Čačinački Alkosi

Na početku, za one koji neznaju,neka si pogledaju kako se prate utakmice najdražeg kluba u najnižem rangu HR košarke, B1 ligi Istok.

Većina vas već zna da smo u "vječitom derbiju" nadvisili KK Orahovicu na njihovom parketu ali vas većina nezna kako je protekao taj cijeli dan pa ćemo sada malo o tome.

Naši su nam košarkaši podarili najslađu pobjedu,pobjedu nad Orahovčanima,vječnim rivalima i "mrskim neprijateljima".



KK "MLADOST“:

A.Jukić 2, Anđelić 12, Krmpotić 2, Jerbić, Lazar, Jambrešić, Jozić 13,Jasenković 13, Kondaš 19, M.Jukić 13, Hečimović


Dan sje započeo okupljanjem oko podneva ispred naše bukse. Naložila se vatra i Mrus se prihvatio posla kuhanja graha. Pripremili smo dosta graha za sve zainteresirane,pojačali ga kobasicom,slaninom i sušenim rebarcima i ostalim picabocama koje su potrebne za kvalitetan grah.



Glavni majstor od kuhanja je bio, naravno, Mrus! Ipak je on najiskusniji u tim stvarima i radi to kvalitetno. Dok je on pazio na to kako se grah krčka,mi smo udisali mirise i polako počeli pit sav onaj silni alkohol. A bilo ga je poprilično. A i nas se skupio solidan broj.



Pošto je vani bila jebačka zima,i pošto je puhao neki neprijateljski vjetar,sklonište smo pronašli u buksi i čekali da Mrus obavi svoje. I dočekali. A Mrus skuhao grah kakv se na ovim prostorima još nije jeo. Jebeš mi sve ako je itko ikad skuhao bolji grah od ovog našeg. Odmah smo se uhvatili porcija i započeli sa žderanjem. Ali doslovno žderanjem.



Grah lagano ljutkast,pun sitno izrezane kobasice i slanine,nemoš dočekat da se ohladi....



A onda je uslijedilo lokanje. neki su čak i malo odmorili prije nego nastavimo dalje.



Došao je i Maka i još jednom ponudio dokaze da ima glavu kao globus. Ustvari,neznam jel ima veliku glavu ili malu kapu pošto je nije mogao zakopčati.



Bit će da je do kape.



Druženje smo nastavili sve do 17 sati i dolaska Mlađe s autobusom a oko 17.15 smo krenuli prema Orahovici. Hvala Mlađi ne besplatnom prevozu. Jebote pun autobus ljudi!!!!



Ubrzo stižemo u Orahovicu koja nam je udaljeno manje od 10 km. Odmah odlazimo pred dvoranu i počinjemo navijanje. pošto nismo smjeli unositi alkohol u dvoranu,zadržavamo se pred istom do samog početka utakmice a zatim ulazimo unutra,vješamo transparente i započinjemo navijanje.



Ovo su slike pred samo početak utakmice,a kad je utakmice započela i ja sam se popeo gore pa nisam slikao Alkose na djelu. No nadam se da će mi prijatelji Tonino i Zvonko poslati koju sliku Alkosa u akciji.
I ne samo Alkosa nego i Duhova. Duhovi su naime navijači Orahovice. Oni su se odlučili također organizirati poput nas i navijati za svoj klub. I ovo je bila tek prva utakmica na kojoj smo se imali s kime nadglasavati. I moram priznat da je atmosfera u dvorani bila fantastična. Mi s jedne strane,Duhovi s druge, oni naoružani samo grlima i dlanovima a mi s bubnjevima i transparentima. Atmosfera koje se nebi postidjele ni prvoligaške utakmice. A mi igramo najniži rang HR košarke. nevjerovatno.

To treba doživit. A upravo u to se došao uvjeriti i naš dragi prijatelj Ribafish. Proveo je cijeli dan s nama, šest puta je grabio grah u vojničku porcijicu i oduševljeno klicao nakon svakog gutljaja domaćeg vina.



Naše navijanje je bilo solidno, nismo bili u baš najboljem izdanju do sada,ali sasvim solidni i dovoljno glasni da pomognemo našim košarkašima. Runje je tukao u bubanj s jedne strane...



...Mrus s druge....



...sve dok ga nije potrgao!



Tražimo donatore za novi bubanj!!!!!

A utakmica? Pa utakmica napeta. prva četvrtina završava nerješeno a u drugoj nam Orahovica bježi na nekih 10-tak koševa prednosti. Ponovo nas je ubijao neuništivi Josip Joka Radočaj dalekometnom paljbom preko naše zonske obrane. No,čim smo u drugom djelu prešli na "čovjeka" i on je posustao jer su se na njemu izmjenjivali A.Jukić i Jasenković, a u svojim suigračima nije imao pretjeranu podršku osim radakovića i donekla Koresa. A mi imali nešto dužu klupu,imali raspoložene Kondaša,Jasenkovića i Maria Jukića. Malo pomalo smo grickali prednost i došli na 66:66. Tada Kondaš nekoga blokira u obrani i zakucava u kontri za naše prvo vodstvo koje smo do kraja i zadržali i zasluženo pobijedili.



Najslađa pobjeda!!! Pobjeda na njihovom parketu pred,napokon, i njihovom publikom. Zašto napokon? Pa zato jer smo svih ovih godina mi činili 80% gledatelja u dvorani.

A nakon utakmice odmah je započelo slavlje na tribinama koje se prenelo ispred dvorane gdje smo čekali naše junake.



S nama su bile i pripadnice ljepšeg spola koje nikako nesmijem zaboraviti



Prije samog polaska doma,poslikali smo se sa organima reda i mira...



...te jedna sa našim košarkašima



I mogli smo krenuti doma.Pjevajući!

A kad smo stigli pred buksu,odmah smo išli naložiti vatru i podgrijati onaj savršeni grah...



...i dok smo ga papali pridružili su nam se i tamburaši...



... a zatim smo se svi skupa preselili u DEF i nastavili feštati.



Maka i Mlađo su bili među veselijima i odmah su organizirali skupljanje novca za muziku...



... na obostrano zadovljstvo. I nas i muzikanata.

A ako vas zanima kako zvuči rock'n'roll na tamburi pogledajte ovo:




I tako je protekla subota. Pobjedili Orahovicu,odlično se zabavili i proveli. Tko nije bio s nama može mu biti žao-

A sada čekam komentare!!!

Pozdrav svima!!!!