srijeda, 22.06.2005.
19.The Death Star
|
“Uf, koliko je veliko to?”upitao je Riker.
“Približno veličine našeg mjeseca.”objasnio je Data. “To je Vader,”rekoh. “On im je sigurno dao tehnologiju nekakvih šta-ti-ja-znam zraka. Znate, on vam je iz skroz drugog svijeta.” “Znači, oni bi mogli imati tehnologiju za koju mi nikad nismo čuli?”zabrinuo se Picard. “Moguće je.”odgovorio sam. “Znači, moguće je da imaju tehnoligiju kreolskih izazivača?”upitao je Picard. “Što su to kreolski izazivači?”pitao ga je Riker. “Nemam blage veze, ali oni bi to mogli imati.”odgovorio je. “Također bi mogli imati monotipna prohibicijska cunjala.”zaključio je Worf. “Zvuči kao nešto opasno,”primjetio je Picard. “Moglo bi biti.”reče Worf “Što ako imaju suterene termalne testatore? Nisam nikad prije čuo za to, ali možda postoji u njihovom svijetu”rekao je Riker.  “Uistinu. Tko zna što još imaju…”zapitao se Picard. “Ma dosta o tome, to su samo špekulacije,”rekoh. “Usredotočimo se na ono što sigurno imaju, a to je zraka koja može uništiti čitavu Zemlju za dvije sekunde!” Čekao sam dramatičan odogovor, ali svi su bili zamišljeni. “Što ako imaju osmerostrane konturne zrake? To bi moglo biti nešto protiv čega se ne bismo mogli obraniti…”rekao je kapetan. “Možda bismo mogli modificirati štitove”rekao je Data. “Izvrsno Data! Počnimo odmah!”naredio je kapetan. “Ali kapetane,”rekoh. “Ne postoje takve zrake!” “Ne znamo da ne postoje.” “Sad ste ih izmislili.” “Oni dolaze iz posve drukčijeg svijeta, kod njih je to možda nekakvo oružje. Moramo biti spremni.”rekao je. “Uf!”rekoh. “Imaju zraku koja može uništiti čitavu Zemlju!” “Hm, zvuči ozbiljno,”odgovorio je. “Moramo uništiti Zvjezdu Smrti prije nego što se približi Zemlji.”rekoh. “Koga čega?” “Ovo što je na monitoru!” “Aha. Zvuči kao dobar plan. Neka bude tako. Uzmi Rikera i Worfa i sretno.” “Kapetane, a što je s Borgom?”upitao je Data. “Isuse, koliko pitanja, ostavite me na miru!”uzrujao se kapetan. “Zar ne možete ništa sami učiniti?” I tad sam se sjetio.  “Hej, zar nema Borg neku kraljicu koja vlada svima?” “Da.”reče Picard. “Imaju. Ne shvaćam što želiš reći.” “Kad bismo uništili nju, Borg bi se trebao raspasti.” “U teoriji”rekao je Data. “Ali ne shvaćam kako bismo to učinili. Ona je sigurno na najvećem i najjačem brodu, nemamo šanse protiv nje.” “Ali oni imaju,”rekao sam pokazavši prstom na monitor. “Misliš li ono što ja mislim da misliš?”upitao me Picard. “Otkud bih znao, neznam što vi mislite.” “Da."reče. "Ni ja. Bolje reci svoju ideju na glas.”rekao je Jean-Luc. “Uđemo na Zvjezdu Smrti bez da nas otkriju i ubiju, provalimo u njihov sustav naoružanja, uništimo Borgovsku kraljicu te zatim namjestimo samouništenje Zvjezde Smrti i pobjegnemo prije nego što nas eksplozija raznese na komadiće.”rekao sam. “Zvuči kao da imaš cijeli plan razgrađen u detalje.”rekao je Picard. “Učinite tako.” |
utorak, 21.06.2005.
18.the butler did it
|
“Samo jednu sekundu da nešto provjerim,”rekao sam i izašao kroz turbolift. Otišao sam do prvog hangara gdje je bio parkiran SaX-mobile. Pretrpio je nešto štete ali je već mehaničarski tim Enterprisea radio na tome.
“I malo ga ispolirajte kad već radite.”rekoh. Otvorio sam prtljažnjik. Srki je bio sklupčan u fetalni položaj te je tiho jecao. Zatvorio sam prtljažnik, onaj iz prethodne rečenice, te sam se vratio na most. Kad sam ugledao Savu ispod sebe i hrpu automobila kako jure, zaključio sam da sam došao na krivi most pa sam se brzo vratio na Enterprise. “Pa, Srki nije kriv,”rekao sam na mostu Enterprisea. “Znači da je netko od posade.” “Ali tko bi mogao biti?”upitao je Picard. “Moramo se zapitati tko je imao pristup virusu…”rekoh mudro, “samo oni koji su točno znali kakav je virus, mogli su dojaviti Borgu.” “Ali samo smo Data, ti i ja imali pristup,”rekao mi je Geordi.  “Točno tako! A pošto smo Data i ja bili izloženi smrtnoj opasnosti, ostaje samo jedan zaključak…” “Ne mislite valjda…”poblijedio je Geordi. “Mislimo.” “Geordi, ne mogu vjerovati!”zaprepastio se kapetan Picard. “Nisam ja, uistinu…” “Kad samo pomislim kako sam se prema tebi ponašao kao prema svome sinu…”rekao je Picard. “Nikad se niste ponašali tako prema meni, gospodine”odgovorio mu je Geordi. “Dobro, nisam, ali sad više sigurno neću!” “Ali uistinu nisam ja javio Borgu!” “Geordi, Geordi! Priznaj sada dok još imaš imalo časti!” “Stvarno nisam…”rekao je Geordi uplakanim glasnom. “Imaš sreće da nemaš oči, jer ne podnosim muškarca kako plače!”rekao je Picard strogim glasom. “Čekaj malo…”ubacio sam se u razgovor. “Ovaj vizir što ima preko očiju…gledao sam neku sličnu epizodu…daj trikoder.” Netko mi je dobacio svoj trikoder. Približio sam ga Geordiu i pritisnuo nekoliko dugmeta. “Da…”rekoh. “Njegov vizir šalje nekakve šta-ti-ja-znam zrake.” “Naši skeneri ne mogu primjetiti nekakve šta-ti-ja-znam-zrake,”rekao je Data. “Točno, morao sam prilagoditi trikorder da šalje trigonometrijsko-tetraedarsko-tehionske zrake da bih ih zamjetio.” “Genijalo.” “Znam. Geordijev vizir sigurno preko nekakvih šta-ti-ja-znam zraka šalje sliku koju on vidi prema Borgu.”rekao sam “Nevjerojatno!”uzvikne kapetan. “Preostaje nam samo jedno…” Istrgnuo je vizir sa Geordijevih očiju, ispustio ga na pod i žestoko pregazio. “Slijep sam!”vikne Geordi. “Kapetane, mogli smo jednostavno poništiti nekakve šta-ti-ja-znam zrake sa suučesničkim zrakama,”rekao je Worf. “Ili smo mogli vizir staviti u neku kutiju,”predložio je Riker. “Ne, sigurno je sigurno,”reče kapetan. “A sad, Geordi, natrag na posao!” “Ali kapetane, ne mogu pronaći vrata!” “No,no Geordi, nemoj gnjaviti detaljima, već ćeš se ti snaći. A sad…”reče i zastane. “Što se uopće događa?”upitao je kapetan. “Saznali smo da je Borg pomoću nekakvih šta-ti-ja-znam zraka vidio sve što smo do sada radili.”ponovio je Data. “Nisam znao da Borg ima tehnologiju nekakvih šta-ti-ja-znam zraka,”rekao je Riker. “Netko im je vjerojatno dao tu tehnologiju, ili su nekog asimilirali,”rekao sam. “Vjerujem da imam odgovor na to pitanje,”rekao je Data. “O čemu se radi?” “Pogledajte na monitor što su otkrili naši skeneri.”  |
srijeda, 15.06.2005.
17.the borg
 Nakon nekoliko sati putovanja, ugledali smo prvu borgovsku kocku na zaslonu. Srećom da SaX-mobile ima uređaj za skrivanje, pa oni nisu zamjetili nas. “Dobro, ti Batmane ostani u SaX-mobileu, a mi ćemo ostali na njihovu kocku.”rekao sam. “Zašto ja moram ići?”upitao je Spiderman. “Imam loš predosjećaj.” “Ne možeš ostati jer ne znaš voziti ovo, a treba nam netko za zaštitu dok ubacujemo virus u njihov sistem.”odogovorio sam. “Ma sve će biti u redu.”uvjerio sam ga. “Unio sam koordinate u teleporter,”rekao je Data. “U redu. Telepotiraj!” Molekule su nam se razdvojile i ponovo spojile na borgovskoj kocki. Nalazili smo se pokraj računala te smo odmah počeli s poslom. “Spidey, ti čuvaj stražu dok mi obavimo ovo, i na, evo ti fazor.” “Već dolaze!”rekao je Spiderman. Iz hodnika su se pojavile dvije radilice. “Mi smo Borg. Bit ćete asimilirani”rekli su u isti glas. “Čekaj, pa i mi smo Borg,”rekao sam im. “Zbilja?” “Da, najozbiljnije.” “Onda se ispričavamo na smetnji,”rekli su i nastavili dalje. Nakon par minuta su se ponovo vratili. “Čekajte malo, kako to da ne izgledate kao mi?”rekao je jedan od njih. “I zašto vam ne možemo čuti misli?”upitao je drugi. “Novi smo ovdje”reče Spiderman. “Da, nismo još dobili sve djelove.”dodao sam. “Onda je okej,”rekao je jedan od njih. “Znate kako je, moramo sve provjeravati,”rekao je drugi. “Posve nam je jasno.”rekoh. “Ništa, ponovo sori na smetnji,”rekli su. “Sve pet.” Ponovo su se udaljili. “Imam osjećaj da će nas ubrzo provaliti. Spiderman, budi spreman.” “Ježim se od ovog mjesta. Koliko ćete još?”upitao je Spiderman  “Trebali smo završiti postupak za 2 minute i 33 sekunde,”rekao je Data. Nedugo nakon što je Data to rekao vratila su se ona dvojica. “Sad su nam javili da vi niste Borg!”rekli su u glas. “Pa, očito je došlo do nesporazuma,”rekoh. “Onda ćemo vas morati asimilirati.”rekao je jedan od njih. “Standardni postupak, ništa osobno.” “Nije bed,”rekoh. “I, da, otpor je uzaludan. Volim kad to kažemo,”rekao je drugi. “Potvrđujem,”dodao je drugi. “Spiderman, zaustavi ih!” Spiderman je uperio fazor u borgovsku radilicu i povukao okidač. Narančasta zraka je izletila iz oružja i oborila prvog od njih, a zatim i drugog. No iza njih ih je dolazilo još. Spiderman ih je nastavio obarati no onda odjednom fazor više nije imao učinka. “O, ne, prilagodili su se!”povikao je. “Promjeni frenkvenciju!”rekoh. “Kako se to radi?” Za vrijeme koje je Spiderman pokušavao promjeniti frenkvenciju, okupilo se desetak radilica. Okružili su ga a jedan od njih mu je gurnuo dvije cijevčice u vrat. Tisuće nanorobota proširilo se Spidermanovom krvlju. “Vaš prijatelj Spiderman je postao Borg,”obavijestio me Data “Ah, šteta. Ma i ovako sam ga tek danas upoznao. Koliko još?” “Barem minuta.” “Znam nešto na što se ne mogu prilagoditi…”rekao sam i isukao Excalibur. Počeo sam ih odbijati žestokim udarcima, no sa svakim borgom kojeg sam odbio, došla su još dvojica. Ubrzo smo bili opkoljeni sa svih strana. Počeli su se približavati prema nama. “Ispustio sam virus u njihov sistem.”rekao je Data. “Onda odlazimo odavde. Batman, teleportiraj.” Gledali smo borgovske face.  “Batman, odmah!” Još uvijek smo vidjeli borgovske face. Nastavili smo se žestoko boriti, no ubrzo su nas opkolili. Podignuli su ruke i pripremili su ispucati cijevčice sa nanorobotima u nas. I to su učinili. Ali mi više nismo bili tamo. “Gdje si dosad,skoro su nas asimilirali!”viknuo sam na Batmana kad smo se stvorili u SaX-mobilu. “Slučao sam pritisnuo neko puce…koje je ispalo da kontrolira nevidljivost…tako da su me vidjeli i počeli pucati…” “Znači, SaX-mobile se trese jer…” “…još uvijek pucaju po nama”završio je Batman. “Gospodo, bilo bi mudro kada bismo napustili ovu lokaciju,”rekao je Data. “Slažem se. Idimo u worp!”rekoh. I odosmo u worp. Kad smo se vratili na Enterprise, odmah smo otišli na most. “Jeste li uspjeli?”upitao nas je Picard. “Ubacili smo virus…no izgubili smo Spidermana.” “No, šta je tu je…”reče Picard. “Kapetane, senzori ne pokazuju promjene u kolektivu.”rekao je Geordi. “Uistinu,”potvrdio je Data. “Potpuno su imuni na virus.” “Kako su uspjeli…”rekao sam i zastao, “osim ako su znali o virusu…” “Što pokušavaš reči?”upitao me Picard. “Upravo to pokušavam i reći-netko na brodu je izdajica.” |
utorak, 14.06.2005.
16.U.S.S Enterprise
|
“Pa idemo onda!”izjavih.
“Čekaj, SaX, zar nemaš ti sad uskoro maturu?”upitao me Spiderman. “Da, slijedeći tjedan.”odgovorio sam. “Zar ne bi trebao učiti nešto za to?” “Pa…valjda bih trebao…ma hajdemo prvo spasiti svijet pa ću poslije misliti o tome.” Uskočili smo u SaX-mobile, koji pritskom na pravo puce postaje vrhunski zvjezdani brod/restoran/rekreacijski centar sa mogućnosti od čitavih 5 worpa brzine, te unijeli kurs za svemir. Zeus nam se ponovo javio na monitoru: “Evo vam koordinate, morate se rendezvuat sa zvjezdanim brodom Enterprise radi daljnih informacija.”  Nedugo nakon stajali smo na mostu U.S.S Enterprisea. “Dobro došli na moj brod,”rekao je Picard uzvišenim glasom ustajući se sa svoje stolice. “Ja sam kapetan Jean-Luc Picard, a ovo je moja posada. Dosta čavrljanja, Data! S čim imamo posla?”  Data je pritisnuo nekoliko stotina botuna te objavio: “Očitavam tisuću dvjesto trideset i tri borgovskih kocaka, četiri borgovske kugle, dvije borgovske piramide i jedan stožac. “Nema valjaka?”upitao je kapetan. “Ne, gospodine.” “Izvrsno, Data, dobar posao, dajem ti promaknuće u prvog časnika.” “Ali ja sam prvi časnik!”uzbudio se Riker. “Da, ali ti samo sjediš tu i ponavljaš za mnom, i bariš savjetnicu Troi,”objasnio je Picard. “Ali, ali…nije fer, on je robot!” Picard se vedro nasmije. “Ma, samo sam se šalio, Broj 1, ne bih tebe nikad smjenio.” “Oprostite, ali nije mi jasan koncept šale,”rekao je Data. “Ma nije važno, to je za nas ljude.”reče Picard. “No, vratimo se važnijim problemima. Ima li netko ideju?” “Ja možda imam rješenje,”javio se Geordi, “Ako bismo modificirali warp zavojnice i preusmjerili plazmu kroz pregrade, i ozračili ih nekakvim tahionskih zračenjem, mogli bismo podići učinkovitost replikatora za 15 %” “Na hrvatskom?”upitao je kapetan. “Toster bi mogao ispeći kruh za manje od minute.” “Izvrsno!”reče kapetan. “Uzmi tim i kreni odmah na posao. Kad može biti gotovo?” “Za dva sata.” “Imaš jedan sat.” “U redu” Geordi pohita prema turboliftu a kapetan nastavi dalje govoriti. “Ima li netko još koju ideju kako se riješiti Borga?” “Kada bismo napravili nekakav kompjuterski virus i ubacili ga u Borgovski sistem, virus bi se trebao proširiti i zaraziti ih sve,”rekao sam. “Izvrsno!”reče Picard. “Data, koje nam šanse da uspijemo?” “Otprilike 1:3332424” “Znači, postoji mogućnost. Krenimo odmah na posao!”reče Picard. “Ja ću malo odrijemati u svojoj kabini a vi me probudite kad budete gotovi.” Bacili smo se na posao te nakon nekoliko sati smo završili virus. “Izvrsno!”reče Picard. “Sad ostaje još samo pitanje tko će ići na misiju. Riker? Ti uvijek rado ideš na misije. Riker? Čudno, nije ovdje. Worf? Bi li ti išao? Vidi, ni njega nema. Onda ćete morati ići vas četvorica.” Pokazao je na Spidermana, Batmana, Datu i mene. “Okej, uzet ćemo moja kola, jer onda ne bi trebali obraćati pozornost na nas, znate da oni samo velike ribe…hvataju”rekao sam. Ugradili smo još jedan mini transporter u Sax-mobile i krenuli prema prvoj kocki |
četvrtak, 09.06.2005.
15.Death of a space piper
|
“Nema šanse da ikad prijeđemo preko,”rekao je Spiderman.
Nalazili smo se u uskom hodniku, dugačkom oko deset metara, širokom dva. Na sredina hodnika iz poda je izlazilo stotine šiljaka, slični onima iz prethodne prostorije. Samo što su se ovi okretali nevjerojatnom brzinom, i isto toliko ih je izlazilo iz zidova i stropa. Na kraju hodnika su se nalazila vrata. “Mislim da ni muha ne bi mogla prijeći preko neozlijeđeno,”rekoh. “Uvijek možemo ostati ovdje i umrijeti od gladi,”reče Batman. “To bih radije izbjegao. Da probamo kroz zidove?” Batman kucne prstom po zidu. “Prilično su debeli.”reče on. “Možda bi ih SaX-mobile mogao razvaliti.”sjeti se Spiderman. Izvadio sam svoj mobitel/daljinski upravljač i pokušao dozvati SaX-mobile. “Nema signala,”rekoh i tad sam se sjetio. “Batman, ti sigurno imaš neku bombu za pojasom, uvijek imaš nešto prikladno… Batman malo baci pogled po svome remenu te otkrije nešto. “Vidi, stvarno imam. Alfred je mislio na sve.” “Ajmo raznijeti ove šiljke i otići odavde!”entuzijastično je izjavio Spiderman. Batman pritisne puce na svojoj digitalnoj ručnoj granati te je zafitilji usred šiljaka. Nastane velika eksplozija. Svi smo se sagnuli kako bi izbjegli ostatke šiljaka koji bi trebali letjeti posvuda, ali istih nije bilo. “Bomba nije imala nimalo učinka,”primjetio je Batman. “Pa…to je to onda.”rekoh. “Evo, došli smo do kraja, bilo mi je lijepo surađivati s vama.” Svi smo se međusobno rukovali. “Sada samo trebamo odlučiti hoćemo li umrijeti od gladi ili ćemo skočiti među šiljke.” “Trebao sam u mirovinu prošle godine…”jadao se Spiderman. Sjedili smo bespomoćno još par sati a onda je Batman uzbuđeno skočio na noge: “Znam! Znam kako ćemo se izvući odavde.”  Batman nam je ispričao svoj plan a mi smo pozorno slušali. Plan mu je bio genijalan. “Hajdemo učiniti to.” Pola sata kasnije bili smo na svježem zraku. “Izvrsno si se to sjetio, Batman,”rekao sam. “Da, uistinu, spasio si nam živote,”kazao je Spiderman. “Ma, nije to ništa, vi biste učinili isto za mene.” Spiderman me je pogledao zbunjeno. “Da, da…mi bi isto učinili za tebe,”rekli smo u isto vrijeme. “Da...” “A sad, hajdemo srediti ovog Hannibala!” Pojurili smo u kuću ali smo je pronašli praznu. “Utekao je.” “Hajdemo odavde.” Kad smo se približavali SaX-mobilu, vidjeli smo mnogo blinkanja iznutra. Računalo je bilo prepuno poruka. Tada je nazvao Zeus. “Pa, dobro đe ste vi?!”zaderao se. “Bili smo zapeli ispod zemlje, šiljci posvuda, skoro smo umrli…” “Ne zanima me gdje ste bili, gdje ste sad?! Niste valjda još uvijek na Zemlji?” Pogledali smo se čudno međusobno. “Pa,”rekoh, “gdje bismo drugdje bili?” “U svemiru, kvragu, zar niste dobili obavijest?!” “Pa kao što rekoh, bili smo zapeli ispod zemlje, rotirajući šiljci, nevjerojatan bijeg i to…Što se događa?” “Napali su nas iz svemira!” “Tko to?” “Borg. Tisuće borgovskih kocaka. I Darth Vader” |
ponedjeljak, 06.06.2005.
14.Hannibal
|
“Pet big-mac menija, sa fantom, i jedan mcflurry od neskvika,”rekao sam zaposleniku McDonaldsa Domagoju, kako sam pročitao na njegovoj pločici sa imenom. “Što ćete vi momci?”upitao sam Batmana i Spidermana.
“Daj isto.”rekli su. “Još dvaput isto.”naručio sam. Proždrli smo užinu nabrzinu te krenuli dalje. Možda nije zanimljiva činjenica da je Domagoj taj mjesec bio zaposlenik mjeseca, što nema apsolutno nikakve veze s našom pričom. Čim smo počeli voziti dalje, začuli smo buku i udaranje iz prtljažnika. Spiderman se namrštio: “Hoće li tako on cijelo vrijeme?” “Imam lijek,”rekao sam. Na monitoru sam otvorio datoteku s mp3-cama i pustio Offspring-I Choose. “Tako već može…”rekao sam. “Ovaj, tu nešto blinka,”rekao je Batman. “To nam je nova misija. Ajd pročitaj.” “Citiram: “Vjerujemo da je dr. Hannibal Lecter njihov. Saznajte i onesposobite ga ako je”. Ima još i adresa. Pritisnuo sam gumb na kojem je pisalo “ovdje stisni da leti” i poletili smo. Stiglio smo do velike kuće na jezeru za manje od pola sata. “Ajmo ovo nabrzinu,”rekoh. U kući smo pronašli doktora Lectera kako sjedi za velikim stolom u blagavaoni.  “Ah, dobrodošli,”rekao je pristojno. “Molim vas, pridružite mi se u večeri.” “Izgleda ukusno,”rekao je Batman gledajući neko pečenje na stolu. “Što li je?” “Moj osobni specijalitet. Sastojke čuvam kao tajnu. Slobodno, sjedite i probajte.” Batman i Spiderman su si privukli stolice i zasukli rukave. “Upravo smo jeli!”objsanio sam im. “Ovakvi mladi momci moraju puno jesti kako bi ostali snažni,”rekao je doktor Lecter. “Vi sigurno nećete?”upitao me je. “Ne, hvala.”rekao sam. “Da prijeđemo na bitno, vjerujemo da ste u službi Njegove Zle Visosti. Ako jeste, zamolit ću vas da pođete s nama.” “Bojim se da u ovom trenutku to ne mogu učiniti.”rekao je Lecter. “Imam mnogo posla. Jedan od njih je…čekajte da se prisjetim…tu negdje imam zapisano…”počeo je pretraživati po džepovima dok nije izvadio jedan papirić. “Aha, evo, tu piše: “Zarobiti i uništiti dobre junake”. Mislio sam to učiniti poslije večere, ali mogao bih i sad.” Rekavši to povukao je polugu na zidu. Pod nam je nestao pod nogama, te smo propali u mračnu prostoriju ispod blagovaone. “Nadam se da vam je udobno unutra.”viknuo je Hannibal odozgora. Nije nam bilo udobno i to smo mu i rekli. “Pa, uskoro to neće biti važno. Usput, ono predivno jelo koje ste slistili bila su ljudska jetra u umaku od likvora i žuči.” Spiderman je odmah ispraznio sadržaj svog želuca na pod a Batman je viknuo Hannibalu: “Hoćeš li mi napisati recept?!” Spiderman je klepnuo Batmana po glavi. “Ugodan vam dan,”rekao je Hannibal te povukao polugu na zidu, što je kao izravnu poslijedicu imalo zatvaranje poda kroz koji smo prvobitno propali. Tada je zadnji tračak svijetlosti nestao. Tada smo čuli neko užasno struganje i trešnju pod nogama. Možda bolje da kažem tresanje da ne bi pomislili na crveno voće. “Bilo bi dobro kada bismo vidjeli što se događa oko nas,”rekoh. “Je li, Batman?” “Ah, da,”rekao je te upalio baterijicu. Malo je prozujao po prostoriji u svim smjerovima i dobili smo jasniju sliku gdje smo i što se događa. Dva nasuprotna zida bila su pokrivena mnogim kratkim i oštrim bodljama. Zvuk trešnje koji smo čuli bio je proizvod primicanja tih dva zida. A mi smo bili u sredini. “Oo,”rekao sam. Brzo smo se prislonili svi na jedan zid, pažljivo se namještajući između bodlji i svom snagom gurali zid natrag. “Nema učinka!”povikao je Batman. “Umrijet ćemo!”povikao je Spiderman i počeo paničariti. Panika se ubrzo proširila na Batmana. “Smirite se!”viknuo sam. “Mora postojati izlaz!” “Umrijet ćemo!”povikao je Spiderman. “Zašto me morao ugristi onaj mutirani pauk…zašto…” Tada mi je palo na pamet da ćemo sigurno umrijeti ako ovako nastavimo paničariti. Mora postojati izlaz, samo se trebamo koncentrirati. Zatvorio sam oči i duboko udahnuo. Pokušao sam zanemariti cviljenje mojih kolega i trešnju zidova te se opustiti. Otvorio sam oči i ugledao rješenje. “Hej, mogli bismo probati izaći kroz ova vrata,”rekao sam. “Vrata? Postoje vrata?”upitao se Spiderman. “Kako ih nismo prije uočili?”pitao je Batman. “Zato što se bili prezauzeti paničarenjem. Zidovi se približavaju, moramo odmah krenuti!” Otvorili smo vrata I ušli u drugu prostoriju. Nekoliko trenutaka kasnije čuli smo kako su se zidovi zaustavili. “Ovo je bilo blizu,”reče Batman. “Pogledaj ispred sebe,”rekoh. “Hmm…ovo ne može biti dobro.” Par metara iznad nas, dr.Hannibal Lecter je pričao sa čovjekom u sjeni. “Kažem ti ponovo, trebali smo ih ubiti i pojesti!” “Ne,hvala, ne volim ljudetinu,”rekao je čovjek iz sjene. “Ja sam profesionalni negativac već desetljećima. Kad se uhvate pozitivci, treba ih staviti u skupu i lako pobjegljivu zamku i uzeti zdravo za gotovo da su poginuli.” “Što ako pobjegnu?”upitao je Lecter. “Pa valjda nećeju? Čak i ako pobjegnu iz prve prostorije, neće nikada pobjeći iz druge.” Čovjek iz sjene prisloni mali prst desne ruke na kraj usne i podraga svoju bijelu mačku. |
četvrtak, 02.06.2005.
13.Srki
|
“Ok, idemo dalje.”rekao sam.
“Moramo prvo poslati izvještaj o misiji.”rekao je Spiderman. “Da napišemo-“misija uspješna”?”upitao je Batman. “Da, svakako.”rekoh. “Spriječili smo ih da naprave ono što su htjeli napraviti. Makar još uvijek ne znamo što su htjeli napraviti; nismo ni jednog jurišnika ostavili na životu da ga ispitamo, a Vader je utekao…zapravo je moguće da su oni obavili ono što su htjeli i prije nego što smo mi došli…ali to nećemo nikada saznati.” “Još smo izgubili Luku.”dodao je Spiderman. “Da,”potvrdio je Batman. “U biti smo traljavo obavili misiju.” Svi smo se složili s tim. “Šta da napišemo?” “Ma piši misija uspješna.”rekao sam. Spiderman je otišao do SaX-mobila da ukuca izvještaj u računalo. “To bi nam se jednog dana moglo obiti u glavu.”rekao je Batman. “Nadajmo se da neće.” Nedugo nakon što je Spiderman poslao izvještaj, stigle su informacije o novoj misiji. “Idemo tu u susjedstvo, u Čile.”čitao je Spiderman s monitora. “Moramo zaustaviti ludog znanstvenika Srkija.” Ovu zadnju riječ je rekao sa zanimanjem. “Srki?”upitao je Batman. “Nikad čuo,”rekoh. “Jesi li ti to dobro pročitao, Spiderman?” “Da. Ludi znanstvenik Srki. “Pa, ajmo vidit.” Put nas je doveo u visoko u planine Chilea. Vidjeli smo neku mašineriju blizu obližnjeg vulkana i jednog čovjeka u bijeloj kuti.  Nije uopće izgledao kao na slici. “Ovaj…ludi znanstvenik Srki?”upitao sam ga kad smo se približili. “Da, da,”rekao je. “Vas su sigurno poslali da me zaustavite. Vidite, ono što planiram je tako genijalno i podlo da nećete doći sebi. Planiram..” “Ispričavam se,”prekinuo ga je Batman, “ali tko ste vi?” “Ja sam Srki, zli ludi znanstvenik genijalac.” “Da, ovaj…vidiš mi nismo nikad čuli za tebe…”rekao sam. “Da…”potvrdio je Spiderman. “Vidiš, mi smo besne face i borimo se samo s takvima.” “Da…”rekao je Batman. “Bojim se da nisi dovoljno poznat da bismo se borili s tobom. “Tako da mi idemo…Ostavit ćemo te da radiš…što god…”rekao sam. “Kako nikad niste čuli za mene!!! Ja sam Srki.” Pogledali smo ga pogledom koji govori “žao mi je ali ne” i slegnuli ramenima. “Potopio sam 3 grada u Aziji sa svojim Stvaračem Tsunamija!” “Sorry, nismo čuli.” “Zarazio sam 3 grada sa smrtonosnim otrovom!!” “Gle, žao nam je, ali stvarno imamo važnijeg posla.” Okrenuli smo se i krenuli prema SaX-mobilu. “Kamo idete! Nisam vam do kraja objasnio svoj plan. Zahtjevam da se vratite i zaustavite me u mom naumu!!! Čekajte, dečki… Šta ako promijenim nadimak?!?” Stali smo i okrenuli se natrag prema njemu. “Što si imao na umu?”upitali smo ga. “Pa…mogao bih se zvati…Dr.Zlo!” “Hm..već postoji Dr.Zlo.”rekao sam. “Da, za njega smo čuli.”rekao je Batman. “Okej, ček, čekaj…erm…Dr.No?” “Zauzeto.” “Uf, stvarno nemam sreće…Dajte mi priliku, pokazat ću vam da sam dovoljno zao!” Pogledali smo se međusobno. “Pa…piše nam u zadatku da te moramo zaustaviti, pa ajde hoćemo.”rekao sam. “HA!”uzviknuo je. “Nikad me nećete zaustaviti! Sigurno vas zanima moj diabolični plan…” “Pa ako moraš…” Srki je protrljao dlanove kao da je cijeli dan čekao da ga netko pita o njegovom diaboličnom planu. “Napravio sam uređaj koji će jednim pritiskom na ovaj daljinski,”pri tome je izvadio daljinski upravljač iz kute, “izazvati erupcije svih vulkana na svijetu! Ha HA!”uzviknuo je naglasivši poslijedni ha. “Bit će to najveća katastrofa ikada!! Lava će curiti po cijelom svijetu…” Trznuo sam Spidermana laktom i pokazao na daljinski “…ljudi će proklinjati moje ime dok tragično umiru…” Spiderman je naciljao rukom daljinski. “…nikome neće biti spasa…” Spiderman je ispalio mrežu iz ruke. “…vječna slava u analima zlih znanstvenika…! Ha HA!… Mreža se zaljepila za daljinski i Spiderman ga je povukao jednim brzim potezom. “…bit ću desna ruka samom…, hej!moj daljinski! Hej! Vrati! To mi jedini!” “Znači da je naš posao uglavnom gotov.”rekao sam. “Hej!…niste fer…” Batman je bacio daljinski na pod i smrskao ga nogom. Srki je samo nepomično stajao i gledao kako mu se cijeli plan potrgao na komadiće. Krenuli smo prema SaX-mobilu. “Hej, nismo li nešto zaboravili?”upitao sam. Spiderman se odšetao do Srkija koji je još uvijek stajao nepomično i gledao potrgani daljinski na podu. Podignuo ga je i odveo do prtljažnika. Srkiju su počeli navirati suze na oči. “A jadan,” rekao je Spiderman. “Slomili smo mu duh.” “Oporavit će se.”rekao sam. Spiderman je strpao ludog znanstvenika u prtljažnik i zaključao vrata. “Mogli bismo negdje nešto prigrist?” |
