bolesni_um

petak, 04.03.2005.

Sad već pola mog razreda redovito bloga, a ja već mjesec dana pišem. svijet je veoma zanimljiv. Da vidimo kako je došlo do svega toga...
Za sve ovo što vi čitate zaslužna je jedna stara, klasična gitara. Ime joj je Sigma. A kakve veze ima s blogom? Gledajte.
Išli smo na maturalac u Prag i kretali smo u šest ujutro. Ja sam oko 5 i pol razmišljao da li da uzmem gitaru ili ne. Da nisam uzeo gitaru...ne bih hodao po hotelu i svirao. Ne bih upoznao neke Makarane preko kojih sam upoznao neke Riječanke. Da mi se nije malo sviđala jedna od njih, nazovimo je Kaethe, ne bih se toliko družio s njima i ne bismo sada bili prijatelji. da nismo dobri prijatelji, ne bih otišao u Rijeku na karneval. Da nisam otišao u Rijeku, ne bih saznao da ona i alexxx imaju blog, ni ti bih znao šta je uopće to blog. da alexx nema link na Kaethin blog, vjerojatno ga nikad ne bih pročitao. Da nikad nisam pročitao njen blog, ne bih počeo pisati svoj. Da ja nemam svoj blog, vjerojatno ga ne bi imali ni nicy, ni truleži, ni gojga i ne bi pola mog razreda stalno visilo na netu. Sve zbog Sigme.
Vratimo se kad sam imao 7 godina. Starci su me išli upisati u glazbenu školu jer sam stalno pjevao tadašnje hitove. Nisu znali koji instrument da uzmem, pa su pitali profesoricu. Ona im je rekla da imam dugačke prste i da je najbolje da sviram klavir ili gitaru. Nismo imali gdje stavit klavir, pa je bila gitara.
Da sam se rodio sa kraćim prstima, ne bi bilo Bolesnog Uma
- 14:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>