao neka vremenska petlja…” “Nemoj mene uvlačiti u te spike, čovječe, prerano je…” “Dva je popodne…”rekao sam. Dubokoumni razgovor je prekinula grmljavina na nebu i svijetlost.  “Opet si pretjerao s pićem, sine…Evo, razmislio sam. Ne bih se trebao mješati u vremeski slijed…ali ipak si mi spasio sina, iako baš tehnički i nisi, ali ipak…odlučio sam te poslati u tvoje vrijeme.” “Hvala, Jahve, pravi si,”rekao sam. “Samo da se oprostim.” “Pa, onda se vidimo u 2005.toj.”rekao je Isus. “Možda i prije,”rekoh. Zagrlismo se “Čuvaj se, čovječe.”reče Isus. “Konobar! Još jednu litru vode!” Obratio sam se Njemu. “Spreman sam.” “Vratit ću te točno par sekudni prije eksplozije vremenskog stroja. Nemoj se zamarati vremenskim petljama, sve sam sredio. Pripremi se za trčanje.” Krajolik mi se naglo promjenio. Bio je mrak, i ja sam stajao pokraj vremenskog stroja. Tajmer je odbrojavao zadnje dvije sekunde. Počeo sam trčati prema Batmanu i ostalima. Stroj je eksplodirao. “SaX!”viknuo je Archer. “Zakasnili smo! Hitler je već ušao u stroj.” “Ne brini, sređeno je. Hajdemo odavde.” “Imamo problem. Štitove su pojačali, naše teleporterske zrake se ne mogu probiti.”rekao je Archer “Uništit ćemo im generator štitova.”rekao sam. “Gdje je?” “Ona zgrada tamo, ali ne znam kako ćemo se probiti…” “Samo gledaj,”rekao sam. Uperio sam vrh Excalibura prema zgradi i usredotočio se. Zamislio sam plave munje kako izlaze iz vrha. Umjesto njih je izašla vatrena kugla koja je uništila čitavu zgradu. Nabacio sam opaki smijeh. “Teleportiraj.”rekao je Archer. “Nevjerojatna priča.”zaključio je Archer. “Hvala vam na pomoći.” “Bilo koji put.”rekao sam. “Teleportirat ću vas na isto mjesto gdje sam vas našao.”rekao je kapetan “Može par metara u desno.”dobacio sam. Batman, Superman, Zagor i ja stali smo na podij od teleportera. Molekule su nam se razdvojile i ponovo spojile u Čistilištu. Stvorili smo se nekoliko metara udaljeni od smrtonosne zamke u koju su nas namamili Žena Mačka i Dr.Zlo. Cijela staklena kabina je bila ispunjena plinom. “Ostveta će biti slatka,”rekao sam |
četvrtak, 03.11.2005.
37. Great balls of fire
|
“Mene?”pitao je Isus. “Zašto baš mene?”
“Tvoja pojava je uvelike utjecala na ljude i uglavnom promjenila svijet na bolje. Hitler očito smatra da bi svijet bio puno lošiji bez tebe.”rekao sam. “A ja ne želim saznati.” Začuli smo još nekoliko pucnjeva i vriskova nevinih Židova. “Gad! Ubija nedužne židove kako bi se dokopao tebe.”rekao sam. “Pa to nije u redu…”zaključio je Isus. “Moramo ga spriječiti.”rekoh. “A-a.”klimao je Isus. “Nejdem van kod tog luđaka da me kokne. Premlad sam za to.” “Hm…u redu. Ti ostani unutra. Ja ću ga srediti.” Kročio sam izvan nastambe i ugledao kako pištoljem ubija Židove i dere se: “Juden! Wo ist Jesus? Bringen sie mich Jesus!” “Nećeš ga dobiti,”rekao sam mu na njemačkom. “Du!”bijesno je zaključio Hitler i okrenuo cijev prema meni. Povukao je okidač. Klik. Klik. “Was?” Klik, klik. “Ha, vidi ovo Isuse, ponestalo mu metaka!” “Čega?” “Ovaj…oružje mu ne radi.”rekao sam. “Oh, super,”rekao je Isus i izašao iz kuće. “Znači, sredili smo ga,” “Izgleda tako. Sada nam ne može ništa.” Krenuli smo polagano prema njemu. Hitler je još par puta pokušao ispucati metak, a onda je odustao i odbacio pištolj. Počeo je pretraživati džepove. “Što radi?”pitao me Isus. “Izgleda da traži nešto.” Ubrzo je Hitler izvadio iz džepa čudnu napravu.  “Što je to? Još jedno oružje?”čudio se Isus. “Neznam, nisam nikad takvo što vidio.” “Gledaj, pale se neka crvena svijetla na napravi. Sad svjetlucaju.” “Sve ih je više.”rekoh “Gle, sad su zelena. Što li to sve znači?” Hitler je uperio oružje u nas. “Znači da se sagneš.”zaključio sam. Hitler povukoše okidač i crvena laserska zraka izleti iz oružja. Preletjela nam je iznad glava i pogodila kuću koja se nalazila desetak metara iznad nas. Uz veliki vatromet je letjelo sve u zrak. “Također znači da bježimo odavde.”dodao sam. Počeli smo trčati u svim smjerovima dok se nismo odlučili za jedan i krenuli njime. Hitler je dalje pucao za nama i uništavao sve što smo prolazili. Skrili smo se iza jednog velikog kamena. Isus me pogledao. “Pa?”upitao je. “Šta pa?” “Gdje je tvoje oružje?” “Oh, nemam ti ja ništa takvo…”rekoh. “Nemaš?!”uzrujao se Isus, a onda se smirio i pitao: “Dobro, što imaš?” “Imam mač.” “Mač? MAČ!?! Imaš j….i mač?! Dva soma u budućnosti a ti imaš mač?!” “Da, ali to je magični mač!”rekao sam. “Zbilja?”rekao je Isus smirivši se. “Onda je to u redu. Kakve čarolije može?” “Pa…vidiš, smiješno, u biti, nisam nikad probao neke čarolije…” “E, pa sad imaš priliku,”rekao je Isus i gurnuo me od kamena. “Što? Kako?” Hitler me ugledao i krenuo prema meni. “Uopće me ne zanima, pretvori ga u žabu, spali ga… budi maštovit.” “Spalit ga…to zvuči dobro…a ako ne radi?” “Bolje ti je da radi,”rekao je Isus. “Oke…” Ispružio sam mač tako da vrh gleda ravno u Hitlera. On je učinio isto sa svojim oružjem. Duboko sam se koncentrirao i zamislio veliku vatrenu kuglu kako izlazi iz mača. I onda… Nekoliko plavih munja je izletilo iz vrha mača i pogodilo Hitlera u prsa. On se počeo tresti te nakon par trenutaka pao na pod. Sivi dim je počeo izlaziti. Nije baš ono što sam zamislio, ali sam svejedno bio zadovoljan rezultatom. “Cool,”rekoh. “Vau, spržio si ga gromom!”rekao je Isus radosno. “Rekao sam ti da možeš. Dođi, idemo ga bosti štapom!” “Nećemo ga bosti štapom, kaj ti je!?” “Nećemo? A šta vi radite za zabavu u budućnosti?”zapitao je Isus. “Ajoj…” Približili smo se Hitleru. Dio face mu je bio spržen. “A igračka?”upitao je Isus. “Uništena.”rekao sam. Stavio sam prste na vrat. “Mrtav je. Idemo.” “Ovo je bilo zabavno,”rekao je Isus dok smo odlazili. “Ja bih opet.” “Imat ćeš priliku za deset godina…čekaj, jesi li ti čuo ovo?” “Što?” “Nekakav metalni zvuk…” Okrenuo sam se i iza sebe vidio nevjerojatan prizor. Hitler je stajao na nogama. Lijevi dio lica koji mu je bio spržen se otkinuo i vidjeli smo mu kostur. Bio je metalan. Također smo mu vidjeli oko. Bilo je žarke crvene boje.  “Evo ti druga prilika,”rekao sam Isusu. |
