22.12.2005., četvrtak

BAR CODE UMA

Šta može bit tužnije od činjenice da sve češće neprocijenjivost dobiva cijenu. Suočavamo se s razdobljem u kojem čovjek svakoj stvari, bilo materijalnoj ili duhovnoj, određuje broj novčanica uz koji ona pripada. Sve više mi se čini kako rodilište sve manje biva mjesto gdje se donosi novo živo biće na svijet, te više nalikuje na pokretnu traku iz koje izlaze kojekakvi proizvodi. Čovjek rođenjem izroni iz nepostojanosti u opipljivu realnost i svojim prisustvom započinje mijenjanje čitavog društvenog balansa. Svaka osoba svojim zrnom različitosti mijenja nijansu boje svijeta, a ta posebnost svakog indivduuma jednostavno ne može imat cijenu.
Dođemo na svijet, daju nam ime, prilipe nam matični broj i stave nas na policu supermarketa života. Ako nas nitko ne kupi do isteka roka valjanosti, jednostavno nas vrate odakle smo i došli, u nepostojanost.

<< Arhiva >>