bobata

Razmisljam o protekloj godini...imala je predivnih trenutaka....
bilo je i teških, ali sve se prevladalo...
bilo je fantasticnih trenutaka podjeljenih sa dragim osobama...
godina veselja i radosti sa mojom princezom.... 
toplina doma, uz obitelj, prijatelje...
Nema tu rezimea..jednostavno Bože podrži...

Želim Vam svima veseli doček Nove,
nadam se svima bolje 2009.godine,
da nas Isus uvijek čuva i vodi
i donese nam obilje blagoslova u svemu!

Danas je mojoj princezi rođendan...

Jučer smo povodom rođendana imali feštu , i to kakvu...
Bilo je šesnaest klinaca od kojih najstariji ima 6 godina,
e onda možete zamisliti kuću sinoć kad su otišli,
uf, nered i nered, ali nema veze bilo je tako lijepo,
klinci su se igrali....moja princeza je bila presretna!
Danas ćemo sve ponoviti samo u obiteljskom krugu!

Jubavice moja, radosti moja
sretan ti rođendan najdraža!!!

(sad bi ona na ovo raširila rukice, zagrlila me i rekla: zivot moj)

Ja sanjam jedan bijel Božić
Da opet dođe u moj grad
Da su zvijezde gore i
Tiho da se stvore
Svi ljudi koje volim ja


Svim dragim blogerima, prijateljima,
želim sretan i blagoslovljen Božić,
da se lijepo provedete u toplini svoga doma
uz svoje obitelji, prijatelje...
Želim vam veseli doček Nove godine
i sve želje da vam se ispune!

Šaljem vam svima puno pusa :)

Tebi....
kojeg volim i koji me voliš
Tebi...
koji si unio toliku radost i toplinu mojim danima...
Tebi...
koji si dao mom životu smisao...
Tebi...
koji si dao mom životu najveću ljubav i radost
naše dijete...
Volim sve u vezi s tobom,
volim te svim srcem i tijelom!

Ljubavi...
sretna sam što te imam,
što imamo plod naše ljubavi...
našu najveću radost...
i želim....
još jedno dijete ljubavi!!!

Večeras ću sa princezom i mužom kititi bor...
Zaobiću tradiciju jer smo uvijek do sada kitili na Badnjak,
ali princeza se tako veseli lampicama i nakitima gdje god vidi
tako da ćemo večeras to odraditi...
Vjerujem da će biti veselja večeras!!!

Uf još se nisam refala od Subote (svadba)...
Provela sam se fantastično, princeza je bila u moje mame sa još troje djece od sestre tako da joj je bilo super!
Kako sam radila u Subotu do podne nisam stigla na frizuru pa sam si sama odrezala šiške...haha, bar neka promjena... komentari su bili dobri (možda iz pristojnosti).
Plesni podij je bio naš....hahaha, čak i mikrofon na jednu pjesmu (nisam mogla odoljeti)
Kažu nisam se ništa promjenila,a bome ni uozbiljila...ma daaaj zabava je zabava, šta bi trebala!

Kao što znate sinoć je bila djevojačka do ranih jutarnjih sati!
Slavlje je bilo zajedničko (i djevojačka i momačka) u jednom kafiću,
Uglavnom su bili svi koje poznajem i viđam, jer ovi koje ne viđam baš često
dolaze tek sutra na svadbu!
Gosti večeri su bili tamburaši iz Slavonije, pilo se i plesalo i pjevalo...
Zabavila sam se u odličnom društvu i sve,...
ali kako to već biva kad se nečemu previše raduješ,
moja princeza je od jučer na Sumamedu, upala grla,
tako da mi i nije bilo do izlaska...
Ušuškala sam je, nekako uspavala
i tek onda na djevojačku pod kočnicom kakva će noć biti mojoj princezi,
muž je ostao s njom i stalno sam očekivala poziv,
kad je zabava bila u punom jeku oko jedan, ja sam otišla doma
i čim sam izišla iz auta čujem je kako plače, o jubica moja,
kad me ugledala čvrsto me zagrlila i zaspala mi u naručju,
al ne zadugo jer se stalno budila!
Pitam muža što me nije zvao, a on kaže bilo mu žao da mi prekida izlazak!
Auf, danas mi je težak dan,
nemam više kondicije za ovakve noćne provode!

U Subotu imamo svadbu, prijateljica mi se udaje!
Radujem se... obleka je spremna..
Na večeri ću vidjeti ljudi koje nisam godinama vidjela,
s nekima se čujem, a s nekima jednostavno ništa - putevi se razišli,
al u svakom slučaju bit će mi ih drago vidjeti!
Ah, da... Četvrtak - djevojačka večer - jeeej bit će extra zanimljivo!

Jeee Sv.Nikola je bio i kod nas!

Sinoć smo ostavili čizmice na prozor sobe,
objašnjavala joj koliko je mogla razumjeti...
gleda okicama širom otvorenim
i samo odgovara: da, da, bija ćam doba!!!
A di je??? Mama, di je nikoja?

Jutros se probudila,
ja kontam neće se sjetiti čizmica na prozoru
i sve priče o Sv.Nikoli,
a ona, nije još dobro ni progledala
odmah glavicu okrenula prema prozoru
i lice razvuče u široki osmijeh!!

Kako slatko, jubica moja,
i muž i ja smo toliko bili sretni jutros,
dok je izvlačila male poklončiće, slatkiše,
mislim da smo probudili jutros sve susjede
njenom cikom i veseljem!!!

A tek kad danas budemo išli na predstavu...




 

Božić dolazi...
grad okićen, na radiju blagdanske pjesmice...
a Božiću se neizmjerno radujem još od djetinjstva,
kuća puna radosti i smijeha,
svi su veseli... sve razmirice zaboravljamo!!!
Stvarno smatram da nikad kao u Božićno vrijeme
čovjek nije tako blizak čovjeku!
Samo željela bih da taj osjećaj što dulje bude prisutan, ali...

Ove godine se posebno veselim jer princeza je veća, svjesnija,
a i rođendan joj je par dana iza!
Joj kad se sjetim Božića prije dvije godine..
u bolnici... strah, neizvjesnost, ali hvala Bogu sve je dobro završilo!
Ona je moj dar od Boga, koji se ne može kupiti!

U životu me iskustvo povelo tome da rijetko govorim "nikad"...
Nikad ne reci nikad...
Šta god sam rekla: Ja nikad ne bi tako...
ja nikad neću tako...
ja nikad nisam... svašta nešto,
to me tokalo i to ubrzo, kako za neke velike stvari tako i za sitnice!!
Na primjer jedna sitnica od jučer:
Budim se i osjećam natečene usne,
pogledam se u ogledalo... pih, kakva Severina,
donja usna mi se uduplala, a nemam male usne inače!
Herpes i to ogromni!!!
Naravno da znam da on iskače zbog lošeg imuniteta,
temperature, stresa...
ali sjetila sam se i da sam neki dan rekla curi što radi sa mnom
s herpesom manjim od moga
da ja herpes nikada nisam imala,... i eto mi sad!

Bio jednom jedan dječak, vrlo loše naravi. Otac mu je dao vrećicu punu čavala i rekao da, svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu.
Prvoga dana dječak je zakucao 37 čavala na ogradu. U slijedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je kako mu je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
I dođe dan da uopće nije bjesnio! Pohvali se ocu, a on mu reče da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupa jedan čavao. Dani su prolazili, i jednog dana, dječak je mogao reći ocu kako je počupao sve čavle.
Otac uzme sina za ruku i odvede ga do ograde;
"Dobro si to učinio, sine. Ali pogledaj sve te rupe u ogradi! Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu izrekneš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput rupa u ovoj ogradi! No, čovjek nije ograda. Ako ga ubodeš nožem i nakon toga mu stotinu puta kažeš kako ti je žao, rane ostaju!"


Predobra priča, sigurno nema puno ljudi koji je nisu čuli...
Jedan događaj od jučer me potakao da je napišem!