U četvrtak se ja probudio sjeban i razmišljam kava, kava, kava, cigareta, nazovem Čuljka i reko ajmo polako u mamurne pobjede, pristo i otišli do Rupe, pa do Dolče. Hodamo mi tako kad zvoni mobilini a ono Ivan (svira samnom u bendu) razgovor je išao otprilike ovako;
-Reci mačak...
-Pičko jedna gdje si ti dosad?!?!
-Ne kontam, o čemu ti pričaš?
-Jebo te bog pijani pa reko si da češ doč u četvrtak u Osijek da se napijemo, da mi riješiš komp, i da idemo na cigane...
-Ma neam ti ja para i za Osijek i za cigane...
-Boli te kurac ja plačam alkohol a ti si plati kartu dovde.
hm... Zgodna ponuda
-Ajd eto mene za tri sata u Osijeku, bok
-e nemoj da zajebeš najebačeš!!!!
-dobro je mačak neću ajd bok sad....
Dakle iz priloženog se vidi namjera mog odlaska u Osijek, alkohol, odlazak iz ružnog neperspektivog grada. Otišli do Dolče i tamo popili piće, došao kući nazvo kolodvor da vidim koliko imam vremena za spremanje, pranje i sranje. Sat vremena u jebote uzjebo se ja i rješio to sve na brzinu ispeglao si rifle i majice i piči, došo na kolodvor i kupujem kartu. Tu polako pizdim zbog one dvije kune kao "peronska" karta. Mislim kaka kurac peronska karta, u Zagrebu na kolodvoru to i ima smisla ali ovdje bezveze, vruče preko ljeta hladno preko zime, bezveze....
U autobusu fino, čoek upalio klimu, radio; otvoreni (da ne bi bilo zabune). Došo u Osijek pogledao autobusni kolodvor nasmijao se njegovoj veličini (identičan ono stajalištu za autobus u Harkanyu) i ošo sjest u najjaču birtiju u panoniji "Slavonija Inn", do jaja baš po mom ukusu za socijalistički nastrojene interijere. Jedino su falili karirani stolnjaci i onda ne bih imao ni jedne zamjerke...
Pio pivo čekajući Ivana da dođe i on na pivo. Došo on, popili i krenuli laganini do stana, koji je od glavnog trga udaljen 10 m. Ma do jaja sve pod nosom (birtije, trafike iliti kiosci) i kaže on jesi za pivo, reko jašta sam daj vamo.
Popili mi to pivo i sad se meni otvorila dizna, pitam ja njega jel ima kakva trgovina da se ode još kupit, on samo blijedo pogleda i kaže da si odem u frižider po pivo. Otvorijo ja kad imam i šta vidit a ono jedno 30 limenki... Jaooooo pa ja ću bljuvat večeras kolko ga ima. Pili mi i otišli do grada pa tamo pili onda se fino izbljuvali i vikali policiji drugovi milicajci na što su ovi popizdili i izvršili legitimaciju nad nama, e reko jebi ga... Rekli da ne pravimo sranja ali pošto smo svirači da će nam oprostiti, reko može ajte bok, onda smo otišli na pivo u "West", i onda u "Cadillac" i onda kuć na pivo iz frižidera i gledali cigane od prošle i prije 5 godina na memorijalu. iduće jutro sjebatitis mamurni gladni žedni i sva ostala sranja, otuširali se i na kavu u "Galiju" zgodna pizzerija, i još je na Dravi. Čak mi je palo na pamet da bi se to moglo napravit i u Brodu al sam se sjetio kolko Sava smrdi pa ne bi bilo u redu.
Otišli mi navečer u Vinkovce na 6. memorijal Hrvoja Majića. Bilo je super pogotovo na kraju je došao Subotički tamburaški orkestar, jebote poslagalo se njih 40 na tu binu i šou. Jebote ti blesavi Sremci i Bunjevci su ko rođeni na tamburi. Sviraju i tehnički nabrijano, al sviraju onako kako ja to volim reći slatko. Bili su jebeni pogotovo violinist Dušan Milić, i basprimaš Nikola Jaramazović, oduševili su me.
Nakon memorijala otišli na PIK-ov stan gdje smo otišli večerat i slušat cigane te pokušat nadmašit alkoholni podvig od sinoć. Cigani su prašili kao ludi i to mi je do sada najbolj banda koju sam slušao.
Basist ima 21. godinu a pojeo je onaj bas ko iz šale. Jebote svirao ga je kao kreten brzo kad dobijem snimku pa ću okačit na net. Pili zajebavali se i na kraju sa Stankom, Pištom, Krunom i Danijelom vani pičili i pjevali pjesme.
Ma neda mi se više pisat ko je skonto da mi je bilo dobro, blago njemu, ko nije jebe mi se
|
