ponedjeljak, 06.06.2005.
14.Hannibal
|
“Pet big-mac menija, sa fantom, i jedan mcflurry od neskvika,”rekao sam zaposleniku McDonaldsa Domagoju, kako sam pročitao na njegovoj pločici sa imenom. “Što ćete vi momci?”upitao sam Batmana i Spidermana.
“Daj isto.”rekli su. “Još dvaput isto.”naručio sam. Proždrli smo užinu nabrzinu te krenuli dalje. Možda nije zanimljiva činjenica da je Domagoj taj mjesec bio zaposlenik mjeseca, što nema apsolutno nikakve veze s našom pričom. Čim smo počeli voziti dalje, začuli smo buku i udaranje iz prtljažnika. Spiderman se namrštio: “Hoće li tako on cijelo vrijeme?” “Imam lijek,”rekao sam. Na monitoru sam otvorio datoteku s mp3-cama i pustio Offspring-I Choose. “Tako već može…”rekao sam. “Ovaj, tu nešto blinka,”rekao je Batman. “To nam je nova misija. Ajd pročitaj.” “Citiram: “Vjerujemo da je dr. Hannibal Lecter njihov. Saznajte i onesposobite ga ako je”. Ima još i adresa. Pritisnuo sam gumb na kojem je pisalo “ovdje stisni da leti” i poletili smo. Stiglio smo do velike kuće na jezeru za manje od pola sata. “Ajmo ovo nabrzinu,”rekoh. U kući smo pronašli doktora Lectera kako sjedi za velikim stolom u blagavaoni.  “Ah, dobrodošli,”rekao je pristojno. “Molim vas, pridružite mi se u večeri.” “Izgleda ukusno,”rekao je Batman gledajući neko pečenje na stolu. “Što li je?” “Moj osobni specijalitet. Sastojke čuvam kao tajnu. Slobodno, sjedite i probajte.” Batman i Spiderman su si privukli stolice i zasukli rukave. “Upravo smo jeli!”objsanio sam im. “Ovakvi mladi momci moraju puno jesti kako bi ostali snažni,”rekao je doktor Lecter. “Vi sigurno nećete?”upitao me je. “Ne, hvala.”rekao sam. “Da prijeđemo na bitno, vjerujemo da ste u službi Njegove Zle Visosti. Ako jeste, zamolit ću vas da pođete s nama.” “Bojim se da u ovom trenutku to ne mogu učiniti.”rekao je Lecter. “Imam mnogo posla. Jedan od njih je…čekajte da se prisjetim…tu negdje imam zapisano…”počeo je pretraživati po džepovima dok nije izvadio jedan papirić. “Aha, evo, tu piše: “Zarobiti i uništiti dobre junake”. Mislio sam to učiniti poslije večere, ali mogao bih i sad.” Rekavši to povukao je polugu na zidu. Pod nam je nestao pod nogama, te smo propali u mračnu prostoriju ispod blagovaone. “Nadam se da vam je udobno unutra.”viknuo je Hannibal odozgora. Nije nam bilo udobno i to smo mu i rekli. “Pa, uskoro to neće biti važno. Usput, ono predivno jelo koje ste slistili bila su ljudska jetra u umaku od likvora i žuči.” Spiderman je odmah ispraznio sadržaj svog želuca na pod a Batman je viknuo Hannibalu: “Hoćeš li mi napisati recept?!” Spiderman je klepnuo Batmana po glavi. “Ugodan vam dan,”rekao je Hannibal te povukao polugu na zidu, što je kao izravnu poslijedicu imalo zatvaranje poda kroz koji smo prvobitno propali. Tada je zadnji tračak svijetlosti nestao. Tada smo čuli neko užasno struganje i trešnju pod nogama. Možda bolje da kažem tresanje da ne bi pomislili na crveno voće. “Bilo bi dobro kada bismo vidjeli što se događa oko nas,”rekoh. “Je li, Batman?” “Ah, da,”rekao je te upalio baterijicu. Malo je prozujao po prostoriji u svim smjerovima i dobili smo jasniju sliku gdje smo i što se događa. Dva nasuprotna zida bila su pokrivena mnogim kratkim i oštrim bodljama. Zvuk trešnje koji smo čuli bio je proizvod primicanja tih dva zida. A mi smo bili u sredini. “Oo,”rekao sam. Brzo smo se prislonili svi na jedan zid, pažljivo se namještajući između bodlji i svom snagom gurali zid natrag. “Nema učinka!”povikao je Batman. “Umrijet ćemo!”povikao je Spiderman i počeo paničariti. Panika se ubrzo proširila na Batmana. “Smirite se!”viknuo sam. “Mora postojati izlaz!” “Umrijet ćemo!”povikao je Spiderman. “Zašto me morao ugristi onaj mutirani pauk…zašto…” Tada mi je palo na pamet da ćemo sigurno umrijeti ako ovako nastavimo paničariti. Mora postojati izlaz, samo se trebamo koncentrirati. Zatvorio sam oči i duboko udahnuo. Pokušao sam zanemariti cviljenje mojih kolega i trešnju zidova te se opustiti. Otvorio sam oči i ugledao rješenje. “Hej, mogli bismo probati izaći kroz ova vrata,”rekao sam. “Vrata? Postoje vrata?”upitao se Spiderman. “Kako ih nismo prije uočili?”pitao je Batman. “Zato što se bili prezauzeti paničarenjem. Zidovi se približavaju, moramo odmah krenuti!” Otvorili smo vrata I ušli u drugu prostoriju. Nekoliko trenutaka kasnije čuli smo kako su se zidovi zaustavili. “Ovo je bilo blizu,”reče Batman. “Pogledaj ispred sebe,”rekoh. “Hmm…ovo ne može biti dobro.” Par metara iznad nas, dr.Hannibal Lecter je pričao sa čovjekom u sjeni. “Kažem ti ponovo, trebali smo ih ubiti i pojesti!” “Ne,hvala, ne volim ljudetinu,”rekao je čovjek iz sjene. “Ja sam profesionalni negativac već desetljećima. Kad se uhvate pozitivci, treba ih staviti u skupu i lako pobjegljivu zamku i uzeti zdravo za gotovo da su poginuli.” “Što ako pobjegnu?”upitao je Lecter. “Pa valjda nećeju? Čak i ako pobjegnu iz prve prostorije, neće nikada pobjeći iz druge.” Čovjek iz sjene prisloni mali prst desne ruke na kraj usne i podraga svoju bijelu mačku. |
