utorak, 25.10.2005.
36. Buddy Christ
|
Probudilo me oštro bockanje u rebra. Polagano sam otvorio oči…
Otkrio sam da ležim na podu sa licem u pijesku. Okus u ustima potvrdio je da je to bio pijesak. Oštro bockanje se nastavilo. Ugledao sam babicu u prnjama kako me bode štapom. Dok sam se polagano podignuo, bakica je svom magarcu kojeg je držala za uzde rekla nešto na nerazumljivom jeziku. Srećom ja razumijem većinu svjetskih jezika pa sam prepoznao da je to aramejski jezik. “Ne, nisam mrtav…hvala na brizi.”rekao sam joj. Otresao sam prašinu sa sebe. Svi organi su bili na mjestu. “Jel mi možete reći gdje sam? I koja je godina?”pitao sam je. “Godina?” “Da, godina…”prekinuo me prizor koji mi je zapeo za oko, na brdu udaljenom par stotina metara. “Nije važno,”rekao sam bakici i krenuo prema malenom brdu. Na brdu se nalazio dvadesetak ovaca, koje su okruživale jednog mladića. Mladić je bio odjeven u blijedo bijelu, ofucanu halju. Kosa mu je padala do ramena, i nosio je nešto što bi se moglo protumačiti kao pokušaj bradice. Kada sam se približio, čuo sam mladića kako govori: “Blagoslovljeni budu gladni jer će oni…kako je ono išlo…ma nije bitno, uglavnom, ljubav prema bližnjima i slično…” “Bok, Isuse,”rekao sam.  Isus je usmjerio pažnju na mene: “Oprosti, poznajemo se?”upitao me. “Ja sam. SaX!” “Čudnog li imena! Prvi put čujem.” “O čemu pričaš, pa mi smo prijatelji…”rekao sam i uzdahnuo, “…tj, bit ćemo prijatelji.” “Ja te niš ne kužim.”rekao je Isus. “Došao sam iz budućnosti.”rekao sam. “Duboko. Duboko, čovječe.”zaključio je Isus. “Zašto si došao?” “Ah…ukratko, u godini 2005. odvija se masovni rat između Dobra i Zla. Čovjek zvan Adolf Hitler kanio je otići u prošlost sa veoma naoružanom vojskom kako bi osvojio Zemlju prije nego što se čovječanstvo dovoljno razvije. Ja i skupina junaka smo ga htjeli spriječiti, no uspio je ući u vremenski stroj i aktivirati ga. Ja sam ga pratio, dok se stroj iza mene uništio.” “Otkačeno, čovječe.”reče Isus. “Dvije tisuće peta, kažeš? A koja je sad?” “Koliko imaš godina?”pitao sam ga. “Dvadeset.”odgovorio je. “Onda je dvadeseta poslije Krista.” “Šta će godine po meni računat? Koje ludilo čovječe.” “Da…”rekao sam. “Inače, ja se zovem Isus Krist.”rekao je pruživši ruku. “SaX.”prihvatio sam. “I, šta radiš ovdje?” “Čuvam ovce za susjeda, starog Ezekiela. Na godišnjem je.”rekao je Isus. “Usput vježbam za nastup, znaš, širim ljubav, suosjećanje i takvu ekipu…” “Aha. Čuj, mi bismo stvarno trebali pronaći ovog lika, on ti je malo lud u glavu, pogotovo kad je riječ o Židovima.” “Ajd da prvo odbacim ove ovce doma, čopim neke stvari pa ćemo krenuti.”rekao je Isus. “Kak ti izgleda taj tip…” Objasnio sam mu čitavu situaciju dok smo hodali prema gradu. Ispričao sam mu o Hitleru, tijeku rata te drugim stvarima. Posebno su ga zanimali digitalni ručni satovi i da li će biti popularan kod ženskog spola. Nakon šetnjice od kojih dva sata stigli smo do Nazareta. Ostavili smo ovce kod kuće starog Ezekiela te produžili do Isusove. “Evo, ovo je moja gajba.”rekao je kad smo došli do male kućice. “Mama, tata, došao sam! Doveo sam prijatelja.”viknuo je Isus. Iz kuće te iz radione pokraj izašli su Marija i Josip. “Oh, prijatelj!Kako lijepo iznenađenje.”rekla je Marija.  “Ja sam Marija,”rekla je. “SaX.” “Josip.” “SaX.” “SaX, ha?”rekao je Josip. “Čudno ime. I odjeća isto.” “Nisam odavde.”rekao sam. “Mi idemo u moju sobu pa ćemo onda ići van.”rekao je Isus. “Pospremi sobu!”viknuo je Josip za njim. “Ti mi nisi pravi otac, ne govori mi što da radim!”odgovorio je Isus dok smo ulazili u njegovu sobu. Čuo sam Josipa kako se uzrujava: “Ja neznam šta ću s njim…” “Ma, pusti ga Josipe, proći će ga…”uvjeravala ga je Marija. “Barem je našao prijatelja, i to je nešto?” Zatvorio sam vrata od sobe. “Sjedni bilogdje, samo baci sve na pod.”objasnio mi je Isus. “Pitam se…” mislio sam na glas. “Zašto je došao baš ovdje? Možda da se iživi na Židovima? To bi bilo nalik njemu…ali ne može sam. Kad je vidio da mu planovi propadaju, jedini izbor mu je bio napravi nešto što bi potpuno promjenilo svijet na gore. Ali što? I zašto sada..?” “Nemoj mene ništa pitati.”rekao je Isus. “Tebe…”rekao sam. “Došao je ubiti tebe!” Upravo u tom trenutku smo začuli pucanj iz grada. “Što to bi?”pitao je Isus. “Došao je.” |
četvrtak, 20.10.2005.
35. sieg heil!
 “Adolf Hitler,”sagte ich. “Das kann nicht gut sein.” “Ich beipflichte.”sagte capt. Bogenschütze. “Wir müssen ihn anhalten.” “Was wollen wir…warte bitte ein Moment…kann jemand die Synchronisation abschalten? Ja? Evo, dobro je.” “Šta je to bilo?”upitao je kapetan Archer. “Ma netko je bio uključio sinkronizaciju. Sad je sve ok.”rekao sam i dodao. “Zašto ih jednostavno ne uništite torpedima?” “Imaju vrlo moćne štitove koje naša oružja ne mogu probiti. To je dio tehnologije koje je ostavio Vader. Morat ćemo ih onesposobiti iznutra”. Archer je pritisnuo par tipki na računalo i pojavila se lokacija. “Naši senzori otkrivaju da svakih pola sata štitovi mjenjaju frekvenciju, što traje nekoliko sekundi. Ovdje je osiguranje najtanje. Kad štitovi počnu mijenjati frekvenciju, imamo jedva dovoljno vremena da uđemo bez da nas otkriju.” “Zašto ne pošalješ svoje ljude?”pitao sam. “Ma…”rekao je Archer i odmahnuo rukom. “Uvijek netko slomi nogu, ili pokupi neki virus…znaš kako to ide…” “Shvaćam.” “Misija je vrlo važna, i trebaju mi najbolji junaci.”rekao je. “Razumijem, pomoći ćemo.”rekoh. Dvadeset i osam minuta kasnije afričkom džunglom hodasmo Batman, Superman, Zagor, Archer i ja. Archer je pratio situaciju na skeneru. “Još par metara,”rekao je. “Stanite tu.” “Ja ne vidim nikakav štit,”rekao je Batman. “Vjeruj mi, tu je. Pripremite se, za nekoliko sekundi ćemo proći.”rekao je Archer. “Sada!” Prešli smo nevidljivi štit i ušli u neprijateljski teritorij. “Dobro je,”rekao je Archer. “Nisu nas otkrili. Samo još moramo paziti da nas ne vide.” “Eno vremenskog stroja.”rekao sam.  “Što sada radimo?”pitao je Superman. “Moramo uništiti vremeplov prije nego što ikoga pošalju.”rekao sam. “Ima li dobrovoljaca?” pitao sam. “Mislim da bi trebao ići Batman.”rekao je Zagor. “Zašto baš ja?”žalio se Batman. “Zato što si ti sav u crnom, a mrkla je noć”objasnio je Superman. “Tko je za da ide Batman?”pitao je Archer. Svi digosmo ruke. Batman nešto promrmlja sebi u bradu. “Uzmi explozive. Tajmer je namješten na jednu minutu.”rekao je Archer. “Nemoj da te vide.”dobacio je Zagor. Batman se počeo polako šuljati od nas. Oko vremenskog stroja se nalazilo mnogo stražara i par šatora, te jedne barake sa mnogo vojnika. I mnogo vojne opreme. Batman se držao podalje njihovih reflektora te je uspješno ostajao u mraku. Nakon nekoliko sporih minuta uspio je doći do vremenskog stroja. Postavio je eksplozive na vremeplov i nečujno se odmaknuo. Dvadesetak sekundi se šuljao prema nama kada je začuo glas iza sebe. “Halt!”viknuo je vojnik iza njega. “Was machen sie hier?!” “Erm…ovoga…ich bin ein Berliner?”probao je Batman. “Nein, du bist kein Berliner! Alarm! Alarm!” Da je Batman više pazio na satu njemačkog kod profesora Jolera, možda bi uspio izbjeći sveopću uzbunu koju je izazvao vojnik. Svi stražari su potrčali prema njemu, a vojnici su istrčavali iz barake. Reflektori su mahnito pretraživali područje te ubrzo zapazili Supermanovo odijelo koje je doslovno bliještilo pod svijetlom reflektora. Vojnici su započeli paljbu. A mi smo uzvratili. “Moramo ih zadržati još pola minute!”viknuo sam ali onda sam prepoznao jednu figuru koja je istrčala iz barake. Njegovi brkovi nisu ostavljali mjesta sumnji. Hitler je dotrčao do vremenskog stroja i počeo unositi podatke. Kabina je počela svijetliti u raznim bojama. “Hitler je aktivirao vremenski stroj! Moram ga zaustaviti!”rekao sam i potrčao prema vremenskom stroju. “Ne SaX, explozivi!”viknuo je Archer zamnom, no nisam se obazirao. Hitler je otvorio vrata vremenskog stroja i ušao u njega. Na tajmeru je ostalo još deset sekundi. “SaX, ako vremeplov explodira, nećeš se moći vratiti!!”vikao je Archer. Nastavio sam trčati prema vremeplovu. Kad je na tajmeru otkucalo zadnju sekundu, uskočio sam u njega.  Vrtlog me uvukao i počao sam padati i padati. Naposlijetku sam pao na zemlju i u nesvijest također. |
nedjelja, 16.10.2005.
34. legenda
|
Pluća su nam se punila sivim dimom. Uzalud smo udarali po staklu sa sjekirama, mačevima, ribama i svime što nam se našlo pod rukom, uključujući i pazuhe, ali koliko god smo jako udarali, staklo je ostalo neoštećeno.
Pali smo na koljena. Vid nam se polako mutio. Ovo je kraj, pomislio sam. Htio sam se pozdraviti sa ostalima ali nisam mogao izgovoriti riječi. Tada sam osjetio poznati osjećaj koji nisam odmah uspio prepoznati. Sjetio sam se tek kad mi se tijelo počelo raspadati na komadiće. Veoma sitne komadiće. Tada je nastupio mrak. Polako sam otvorio oči. Slika je još uvijek bila mutna, ali se polako rasčišćavala. Počeo sam razjasnjavati oblike. Kad mi se vid u potpunosti vratio, ugledao sam čudnu priliku ispred sebe. “Ah!”vrisnuo sam. “Daj, daj…”nasmješeno je rekla osoba ispred mene. “Pa nisam valjda tako ružan?”  “Uf, iznenadio si me. Bez uvrede, ali vidio sam lijepše.”rekoh. “Niste ni vi ljudi ništa posebno.”odgovorio je dr. Phlpx “Što se događa? Zašto smo ovdje?”pitao sam. “Kapetan Archer vas je htio ovdje. Riječ je o vrlo važnoj misiji. On će vam sve objasniti.” “Mogu ići?” “Da, suzbio sam učinke smrtonosnog plina sa odgovarajućim lijekovima. Zdravi ste kao hren."rekao je Phlox “Zar nije dren?”pitao sam. “Što?” “Nije bitno. A ostali?” “Oporavljaju se u kantini.” “Dobro, onda odoh ja. Daj napravi nešto sa tom facom. Gdje je kapetan.” “Na mostu.  “Ne na tom mostu!” Nakon nekoliko minuta švrljanja po Enterpriseu, pronašao sam odgovarajući most.  “Bok, ljudi i ostali…ja sam došao.”rekao sam. Na velikoj stolici na sredini mosta sjedio je čovjek, koji je krenuo meni ususret kad sam došao.  “Moje ime je Jonathan Archer, kapetan sam Enterprisea.”rekao je. “Znam,”rekoh. “Ja sam trekkie.” “Izvrsno, to ne može škoditi.” “O čemu se radi? Zašto ste nas teleportirali ovdje?” “Trebam vašu pomoć. Dođi samnom do ureda.” U uredu mi je na monitoru pokazao lokaciju negdje u Africi. “Naši senzori su očitali visoka energetska…ovaj, koju riječ tražim…” “Očitavanja? Izbijanja? Kolebanja?”ponudio sam “Uzet ću kolebanja. I također smo očitali nekakve šta-ti-ja-znam zrake.”dodao je “Ali to znači da…” “Da. Darth Vader.” “Nemoguće, on je mrtav.”rekao sam. “Točno, ali dok je bio na Zemlji, u tajnosti je na ovoj lokaciji ostavio dio tehnologije. Pročitali smo u bazi podataka da ste se vi sukobili s njim.” “Da, ali to je bilo u Južnoj Americi.”rekao sam. “Vjerujemo da je iskoristio sebe kao mamac, znajući da će pažnja biti usmjerena na njega osobno. Za to vrijeme njegovi su ljudi koristili svoju tehnologiju, također sa tehnologijom iz ovog svijeta kako bi izgradili stroj.” “Kakav stroj?” “Vremenski stroj. Imamo informacije koje govore da bi stroj mogao biti završen i spreman svakog trenutka. Tada kane poslati svoje ljude sa naprednom tehnologijom, i zauzeti Zemlju u prošlosti.” “To ne smijemo dopustiti. Koga će poslati?”rekoh “Ovog čovjeka.” Kapetan Archer je otvorio sliku na monitoru. “Nein.” Habe ich gesagt. |
nedjelja, 09.10.2005.
yeah baby!
|
Evo, preživjesmo nastup u Boogaloou u subotu. Bijaše prezakon! isključivo zahvaljujući sjajnoj publici. Hvala svima koji ste došli i što ste pjevali i veselili se s nama.
Oni koji nisu mogli doći a htjeli su, ponovit ću da smo 18. u Praćki pa se možda vidimo tamo.  Bolesni Um osim SaX-a- njegov identitet još uvijek nije poznat.  Početak koncerta iz perspektive gledaoca. Gledaoc je toliko uzbuđen da mu se pogled muti i više nezna gdje je i što se događa i pita se "Tko su ovi ljudi?" na engleskom i "Gdje mi je piva?" na španjolskom.  Blagdan bend u akciji  Zalazak sunca na Jarunu |
četvrtak, 06.10.2005.
33. Mijau
|
SaX-mobil je doklizio do velikog parkirališta u predvorju Čistilišta. Parkirao sam ga između Mysteri kombija Scoobyeve ekipe i nečijeg konja.
“Ima li tko sitno? Za parking?”upitao sam. “Ja ne mogu nositi sitniš u ovome.”rekao je Superman i pokazao na svoje odijelo. Pogledao sam Zagora. “Ja sam priprost čovjeg iz šume, ja ne nosim novac.”reče Zagor. Okrenuo sam se prema Batmanu. Lice mu se smrštilo. “Znaš da ne volim davati za parking…”rekao je mrko. “Ma daj, koliko ćemo biti ovdje? Dva sata maksimalno, nije to ništa.”nagovorio sam ga. “Ajde…ali samo ovaj put,”rekao je Batman dok je stavljao sitniš u automat. “Čudno kako ti nikad nemaš sitnog…”promrmljao je sebi u bradu. Nedugo nakon hodali smo hodnicima Čistilišta. Bio je lijep dan. Zrak je mirišao na proljeće, niti jednog oblaka nije bilo na nebu. Ptice su cvrkutale… …ali mi ništa o tome nismo znali jer smo bili u tmurnom Čistilištu. Okruživale su nas izgubljene mrtve duše, koje su besciljno lutale beskrajnim koridorima ovog sivog mjesta. Tako hodavši, čuli smo smo jedan ženski glas iza nas. “Jeste se izgubili, dečki?”rekla je izazovnim glasom neznanica. Okrenuli smo se i ugledali priliku. “Mijau.”dodala je Pred nama je stajala žena u uskom, kožnom odijelu i istog trena nam je svima oduzela dah.  “Zdravo Batman,”rekla je dok se približavala. “Kako si mi?” Batman od prekoncentriranog buljenja nije mogao izgovoriti niti jednu riječ. Žena Maca je došla do njega i pomilovala ga po licu. “Kad ćemo ponoviti onu strastvenu i vatrenu noć koju smo proveli zajedno?”upitala ga je. “A, ne, čekaj…to si ti samo sanjao. Ha, ha, ha”slatko se nasmijala . Tada sam se pribrao. “Hej, dečki, dosta zurenja.”rekao sam i dodao Ženi Maci. “Na čijoj si ti strani?” “Pa na vašoj, naravno…”rekla je sexy glasom. “Bila bih luda kada bih išla protiv ovakvih snažnih muškaraca…” Supermanu je pala donja čeljust. Brzo sam mu je podignuo i zatvorio usta. “Batman, ti je poznaš.”rekao sam. “Na čijoj je strani?” “Betmen…”promrmljao je Batman. “…tko je Betmen…?” “Ispričavam se na trenutak, mlada damo.”rekao sam Ženi Mački i odvukao Supermana i Zagora na stranu. “Moramo biti oprezni…”rekao sam im potiho. “Zašto?”pitao je Superman. “Pogledajte kako je samo ošamutila Batmana sa svojim ženskim čarima.”odgovorio sam. “Meni se čini kao simpatična djevojka.”rekao je Superman. “Nemoguće. Prezgodna je da bi bila dobra.”rekoh. “Budite oprezni i držite je na oku.” “Definitivno ću je držati na oku…”rekao je Zagor. “Ustvari, držat ću je na oba oka. Je li ima netko da mi posudi još koje oko?” “Upravo sam se sjetio…”rekao je Superman sa smješkom. “Imam rendgenski vid.” “Uf..”rekao sam i obratio sam se gospođici. “Što želiš?”upitao sam ju. “Došla sam vas zamoliti za pomoć.”rekla je. “Otkrila sam lokaciju neprijateljske sile ali ja ih nemogu zaustaviti sama. A za vas, ovako jake dečke sigurno neće biti problem…što kažete, hoćete li nam pomoći?”rekla je i nabacila nedužne oči. “Mislim da bismo joj trebali pomoći.”rekao je Zagor. “Da, ne možemo očekivati od nje same da sredi sve negativce.”dodao je Superman. “Pomoći…”izustio je Batman dok mu je malo sline curilo sa desne strane ustiju. “Hajdemo, dečki, ovim putem!”rekla je Žena Mačka i krenula hodnikom. Batman, Superman i Zagor su je slijedili bez pitanja. “Izgleda da je većina odlučila,”rekoh u sebi te krenuh za njima. Nakon desetak minuta hoda, Žena Mačka je zastala. “Mislim da se približavamo.”rekla je. “Kakva je to uopće neprijateljska sila koju ćemo napasti?”pitao sam je. “Pa onako, miješano…ima ih više.”odgovorila je “Možeš nam malo detaljno reći? Ne možemo samo upasti bez da znamo s kim se borimo.”rekao sam. “Pa…vidjela sam ih nekoliko…bio je Hitler, dr. Lecter, Dracula…i još sam nekoga vidjela.” “Dracula?”upitao sam. “To je nemoguće, mi smo ga uništili!” Žena Mačka je slegnula ramenima i nasmiješila se. “Ovo je zamka!”rekao sam. Potrčao sam prema Ženi Mački, ali tek dvadesetak centimetara ispred nje zaustavilo me nekakvo staklo koje se tu pojavilo iz zidova. Isto takvo staklo pojavilo se sa svake strane, i tako nas zatvorilo u kutiju. Uzeo sam Zagorov pištolj i zapucao prema staklu, no meci ga nisu ni okrznuli. “Nemoj ni pokušavati, staklo je neprobojno.”rekao je nepoznati muški glas koji se tada pojavio iza ugla. “Ti!?”viknuli smo svi u isto vrijeme. “Da, to sam ja!”  Dotkor Zlo! “Ovaj put nećete pobjeći!”rekao je pobjedonosno. “Ovaj put? Kako to misliš?”pitao sam ga. “Ja sam vam priredio zamku kod Lecterove kuće! Ne znam kako ste uspijeli pobjeći, no ovaj put niš od toga!” “Ha, ovaj put imamo Supermana!”rekao je Batman. “On će sa svojom snagom uništiti ova stakla. Jel tako, prijatelju?” Batman se okrenuo prema Supermanu za potvrdu, ali on je bio zgrčen na podu. Tijelo mu se treslo u bolovima, hladan znoj mu se cijedio niz čelo i lice mu je skroz problijedilo.” “Gade!”viknuo je Zagor. “Što si mu učinio?” “Ugradio sam komadiće kriptonita posvuda po vašoj ćeliji, tako da se ne nadajte na njegovu pomoć. Oh,da, vidite onaj sivi dim koji izlazi iz poda, da, taj sivi? To je smrtonosni plin koji će ispuniti vašu ćeliju za manje od tri minute i svi ćete bit mrtvi. Eto, to je to. Imate li pitanja?nemate?super. Ja ću sada otići uvjeren u vašu smrt i neću se osvrtati.” Dr. Zlo se okrenuo i krenuo. “Dođi, maco!” Žena Mačka nam je poslala jedan poljubac i krenula za njim. Sivog dima je bilo sve više. |
utorak, 04.10.2005.
Extra, extra! Read all about it!
|
Ništa posebno, još jedan nastup je dodan sa strane, a taj je u Praćki 18. ovog mjeseca. Ako slučajno vas šest-sedam koji čitaju neka viša sila spriječi od prisustovanja akcijskog spektakla sa elementima drame, romanse i komedije koji će se održati u Boogaloooo subote ove, imat će te još jednu priliku da vidite vašu najdražu grupu u-živo. Čitava večer je samo za nas, pa ćete moći čuti sve hitove, a ne samo one najbolje, nego i one koji su totalno šugavi.
Inače? Jeste dobro? |
nedjelja, 02.10.2005.
Ovo nije novi nastavak!
|
Naime, ovo nije novi nastavak, već jedna obavijest, u stvari dvije.
Sa strane prema dolje(suprotno od gore) postavljene su Bolesni Um lyriks, za one koji ne mogu razumjeti što se izgovara u pjesama, a to su svi. A druga obavijest, o kojoj možete opširnije saznati desno(--->), jest da Bolesni Um nastupa u Boogaloo-oo 8.10. kao predgrupa Blagdan Bandu iz Rijeke, i očekujem da se svih šest-sedam ljudi koji čitaju ovaj blog pojave tamo. Cijena? Prava sitnica. |
