utorak, 08.11.2005.
38. Oh my God
|
“Isuse Bože…”rekoh.
“Što je?” “On je kiborg.”odgovorih. “Što li?”ponovo me pitao Isus. “Kiborg. Pola čovjek, pola stroj.”objasnio sam. “To nije dobro po nas?” “Ne baš.” “Daj ga onda zvekni mačem.” “Evo budem…” Kiborg Adolf Hitler je još uvijek stajao nepomičan. Kao da nije bio sasvim pri sebi. Približio sam mu se na jedan metar udaljenosti a on se još uvijek nije pomicao. Zamahnuo sam mačem snažno prema njemu… …no tada mu se ruka naglo pomaknula i uhvatila Excalibur prije nego što sam ga pogodio. Hitler je nadljudskom snagom istrgnuo mač iz moje ruke te ga odbacio dvadesetak metara iza. “Dragi Bože…”izgovorio sam “Reci.”rekao je Isus. “Ha?” “Molim?” Odmahnuo sam glavom: “Zbunjuješ me, čovječe.”rekoh. “Je li ovo jedna od onih sitacija kad bježimo glavom bez obzira?”pitao me Isus. “Čini se tako,”rekoh. “Ja ću onda krenuti,”potvrdio je Isus i počeo vriskujući trčati. Ja sam krenuo za njim u istoj maniri. Hitler je tada pomaknuo desnu nogu, zatim lijevu, pa opet desnu…ubrzo je prešao u hod, a zatim počeo trčati za nama. “Imaš li kakvu ideju *puf pant* kako riješiti ovo?”upitao me Isus. “Ne baš,”odogovorih. “Ti?” “Jok.*uzdah* Čovječe, ovako nisam trčao od…pa, nikad.”rekao je Isus crven u licu. “Jel nas još uvijek prati?”pitao je Isus. Bacio sam pogleda iza sebe. “Aha. Sve je bliže.” “Gotovi smo?” “Poprilično. Osim ako…”zamislio sam se. “Koliko je duboko ono jezero tamo?” “Koje, ono tamo? Otprilike 10 metara.” “Savršeno. Idemo tamo!” Trčali smo prema jednom malom jezercu nekih petsotinjak metara udaljenom.  “Ja ne mogu više,”uzdahivao je Isus držajući se za slezenu. “Ajde, još malo i tamo smo.” Kad smo došli na desetak metara od jezerca, rekao sam Isusu: “Sad odi do sredine jezera.” “Jesi li lud? Ne znam plivati!”rekao je “Nećeš plivati, nego hodati po vodi.” “Ti si puko,”rekao je Isus. “Na dva dijela.” “Vjeruj mi, nemaš drugog izbora, iza leđa nam je!” Isus je pogledao iza sebe i vidio Hiltera kako trči za nama. “!”rekao je Isus, te dobivši iznenadnu energiju od straha potrčao do sredine jezera. “Gle, stvarno stojim na vodi! Jej! Oh šit, dolazi prema meni!” Hitler je zagazio u jezero te počeo hodati prema Isusu. Svakim korakom je bio sve dublje, te je naposlijetku stajao na dnu jezera deset metara ispod Isusa. Pokušao se plivanjem probiti do površine, no metalni kostur ga je vukao na dno. “Sad samo tu ostaneš stajati do kraja svog života i nemaš brige!”rekao sam “Ovo nije smiješno!”vikao je Isus sa sredine jezera. “Što ćemo sad? Čudno me gleda…” “Ne znam, nadao sam se da će ga voda uništiti…ali izgleda da neće.”rekao sam. “Znam!”viknuo sam. “Stvorit ćeš milijun riba koje će ga svojom težinom zgnječiti.” “Stvoriti ribe? Stvarno imaš maštu…” “Pričekaj sekundu…” Otrčao sam u grad te se vratio sa velikom ribom.  “Hvataj!”viknuo sam i dobacio ribu Isusu. “Što da radim s njom?” “Probaj se skoncentrirati da stvoriš još koju.” Isus je primio veliku ribu u svoju ruku te se posve usredotočio. “Nešto se događa!”uzviknuo je. Pogledao je u drugu ruku i otkrio da se tamo stvorila ikra. “Dobro…nije bed, barem si probao…”tješio sam ga. “Imaš li još kakvih genijalnih ideja?” “Daj mi nekoliko minuta…” I tako je nakon par sati pala noć. Ja sam sjedio na obali a Isus se legnuo na površinu jezera i odrijemao. I tad mi je sinulo. “Pa naravno! Kako sam mogao to zaboravit, pa to je temelj svega…Probudi se!” “Evo, evo kaj se odmah dereš…” “Imam plan koji bi trebao uspijeti, ali neće ti se svidjeti i vjerojatno će te boljeti… “Čekaj, čekaj malo…”govorio je Isus. “Trebao uspijeti, neće mi se svidjeti i vjerojatno će boljeti…već mi se ne sviđa.” “Kiborg Hitler je došao sa zadatkom da tebe ubije. Vrlo je vjerojatno da će se isključiti kada obavi zadatak…”rekao sam pripremajući se na Isusovu reakciju. “Želiš reći…”shvatio je Isus “…sad si stvarno puknuo…” “Neće te sigurno jako boljeti…možeš uskrsnuti za par dana.” “Tvoj plan je da pustimo Hitlera da me ubije?!” “Kažem ti, možeš uskrsnuti. Za tri dana maksimalno.” “Jesi li ti siguran u to?!”upitao me. “Piše u Bibliji. Zar želiš reći da ne vjeruješ Bibliji?” “Vjerujem…, do sada je sve ispalo točno,”rekao je Isus. “U redu, učinit ću to. Bolje ti je da si u pravu.” Isus je polagano krenuo hodati prema obali. Hitler ga je na dnu pratio u stopu. “Pa…”rekao je Isus kad je bio blizu obale, “ako ovo ne uspije, želim da znaš…bilo mi je užasno ovih nekoliko sati s tobom.” “I ja tebe volim, čovječe.”odgovorio sam. Isus je stao na kopno, Hitler nedugo za njim. Nisam gledao kako se to zbilo, jer sam pokrio oči. Samo sam čuo Isusovo tijelo kako pada na pod. Otvorio sam oči. Hitler je stajao nepomično. Otvorio sam mali poklopac na zatiljku glave, izvadio sam majušni čip i pregazio ga nogom. Otkotrljao sam Hitlera u jezero da ga nitko ne bi pronašao. Kad sam se okrenuo, Isus je stajao na nogama i brisao prašinu s halje. “Čovječe, ovo je bio ludi trip,”rekao je. “Hej, već si se vratio!” “Da, izgleda da je tvoj plan upalio,”rekao je Isus. “I što sad?” “Trebao bih se vratiti natrag u svoje vrijeme, ali ne znam kako…” “Sad ćemo to srediti…”rekao je Isus. “Jahve! JAHVE!!” Na nebu se začula grmljavina. Pojavila se svjetlost “Rekao sam ti da Me zoveš Tata.”rekao je Svevišnji. “Da, da, kajgod…nego slušaj, tu je moj frend, SaX…” “Znam sve o tome.” “Kako…?ah da, sve znaš…onda? Hoćeš li ga poslati u budućnost?” “Morat ću razmisliti o tome…javit ću vam za tjedan dana.” Svjetlosti nestade. “Eto,”rekao je Isus. “Zapeo si sa mnom na tjedan dana. Što ćemo raditi?” “Oh, imam jednu malu idejicu…” Objasnio sam Isusu da može od vode stvoriti vino, što ga je silno razveselilo. Ubrzo smo bili pozvani na sve tulume. Isus je stekao mnogo prijatelja, te mnogo obožavateljica. Također sam ga naučio igrati belu, u kojoj smo ubrzo žestoko rasturali zajedno. Sedmog jutra, nakon cijele noći tulumarenja, Isus i ja smo sjedili za stolom “Oh…”promrmljao je Isus. “Glava mi boli.” “Rekao sam ti da su ti četiri litre dovoljne…nego, razmišljao sam…” “Evo ga na…” “Kad smo se mi upoznali prvi put? Svega što se sjećam jest da je bilo tuluma i bele. Sve mi ovo izgleda kao veliki dejavu. Možda smo se tek sad upoznali, ali ja sam te već znao kad sam došao. Jel kužiš? Kao neka vremenska petlja…” “Nemoj mene uvlačiti u te spike, čovječe, prerano je…” “Dva je popodne…”rekao sam. Dubokoumni razgovor je prekinula grmljavina na nebu i svijetlost.  “Opet si pretjerao s pićem, sine…Evo, razmislio sam. Ne bih se trebao mješati u vremeski slijed…ali ipak si mi spasio sina, iako baš tehnički i nisi, ali ipak…odlučio sam te poslati u tvoje vrijeme.” “Hvala, Jahve, pravi si,”rekao sam. “Samo da se oprostim.” “Pa, onda se vidimo u 2005.toj.”rekao je Isus. “Možda i prije,”rekoh. Zagrlismo se “Čuvaj se, čovječe.”reče Isus. “Konobar! Još jednu litru vode!” Obratio sam se Njemu. “Spreman sam.” “Vratit ću te točno par sekudni prije eksplozije vremenskog stroja. Nemoj se zamarati vremenskim petljama, sve sam sredio. Pripremi se za trčanje.” Krajolik mi se naglo promjenio. Bio je mrak, i ja sam stajao pokraj vremenskog stroja. Tajmer je odbrojavao zadnje dvije sekunde. Počeo sam trčati prema Batmanu i ostalima. Stroj je eksplodirao. “SaX!”viknuo je Archer. “Zakasnili smo! Hitler je već ušao u stroj.” “Ne brini, sređeno je. Hajdemo odavde.” “Imamo problem. Štitove su pojačali, naše teleporterske zrake se ne mogu probiti.”rekao je Archer “Uništit ćemo im generator štitova.”rekao sam. “Gdje je?” “Ona zgrada tamo, ali ne znam kako ćemo se probiti…” “Samo gledaj,”rekao sam. Uperio sam vrh Excalibura prema zgradi i usredotočio se. Zamislio sam plave munje kako izlaze iz vrha. Umjesto njih je izašla vatrena kugla koja je uništila čitavu zgradu. Nabacio sam opaki smijeh. “Teleportiraj.”rekao je Archer. “Nevjerojatna priča.”zaključio je Archer. “Hvala vam na pomoći.” “Bilo koji put.”rekao sam. “Teleportirat ću vas na isto mjesto gdje sam vas našao.”rekao je kapetan “Može par metara u desno.”dobacio sam. Batman, Superman, Zagor i ja stali smo na podij od teleportera. Molekule su nam se razdvojile i ponovo spojile u Čistilištu. Stvorili smo se nekoliko metara udaljeni od smrtonosne zamke u koju su nas namamili Žena Mačka i Dr.Zlo. Cijela staklena kabina je bila ispunjena plinom. “Ostveta će biti slatka,”rekao sam |
