srijeda, 28.09.2005.
32. Intermission 3
|
“Hej, SaX, nekakvo svijetlo tu treperi u autu!”viknuo je Zagor nakon što je utovario Mikšića.
“To je sigurno poruka od Glavnog Stožera.”rekao sam. Otrčao sam do SaX-mobila i pritisnuo prave tipke. Na monitoru se pojavilo nasmiješeno Zeusovo lice. “Zdravo dečki, kako ste?”upitao je veselo. “Pa di si Zeus, kućo stara…”rekoh. “Šta si ti tako vedar?” “Imam dobre vijesti, za promjenu. Uspjeli smo natrag osvojiti Zemlju!” Val zadovoljstva proširio se našom malom hrabrom skupinom. “Pa to su uistinu dobre vijesti,”zamijetio je Batman. “I šta ćemo sad?” “Idemo natrag u Čistilište!”odogovorio je Zeus. “Kako to?”upitao je Zagor. “Šta ćemo sa čistilištinskim skočimiševima?” “To je druga dobra vijest. Svi su mrtvi! Bilo ih je toliko puno, da su ubrzo pojeli svu hranu i nije im više ništa ostalo. Svi su pocrkavali od gladi. I od gužve. I od smrada, jer se više nisu mogli probiti do wc-a, jadni mali mišići…” “Onda ćemo odmah krenuti!”rekao sam. “Budite oprezni, Čistilište je prepuno neprijatelja.” “Okej. Ideš i ti?”upitao sam ga. “Možda kasnije. Počinju Gilmoreice za po čuke, tak da ono…” “E ajd nam snimi na kazetu pa da možemo i mi pogledati.”ubacio se Batman. “Nema problema. Ciaos.” Nakon što se prekinula poruka upitao sam ekipu: “Jesmo li spremni za polazak?” “Jesmo!”odgovorili su svi u isti glas. I krenuli smo!punim gasom u novu pustolovinu. I onda smo odmah stali pokraj najbližeg poljskog wc-a. “Lijepo sam pitao jesmo li spremni za polazak!”rekoh. “Sori.”rekao je Batman izlazeći iz SaX-mobila. “Tek me sad stislo.” I par minuta kasnije smo krenuli!punim gasom u novu pustolovinu! Čim smo stigli do Čistilišta, osjetili smo neke emocije. “Ah…ovo stvarno vraća uspomene.”rekao je Batman kad smo bili ušli u tunele. “Eno, tamo smo skoro onaj put poginuli.” “Tko zna kakve ćemo protivnike susresti ovaj put?”upitao je Zagor. Uistinu, kakve će protivnike susresti naši junaci? U kakve će nevolje upasti i da li će se uspijeti izvući iz njih? Pogledajte u slijedećoj epizodi… Hej, sad sam skužio da ovo uopče nema nikakvo ime. Ima li tko kakav prijedlog?  |
četvrtak, 22.09.2005.
31. the haunted house
|
Kao što se vatra u kaminu iznenada izgasila, tako se ponovo iznenada upalila. Samo što više nismo bili sami u sobi.
“Vidim da ste pronašli moj dom…”rekao je Dracula. “Dobrodošli, raskomotite se.” Batman je počeo otkopčavati svoj remen. “Ne, ne…”rekao sam mu klimajući glavom. “Nije mislio doslovno.” Grof Dracula nije bila jedina osoba koja se pojavila u sobi. “Dajte da vas upoznam sa svojim prijateljima…S moje lijeve strane…home-made stroj za ubijanje…Frankensteinovo čudovište!(spontani aplauz)”  Ogromni čovjek od dva i pol metra je samo stajao i buljio u jednu točku. “Tako je glup, da će napraviti bilo što.”objasnio je Dracula. “Gledajte…, hej, Friki!”,Dracula je zastao i okrenuo se prema nama: “…zovem ga Friki izmilja…” Ponovo se okrenuo prema čudovištu i nastavio: “Friki, daj odi tu u susjednu sobu i pogledaj da li sam ja tamo.” “hmmm, okej.”rekao je Friki i otišao kroz vrata u drugu sobu. “Samo pričekajte par trenutaka.”zamolio nas je Dracula. Nakon desetak sekundi neugodne tišine, Friki se vratio u sobu. “Niste tamo, gospodaru.”rekao je. “Hvala, možeš se odmoriti malo. Ali neka vas njegova inteligencija, ili manjak iste, ne prevari…”rekao je ponovo se obraćajući nama, “u borbi je izuzetno sposoban. Nadalje… sa moje se desne strane, kao što vidite, nalaze dva vukodlaka, Ivica Račan i Ivo Sanader.   “Hm, nisam znao da su Iveki vukodlaci… Svašta čovjek doživi…”rekao sam. “Zubi su im izuzetno oštri.”rekao je Dracula. “Eto, toliko o upoznavanju…Moju legiju ste već upoznali, oni će uskoro doći…” “Gospodaru,”rekao je Friki, Frankensteinovo čudovište. “Sad ih ubijemo?” “Sad, Friki,…sad.” “Ja ću srediti psiće,”rekao je Zagor. “Mir, peseki, mir…hm, čini mi se da ih je to razljutilo.” Vukodlaci su iskesili zube i skočili na Zagora. Friki je krenuo prema Batmanu, a Dracula prema meni… “Sad te moram ubiti,”rekao je Friki Batmanu. “Neka, neka…samo pomalo…”rekao je Batman. Friki je par puta snažno zamahnuo i udario Batmana koji je odletio par metara. “Oh, snažan si ti momak,”reče Batman, “ali sigurno nikad nisi vidio ovakvo nešto.” Rekavši to, izvadio je malog žutog šišmiš-igračku. “Uuu, što je to?”zabezeknuo se Friki. “To je bom…ovoga…to svijetli u mraku.”ispravio se Batman. “Mogu probati?” “Svakako. Evo, odi u drugu sobu, izgasi svijetla, i samo pritisni ovo puce.” “Hvala. Idem odmah sad.” Friki je otrčao u drugu sobu. Nakon par sekundi se čuo glas. “Vidi, stvarno svijetli. Ne, sad blinka. Brže i brže. Baš je sup” Zagor se u zadnji tren izmaknuo vukodlacima koji su skočili prema njemu. Jedva je izbjegavao njihove zamahe. Kad je dobio kandžom preko prsa, bilo mu je dosta.  “Čekajte malo.”rekao je. “Ja znam da sam samo priprost čovjek iz šume, ali zar niste vi neprijatelji? Zar nije Ivo uzeo vlast Ivici?” Vukodlaci su zastali te na par trenutaka razmislili o tome. Tada je Ivica shvatio da je Zagor u pravu te naglo skočio na Ivu. Sanader se nije ni snašao kad ga je Račan razderao na komade kandžama i zubima. Sanader je izdahnuo poslijedni dah. “Izvrsno,” rekao je Zagor. “Sada samo pogledaj ovdje u cijev mog pištolja, tako…još malo prema lijevo…odlično.”BANG, BANG. “Pih, političari…”rekao je Zagor s gnušanjem. “Oni su najgori.” Dracula je pokazao svoje očnjake, a ja sam pripremio svoj Excalibur. “Pitam se kakvog je okusa tvoja krv, SaX…”rekao je grof. “Ima okus po čokoladi…samo što ti to nikad nećeš provjeriti.” Dracula je skočio na mene. Napadao sam ga Excaliburom ali svaki moj napad je izbjegao pretvarajući se u šišmiša. “Hej, nije fer. Bori se kao čovjek!”viknuo sam mu. “Može i tako.” Nogom je pritisnuo jednu dasku ispod tepiha. Iza mene se začuo metalni zvuk. Dracula se zaletio na mene i snažno me odgurnuo, posve ignorirajući mač koji sam mu zabio u nogu. Zabio sam se u zid i osjetio snažnuo bol. Tada sam prepoznao onaj metalni zvuk. Iz zida je izašla petnaestak centimetara duga oštrica, koja je sada prolazila kroz mene ispod lijevog ramena, izlazeći sa prednje strane tek nekoliko centimetara iznad srca. Ostao sam prikovan za zid. “Zadovoljan? Borio sam se kao čovjek-prljavo. A sada ću izgleda ipak saznati kakvog je okusa tvoja krv…” Uvjeren u svoju pobjedu, polako je hodao prema meni… Malo mi se počelo vrtjeti u glavi…no uspio sam razaznati neke glasove iz susjedne sobe: “Ne, sad blinka. Brže i brže. Baš je sup.” Zatim je uslijedila explozija. Dracula se naglo okrenuo prema izvoru i dao mi dovoljno vremena da Excalibur zarijem kroz njegov torzo. Mač je ostao zabijen u njemu i Dracula je poprimio iznenađen izraz lica. No onda se samo nasmijao. Izvadio je Excalibur iz svojih prsa i odbacio ga u stranu. Nije mu ništa bilo. “Zar ste stvarno mislili da možete pobijediti? Ispred dvorca se nalazi čitava legija nemrtvih…a meni ne možete ništa. Ako se odmah predate, učinit ću vas besmrtnima, kao članove moje sjajne vojske nemrtvih.” Baš kad se činilo da bismo mogli izgubiti svaku nadu, nešto je uletjelo u sobu kroz strop, rasipajući djelove krova po podu.  “Superman!”viknuli smo. “Gdje si dosad.” “Ma zaustavio me murjak zbog prebrzog trčanja…ali sad sam tu. Evo ti Dracula!”rekao je Superman i bacio vrećicu luka prema Draculi. Dracula je uhvatio vrećicu i zavirio u nju. “Oh, luk! Baš će mi dobro pasati uz vašu krv.”rekao je Dracula nasmiješeno. “Očito luk ipak ne radi.”rekao je Superman. “Ali došao sam spreman.” Superman se pomaknuo u stranu i otkrio čovjeka u odijelu sa platnenom vrećom preko glave. Ispod vreće se čulo nekakvo mumljanje. “Gotov si, Dracula,”rekao sam. Batman je skinuo vreću sa čovjekove glave.  “Što se ovdje dougađa!?”žestio se Boris Mikšić. “Ovo je outrageous. Zvat ću police istog trena.” “Ne…”tiho je prozborio Dracula, “nemoguće.” “Hvataj!”rekao je Superman i bacio Mikšića prema Draculi. Dracula je uhvatio Mikšića i istog trena počeo vrištati od boli. Koža mu se počela topiti, zubi su mu počeli ispadati. Ubrzo je od njega ostao samo pepeo. “Tražim explanation, odmah!”vikao je Boris. “Who are you people?” “Da mu vratim vreću?”upitao je Superman. “Ne,”rekao je Zagor, “ima još nemrtvih vani.” “Odmah ćemo to riješiti”rekao je Batman. Odnijeli su Mikšića na prednja vrata. Čim su ga nemrtvi ugledali, počeli su padati na pod od agonije. Nije dugo prošlo, a svi su bili mrtvi. Ponovo. “Nadam se da će ovaj put ostati mrtvi.”rekao je Zagor. “Dečki!”viknuo sam iz dnevne sobe. “Hoćete li me, molim vas, skinuti sa ove oštrice koja viri iz zida?!” Ostali smo još par sati kako bismo liječili rane. Srećom, oštrica koja me probila nije dohvatila niti jedan vitalni organ. “Hoćeš moći s tom rupom nadalje?”upitao me Batman. “A morat ću.”rekao sam i dodao. “Pitam se zašto su nemrtvi tako reagirali na Borisa Mikšića?” “Izgleda da nikad nećemo doznati.”rekao je Zagor. “Stavit ću ga u gepek da ne pravi previše buke. “Uf, ovo je bila dugačka epizoda…”rekao je Batman. “Da.”potvrdih. “Hej, SaX!”viknuo je Zagor iz dvorišta. “Imaš neko trulo truplo u prtljažniku.” “Joj!Zaboravili smo izvaditi Srkija!”rekao sam pa viknuo Zagoru: “Izbaci ga van i stavi Mikšića unutra. Valjda nećemo i njega zaboraviti.” |
petak, 16.09.2005.
30.the night of the undead
|
“Ovaj, SaX…mislim da bismo trebali otići odavde…”izjavio je Batman prekriven hrpom živih mrtvaca.
“Ne možemo se probiti, okružili su nas.”rekao sam. “Možeš li pozvati svog mehaničkog konja?”upitao me Zagor. “Dobra ideja.” Izvadio sam daljinski upravljač iz džepa i pritisnuo puce. “Nešto nije u redu, ne reagira…signal ne može proći kroz silnu rulju nemrtvih.” “Imaš loš daljinski…”rekao je Batman. “Moj signal može proći kroz sve i svašta.” “Ja nemam milijun novaca za takav daljinski kao ti…”rekoh. “Moram se maknuti od nemrtvih kako bih pozvao auto.” “Ali kako?”pitao me Batman. “Sa svih su strana.” “Osim sa gornje. Zagore, da čujemo tvoj Tarzan-wannabe usklik!” Zagor je napunio pluća i snažno uskliknuo AHHHJAAAAK kako samo on, i Tarzan, znadeju. Poklik Duha sa Sjekirom na trenutak je usporio nemrtve. U tom trenutku sam napravio kratki zalet, skočio Batmenu na remena i snažno se odbacio u zrak. Kad sam došao na najveću visinu, daljinskim sam naciljao auto i poslao signal kroz zrak. I onda sam počeo padati ravno u ruke krvožednih živih mrtvaca. Baš su kanili uništiti sa svojim prljavim mrtvim rukama, kad im je neka paljba odvratila pažnju. SaX-mobile se probijao kroz rulju pucajući sa svime što ima. “Dečki, dolje!”viknuo sam. SaX-mobile je kosio sve ispred sebe dok se nije zaustavio pred nama. “Brzo unutra!” Krenuli smo prema autu usput odbijajući sve nemrtve koji su shvatili što se događa. “Batman, ti vozi, ja i Zagor ćemo ih usporiti.” Batman je sjeo za volan i ubacio u rikverc, a ja i Zagor smo sjeli za strojnice i nastavili paljbu. Kad je izašao iz rulje, Batman je napravio polukružni okret i ubrzao. “Gibamo odavde?”upitao je. “Ne, moramo ih uništiti da se ne prošire. Naći ćemo neko skrovište dok se Superman ne vrati, a onda ćemo smisliti nešto.”odgovorio sam. “Mogli bismo se sakriti u onom dvorcu na vrhu brda.”rekao je Batman  “Izgleda ok.”rekao je Zagor. “I meni isto,”dodao sam. Za par minuta stigli smo do dvorca. Nemrtve smo ostavili daleko iza nas. Parkirali smo SaX-mobile u dvorištu i ušli kroz glavna vrata. Dvorac je bio raskošno uređen, sa viteškim oklopima, prelijepim slikama, zlatnim ukrasima itd… Ušli smo u dnevnu sobu. Tamo se nalazio i veliki kamin. “Mogli bismo se malo zagrijati,”rekao je Zagor. “Zapalit ću vatru”. Nakon što je učinio radnju koju je najavio, mogao je bolje vidjeti sliku koja je bila iznad kamina. “Hej, pogledajte ovu sliku,” rekao je. “Zar ovaj ne liči na onoga kojeg smo maloprije sreli?”  U tom trenutku su se sva vrata u sobi naglo zatvorila, a vatra u kaminu izgasila. |
utorak, 13.09.2005.
29. Land of the undead
|
“Grofe Dracula…evo vas opet.”rekao sam.
“Ovaj put sam doveo nekolicinu svojih prijatelja.” Iza njega je bila gomila ljudi koji nisu izgledali baš privlačno.  “To su oni nemrtvi o kojima si toliko pričao?”upitao ga je Batman. “Da, i nećemo opet rapravljati o terminu “nemrtvi”…, jedino što vi morate znati da su dovoljno živi da vas učine mrtvima, ili nemrtvima, ovisno kako mi dođe, i da ih ima dovoljno izgubite svaku nadu.” “Počinjem gubiti nadu,”rekao je Batman. “Hej, Bat, da nemaš još onaj predizborni plakat Borisa Mikšića u džepu?”upitao sam ga.(vidi epizodu 9) “Ne, bacio sam ga, bolio me bubreg kad sam ga držao u džepu.”odgovorio je. “Onda nam preostaje samo jedno…Superman, brzo odleti u Zagreb, nađi Borisa Mikšića i donesi ga ovamo. I skokni na dolac i kupi nešto luka.”rekao sam. “Zar ne misliš češnjak?”upitao me Superman. “Ne, baš luk.” “Okej, još nešto?” “Pa, kad već pitaš…”pomislio sam naglas, “donesi mi jedan Juicy od jabuke,na evo ti šest kuna…” “I zeleni orbit za mene,”rekao je Batman. “Da, definitivno zeleni orbit za Batmana, gušili smo se cijelim putem.”rekao sam. “Zagore ti?”upitao sam. “Nešto za prigrist…?Možda pečenog zeca?”predložio je. “Jedan topli sendvič za Zagora,”rekao sam Supermanu. “Hajde, požuri, nemamo cijeli dan.” “Evo, upravo odoh!”reče Superman i odleti. “Okej, sada ih samo moramo dovoljno dugo zadržati dok se Superman ne vrati…” Okrenuli smo se prema gomili. Ispred nas se nalazilo tisuće i tisuće nemrtvih, kako zombija, vampira ili drugih. “…što bi moglo biti malko teže…”zaključio je Batman. Složismo se sa tom tvrdnjom. Dracula se odmaknuo u stranu kako bi pustio nemrtve da obave svoje. “Lijepo se zabavite, moja djeco…”rekao je. “Pa, moramo negdje početi,”rekao sam i Excaliburom odrubio glavu najbližem zombiju. Zagor je čvrsto primio svoju sjekiru i snažnim udarcima odbijao nemrtve. Excalibur je klizio kroz njihova nemrtva tijela kao kroz maslac. I Batman je valjda nešto radio. Borili smo se već deset minuta, nemrtvih su neprestano dolazili, i polako smo se umarali. “Gdje je taj Superman dosad!?”povikao sam. Dotle, u Zagrebu. “Hvala, gospodin Vincek!”veselo je viknuo Superman dok je izlazio iz slastičarne. “Hm…čokolada, jagoda, vanilija…gdje da prvo počnem…” TO BE CONTINUED… |
ponedjeljak, 12.09.2005.
28.Zmajevi
|
“Samo ga izvali tu na zadnji sic.”govorio sam Supermanu dok je utovarivao Batmana u SaX-mobile. “Probudit će se valjda putem. Jesi li vidio možda Zagora? On bi trebao ići s nama…”
“Eno ga tamo, dolazi.”odgovorio je Superman. Zagor se približavao držeći se jednom rukom za glavu. “Tisuću mu skalpova, neću nikad više ovako piti.” “To si rekao i poslije mog rođendana, a uskoro slijedi i novi”rekao sam. “Ipak, ja sam samo čovjek. Izuzetan čovjek, ali ipak čovjek.”rekao je Zagor. “Da, da…ok, otrijeznili smo dovoljno ljudi koji će dalje širiti poruku otriježnjavanja. Za dvadeset minuta moramo biti u Rumunjskoj, pa da krenemo.” Posjeli smo se u SaX-mobile i spojili gas s podom. “Pustit ćemo nešto da se malo razbudimo.” Millencolin-Fingers Crossed. Konačno, najbolja moguća postava na okupu. Četiri najbesnijih faca svih vremena. Nema zmaja koji će nas moći zaustaviti. Parkirali smo se na istom mjestu kao prošli put. Imali smo još nekoliko minuta vremena pa smo bacili partiju bele. Ubrzo smo vidjeli hrpu zmajeva kako doletavaju. Jedan crni zmaj se izdvojio i približio nama.  “Bok, dečki, ja sam Ivan, sjećete se, od prošli put.”rekao je kad je sletio na zemlju. “Ti si onaj koji je spalio Robina.”rekao je Batman. “Hej, dogovorili smo se da je bilo ispravno ubojstvo,”primjetio je Ivan D Zmaj, “Bilo kako bilo, morat ću vas sve uništiti sad, ništa osobno…jednostavno volim paliti i ubijati.” “Razumijemo.” Bacio sam pogled na svoj sat. “Još 25 sekundi. Jel netko ima plan?”upitao sam. Svi su odmaknuli glavom. Ekipa i pol, nema što. “Samo nastojte ne poginuti, okej?” Crni zmaj je odletio visoko u zrak, odmaknuo se stotinjak metara, zatim se okrenuo prema nama. “Batman, posudiš mi bombu?”upitao sam ga. “Šta namjeravaš s njom?” “Bacit ću je zmaju u usta čim ih otvori, a prije nego što ispali vatru.”rekao sam. “Ti si sasvim skrenuo sa uma.”podsjetio me Zagor. Zmaj se obrušio na nas svom brzinom. “Bolje se malo odmaknite,”upozorio sam ih. Zmaj se sve više i više približavao. Čim je došao dovoljno blizu, pripremio se za ispaljivanje vatre. Ja sam nabrzinu bacio granatu prema njemu. Otvorio je usta par nano sekundi prije nego što je bomba stigla do njega. Iznenađen stranim predmetom u ustima, zmaj, umjesto da ispljune bombu, on ju je pogutao. Bomba se nalazila u sredini jednjaka kad je eksplodirala. Krv je štrcnula na sve strane, a glava se potpuno odvojila od tijela. “Ovo je već previše…”primjetio je Superman. “Scenaristu očito nedostaje zanimljivih zapleta,”rekao je Batman. “Nema šanse da je to uspio napraviti.”rekao je Zagor. “Zar niste čuli da sam ja Onaj?”upitao sam ih. “I to je isto veoma originalno.”rekao je Superman. “Ne želim prekidati raspravu, ali prema nama dolaze još pet zmajeva.”ubacio se Batman. “Zašto mi nemamo zmajeve?”upitao sam se. “Imaš li još nekih ideja kako da ih pobijedimo?”pitao me Zagor. “Pa…”rekao sam dok sam vadio Excalibur, “imam još jednu…” Deset minuta kasnije bili smo prekriveni krvlju i sluzi. Krvavi Excalibur sam brisao o neki komad tkanine koju sam pronašao u nekoj od razrušenih kuća. Zmajevi su svi bili na podu. “Uf, ovo me stvarno razbudilo,”rekao je Batman. Preko prsiju je imao veliku porezotinu “A čovječe, poderao mi je kostim…” “Kako smo ih samo sredili.”rekao je Superman. “Ja bih ponovo…” “Možda bih ti ja mogao pomoći…”čuo se nepoznati glas. “Sad ste u mojoj domovini. Dajte da vas upoznam sa svojom legijom nemrtvih…” |
utorak, 06.09.2005.
27.The after party
|
Polagano sam otvorio oči…
Mutna soba se nekoliko sekundi ljuljala lijevo-desno, a zatim se smirila. Iz mutne je prešla u jednostavno prljavu. Par metara od mene, Batman je bio iskravljen preko dvosjeda. Dopuzao sam do njega i prodrmao ga. “Hej, probudi se!”rekao sam promuklim glasom. “mmdaj…pusti me na mru…”rekao je Batman i nastavio svoj san. “Daj, diži se, moramo se dić,”rekao sam i jedva se dignuo do obližnje stolice “mmmšto se događa? Koja je godina?”pitao me. “Čekaj malo, tu je neki sat…fak, tulumarili smo tri dana bez prestanka, rat počinje za dva sata , moramo ić…”rekao sam i naglo se dignuo, ali sam odmah shvatio da to nije bila najbolja ideja. “Zašto me glava boli?”upitao sam. “Tri dana, kažeš?”rekao je Batman. “Fino. Ničeg se ne sjećam, znači da je sigurno bilo dobro. Okej, sad ću se probat dići.” Okrenuo se na bok te stavio noge na pod. Potpomognuo se rukama, ali nije održao ravnotežu te pljosnuo na pod. “Hej, ovdje je neki pod, tu…”rekao je. “Ajme, vidi nereda…Zašto Alfred nije pospremio?” “Zato što leži pijan u vrtu među ružama. Smatram da smo malo pretjerali…”rekao sam. “pf, ma ne…”rekao je Batman dok se je drugi put neuspješno pokušao podići na noge, “Samo treba pronaći u kojem je smjeru gore, a u kojem dolje, to je sve, kažem ti.” Kad mi se vid vratio u normalno stanje, mogao sam vidjeti čitavu situaciju.   Martin Mystere je uživljeno Dylan Dogu predavao lekciju iz povijesti pa nije ni primjetio kako se ovaj bori sa nekim samo njemu vidljivim demonima. Vani na livadi Conan je vitlao mačem i vikao nešto poput: “Uništit ću vas sve!” ili nešto slično. Superman je vodio duboko intelektualni razgovor sa niskim raslinjem, dok su apostoli R.U.P.I.C.E upravo načeli poslijednju bačvu vina. A dvorac je bio blizu raspada. “Hej, počinjem se nečega sjećati…”rekao je Batman. “Je li bio neki nilski konj?” “Hmm, ne bih rekao…” “Ah, onda je to nešto drugo.”zaključio je. “Hoćemo li probati otrijezniti ostale?”pitao sam. “Da! To je dobra ideja. Znaš šta? Ja ću malo prileći ovdje, na sekundo il dva pa ćemo onda….to što si bio rekao.” Izvalio se na hrpu od Mavericka, Tarzana i tinejdžerskih mutantskih ninja kornjača i zaspao istog trena. “Je li itko budan i trijezan?”upitao sam. “Ja sam.”čuo sam glas iz predsoblja. Bio je to On. “A, Ti si. Ajde mi pomogni da ih otrijeznim.” “Sorry, moram ići dalje.” “Kamo?” “Imamo after-party u Zeusovoj gajbi. Došao sam po keg. Vidimo se.” “Čekaj, šta ću sa…”nestao Je. “…svim ovim ljudima…” |
četvrtak, 01.09.2005.
26. Party za ekipu
|
Bilo je 20:30 kad sam stigao do prilaza dvorca Bruce Waynea.
“Ne želim vidjeti ni ogrebotine,”rekao sam onom malom sa crvenim prslukom što parkira kola. Dobacio sam mu i prikladni pogled i bilo mu je jasno što sam htio reći. Parkiralište je već bilo puno raznih kočija, automobila i letjelica. Na ulazu u dvorac me dočekao domaćin. “Pa di si stari!”vedro je rekao. “Pa evo, upravo ovdje.”odgovorio sam. “Izvrsno, hajdemo u dnevnu sobu.” U dnevnoj sobi je već bilo mnoštvo dobrih junaka, svaki sa čašicom u ruci i dobro raspoloženi. “Bit će ludnica,”najavio je Batman. Pogled mi je pao nasred sobe, gdje je rulja bila okupljena oko jedne bačve piva. “Samo jedan keg?”upitao sam ga. “Da, ali ne bilo kakav…”počeo je Batman, “nego magičan. Thor ga je isfurao, to je keg kojemu nikad ne nestane pive.” “Znam nekoliko ljudi koji bi ubili za to…,” rekao sam. Tada je jedna osoba došla do nas. “Yo,yo, SaX, što ima čo’eče?!”rekao je.  “Bok, Blade, kako si ti?” “Hej, Bat,”rekao je Blade, “gdje držiš krv?” “U frižideru u kuhinji, na gornjoj polici pokraj mlijeka.” “Hvala, kučnjaci, viđamo se kasnije!” “Zanimljiv lik,”primjetio sam. “Hej, evo Robina.”  “Bok, dečki,”pozdravio nas je Robin. “Tek sad mi je sinulo, gdje si ti cijelo ovo vrijeme?”upitao sam ga “Ja i Batman smo se složili da se odvojimo kako bih naučio biti malo više samostalniji.” “I, kak ti ide?” “Pa, još uvijek sam živ.” “Tko zna, ako preživiš ovaj rat, možda postaneš samostalan junak!”rekao sam “Ako preživim?”upitao me. “Molim?” “Rekao si ako preživim.” “Kad.” “Sigurno? Čuo sam ako.” “Nemoguće.” “Hm…stvarno misliš da bih mogao biti samostalan?” “Naravno.” “Pa hvala! Vidimo se kasnije.” Nakon što se dovoljno odmaknuo Batman me upitao: “Misliš da će preživjeti?” “Počni tražiti novog sidekick-a” “I ja sam mislio isto. Hej, vidi tko je upravo ušao u dvorac.”primjetio je Batman “Ideš…Lara Croft.”  “Idem probat zbarit.”nadobudno je rekao Batman “Ajde, sretno.” Nije prošla ni sekunda a već sam čuo nekog kako me doziva. “Hej, SaX, stigao si.” “Zdravo, Isuse. Dobra žurka, zar ne?”upitao sam. “Batman zna znanje. Ajd, dođi samnom, moram ovo riješit.” “Što to?” “Moram ovu vodu pretvorit u vino. Začas sam gotov.” Pratio sam ga do šanka, kod kojeg je bilo nekoliko bačvi vode. Isus je prešao rukama preko njih i ubrzo su sve bačve bile pune vina. “Morat ćeš mi jednom pokazati taj trik, bio bih kralj na tulumima”rekao sam mu “Neznam baš…Stari će mi možda prigovarati…” “Ma ne brini, neće on znat…Riješit ćemo to poslije. Hey, ho, let’s go, hey ho, let’s go. “Gdje se to Ramonesi čuju?”pitao sam Isusa. “Vani u vrtu. Sviraju uživo.” “U živo?!? Ali oni su skoro svi mrtvi.” “Moj Stari ih je oživio posebno za tulum. Jest da su malo truli i da se raspadaju, ali nikad nisu bili naročito lijepi.” “Uf, ovo će biti najbolji tulum ikada.”  |
