četvrtak, 03.11.2005.
37. Great balls of fire
|
“Mene?”pitao je Isus. “Zašto baš mene?”
“Tvoja pojava je uvelike utjecala na ljude i uglavnom promjenila svijet na bolje. Hitler očito smatra da bi svijet bio puno lošiji bez tebe.”rekao sam. “A ja ne želim saznati.” Začuli smo još nekoliko pucnjeva i vriskova nevinih Židova. “Gad! Ubija nedužne židove kako bi se dokopao tebe.”rekao sam. “Pa to nije u redu…”zaključio je Isus. “Moramo ga spriječiti.”rekoh. “A-a.”klimao je Isus. “Nejdem van kod tog luđaka da me kokne. Premlad sam za to.” “Hm…u redu. Ti ostani unutra. Ja ću ga srediti.” Kročio sam izvan nastambe i ugledao kako pištoljem ubija Židove i dere se: “Juden! Wo ist Jesus? Bringen sie mich Jesus!” “Nećeš ga dobiti,”rekao sam mu na njemačkom. “Du!”bijesno je zaključio Hitler i okrenuo cijev prema meni. Povukao je okidač. Klik. Klik. “Was?” Klik, klik. “Ha, vidi ovo Isuse, ponestalo mu metaka!” “Čega?” “Ovaj…oružje mu ne radi.”rekao sam. “Oh, super,”rekao je Isus i izašao iz kuće. “Znači, sredili smo ga,” “Izgleda tako. Sada nam ne može ništa.” Krenuli smo polagano prema njemu. Hitler je još par puta pokušao ispucati metak, a onda je odustao i odbacio pištolj. Počeo je pretraživati džepove. “Što radi?”pitao me Isus. “Izgleda da traži nešto.” Ubrzo je Hitler izvadio iz džepa čudnu napravu.  “Što je to? Još jedno oružje?”čudio se Isus. “Neznam, nisam nikad takvo što vidio.” “Gledaj, pale se neka crvena svijetla na napravi. Sad svjetlucaju.” “Sve ih je više.”rekoh “Gle, sad su zelena. Što li to sve znači?” Hitler je uperio oružje u nas. “Znači da se sagneš.”zaključio sam. Hitler povukoše okidač i crvena laserska zraka izleti iz oružja. Preletjela nam je iznad glava i pogodila kuću koja se nalazila desetak metara iznad nas. Uz veliki vatromet je letjelo sve u zrak. “Također znači da bježimo odavde.”dodao sam. Počeli smo trčati u svim smjerovima dok se nismo odlučili za jedan i krenuli njime. Hitler je dalje pucao za nama i uništavao sve što smo prolazili. Skrili smo se iza jednog velikog kamena. Isus me pogledao. “Pa?”upitao je. “Šta pa?” “Gdje je tvoje oružje?” “Oh, nemam ti ja ništa takvo…”rekoh. “Nemaš?!”uzrujao se Isus, a onda se smirio i pitao: “Dobro, što imaš?” “Imam mač.” “Mač? MAČ!?! Imaš j….i mač?! Dva soma u budućnosti a ti imaš mač?!” “Da, ali to je magični mač!”rekao sam. “Zbilja?”rekao je Isus smirivši se. “Onda je to u redu. Kakve čarolije može?” “Pa…vidiš, smiješno, u biti, nisam nikad probao neke čarolije…” “E, pa sad imaš priliku,”rekao je Isus i gurnuo me od kamena. “Što? Kako?” Hitler me ugledao i krenuo prema meni. “Uopće me ne zanima, pretvori ga u žabu, spali ga… budi maštovit.” “Spalit ga…to zvuči dobro…a ako ne radi?” “Bolje ti je da radi,”rekao je Isus. “Oke…” Ispružio sam mač tako da vrh gleda ravno u Hitlera. On je učinio isto sa svojim oružjem. Duboko sam se koncentrirao i zamislio veliku vatrenu kuglu kako izlazi iz mača. I onda… Nekoliko plavih munja je izletilo iz vrha mača i pogodilo Hitlera u prsa. On se počeo tresti te nakon par trenutaka pao na pod. Sivi dim je počeo izlaziti. Nije baš ono što sam zamislio, ali sam svejedno bio zadovoljan rezultatom. “Cool,”rekoh. “Vau, spržio si ga gromom!”rekao je Isus radosno. “Rekao sam ti da možeš. Dođi, idemo ga bosti štapom!” “Nećemo ga bosti štapom, kaj ti je!?” “Nećemo? A šta vi radite za zabavu u budućnosti?”zapitao je Isus. “Ajoj…” Približili smo se Hitleru. Dio face mu je bio spržen. “A igračka?”upitao je Isus. “Uništena.”rekao sam. Stavio sam prste na vrat. “Mrtav je. Idemo.” “Ovo je bilo zabavno,”rekao je Isus dok smo odlazili. “Ja bih opet.” “Imat ćeš priliku za deset godina…čekaj, jesi li ti čuo ovo?” “Što?” “Nekakav metalni zvuk…” Okrenuo sam se i iza sebe vidio nevjerojatan prizor. Hitler je stajao na nogama. Lijevi dio lica koji mu je bio spržen se otkinuo i vidjeli smo mu kostur. Bio je metalan. Također smo mu vidjeli oko. Bilo je žarke crvene boje.  “Evo ti druga prilika,”rekao sam Isusu. |
