28.12.2005., srijeda
|
Nikad mi nije više trebalo bit bezosjećajan nego u trenucima svih ovih blagdana u kojima se forsira nekakva emocionalna prostitucija, isključivo zato šta nikad nisam dobro reagira na forsiranje ikakvog tipa. Svaki dan se probudin i sjeben s toliko blesavih nepotrebnih obveza koje me poprilično zamaraju, te sam definitivno odlučija uzet odmor tipa «mozak na pašu». I tako moja odluka dobiše potkrijepu posjetivši turističku agenciju putem koje odlazim na moždanu pašu do Budimpešte. Vjerujem da bi taj grad moga imat ono nešto šta začara iscrpljen um i šta popuni praznine nastale isisavanjem unutarnje topline raznoraznim nepotrebnim pizdarijama i obvezama. Na lijepom plavom Dunavu, sa mojom lijepom plavom djevojkom, uz čaš(-u)(-e) dobrog crnog vina – sounds perfect! |
27.12.2005., utorak
BOŽIĆNA PRIČA
Mnoštvo zavjesa medijskog Božića se polako spušta i za nama ostaje još jedan dobar posao globalističkog svijetskog miljea, koji zadovoljno trlja ruke u svojim trezorima, a pravi smisao svega je još jednom uspiješno presječen oštricom koristoljublja. Još jednom je uspiješno pobijedila kontradiktornost, te je zarađen novac u ime rođenja onog koji je siromasima namijenio najveća bogatstva. Tisuće i tisuće tih siromašnih ljudi, čiji bi to blagdan ponajprije i trebao biti, je moralo obavljati svoje ropske dužnosti nauštrb svog Božića s najmilijima, kako bi masni i ljigavi vlasnici robovskih korporacija financirali poklone svojim ljubavnicama, te kako bi imali što veću financijsku moć širenja tog istog carstva bogatih i siromašnih.Kada ćemo se više naglas zapitati gdje to živimo i što to dopuštamo?! Do kada ćemo živit u zabludi da je čovjek sposoban slaviti nešto tako milosrdno i nesebično dimenzionirano poput Božića na način na koji bi se tako nešto trebalo slavit, a ne na potpuno oprečan način?! Društvo je očito prihvatilo da ta zabluda vlada – zauvijek. |
24.12.2005., subota
čestit šoping!
|
čestit šoping svakome!!! |
22.12.2005., četvrtak
BAR CODE UMA
Šta može bit tužnije od činjenice da sve češće neprocijenjivost dobiva cijenu. Suočavamo se s razdobljem u kojem čovjek svakoj stvari, bilo materijalnoj ili duhovnoj, određuje broj novčanica uz koji ona pripada. Sve više mi se čini kako rodilište sve manje biva mjesto gdje se donosi novo živo biće na svijet, te više nalikuje na pokretnu traku iz koje izlaze kojekakvi proizvodi. Čovjek rođenjem izroni iz nepostojanosti u opipljivu realnost i svojim prisustvom započinje mijenjanje čitavog društvenog balansa. Svaka osoba svojim zrnom različitosti mijenja nijansu boje svijeta, a ta posebnost svakog indivduuma jednostavno ne može imat cijenu. Dođemo na svijet, daju nam ime, prilipe nam matični broj i stave nas na policu supermarketa života. Ako nas nitko ne kupi do isteka roka valjanosti, jednostavno nas vrate odakle smo i došli, u nepostojanost. |
TRANSAKCIJA UMA
Svi smo mi katkad zalutali u banku i izvršili pokoju transakciju, a sve veća većina ponese i pištolj kako bi navedena na kraju bila i uspješna. Smiješno je da groznica pljački sa starog divljeg zapada lagano postaje svakodnevnica novog divljeg istoka. Možda jednostavno ne možemo postati toliko željeni zapad ako se prvo ne ugledamo u najjaču zvijezdu vodilju ka civiliziranosti - Ameriku, te počmemo primjenjivati njihov model razvijanja nasilja do bolesnih granica te uspješnog maskiranja istog u kojekakav virtualni vrh bljuzgave civiliziranosti.Amerika kao jedan totalitaristički gospodarski a nažalost i politički stup svijeta jednostavno mora biti uzor svim drugim malim potlačenim zemljicama koje trče za njenim stopama koje nas svih zajedno vode u novu budučnost..., NJIHOVU budućnost. Mislite li da čovjek gubi slobodu samo u ratu, varate se! Čovjek gubi slobodu čak i kad se nađe u sjeni koja mu spriječava da se ugrije na suncu i niko ne smije imati pravo da se uzdiže ka suncu i upija njegove zrake, a da pritom iste zaklanja onom koji pokraj njega leži. |
17.12.2005., subota
(R)EVOLUCIJA UMA
Od postanka čovjeka do današnjeg dana suočavamo se s evolucijom uma, ali najzanimljivija točka je trenutak koji je čovjeka razdijelija od životinje podarivši mu svijest, jebenu spoznaju da je umno nadmoćan nad svim živim bićima na ovoj planeti. To je bila nepovratna točka u kojoj je čovjek započeo projekt podređivanja čitave prirode sebi i konstruiranja stroja socializacije i kolektivne svijesti. Mislim da je to trenutak u kojem se čovjek našao na raskrižju tisuća putova i morao odabrati jedan koji će u potpunosti obilježiti njegovu budućnost jer je nepovratan kada se njime krene. Put kojim je krenuo proizveo je svijet u kojem danas živimo, a na njega se pišan. Čitava povijest je samo jedna rijeka krvi koja teče usporedno s godinama u kojima ljudi polažu živote za lažne ideale i dobrobit profitera smrti. Istinske utopije o kojima čitamo samo u bajkama su možda i mogle biti stvarnost da se čovjek usredotočio na osjećaje poput ljubavi, zajedništva i svih sličnih klišeastih pizdarija. Nauštrb istima na površinu društva su isplivale i pobijedile potpuno druge emocije koje ubijaju svaki smisao spomenutih i od njih stvaraju samo mit. Mislite li da je moguće to promjeniti?! Možda jedino ako izumimo vremenski stroj i izmjenimo čovjekovu odluku na svitanju ljudske svijesti da ide putem potpuno drugčijeg razvijanja društvenog stroja, manje robovlasničkog, manje zasjenjenog zavjerama taštine i bolesnih ambicija, manje ovakvog kakav nažalost jest. Kolege robovi, pozdrav! |
16.12.2005., petak
CYBER PROSTITUIRANJE
|
Kako je velik čovjekov poriv da mu se glas čuje što dalje govori sam broj blogova koji vrtoglavo raste. Prema bilo kakvoj vrsti eksponiranja privatnih razmišljanja na internetu oduvijek sam bio iznimno skeptičan, ali eto i sam sam došao u situaciju da uz ko zna koju po redu čašu bljutavog žestokog pića, lansiran jedan mali impuls sebe u ralje vaših voajerskih poriva da popijete kap tuđeg javnog razgoličavanja emocija. Smatrate li da san još jedan u nizu brodolomaca života koji se odlučija na cyber istresanje negativne energije, pa možda ste donekle i u pravu, ali samo do te granice da mi je jednostavno pun kurac čitavog ustroja po kojem je društvo odredilo da svi pojedinci moraju živit po nekakvim paravanskim pravilima iza kojih se igraju potpuno druge igre, gdje samo odabrani nehumani ljudski škart ima pravo pristupa, kako bi mi ostali popušili kurac. E pa dragi moji, evo jednog novog "blogovca" koji vam prekida jedno dugotrajno proživljavanje iluzije u klišeasto toplim domovima okićenim besmilenim vjerama u bolje sutra, te vam na vašim monitorima donosi jednu tužnu obavijest za ljudsku rasu. Kako stvari stoje, u društvu u kojem živimo, svi mi obični ljudi smo gubitnici na emocionalnom, intelektualnom kao i društvenom hranidbenom lancu, i to svaku od tih naših grana polako dovodi do istrebljenja. Pun mi je kurac teoretiziranja političara, medija i svih koji svakodnevno urlaju kako rješit svakojake probleme; nezaposlenost, siromaštvo, glad, ratove, i sve to iz ljigavih razloga samopromocije i marketinga te poradi skrivenih podlih razloga bilo bolesne ambicije ili jebenog novca. Društvo je problem! Društvo je kroz povijest uvijek dopuštalo da smo svi skupa jedna obična kolektivna budala koja prelazi preko toga šta netko sa strane poradi svojih interesa ruši karte čitavog naroda, društvo je dopuštalo da se trguje sa neprocijenjivim stvarima poput ljudskih života i stvorilo sve te probleme, a najgore od svega je šta smo to društvo SVI MI! Najveća opasnost za čovjeka je sam čovjek! |