|
Na kraju...
Nije bitno tko je u pravu, tko je u krivu... Bitno je da znaš zašto nešto vjeruješ, zašto stojiš iza nekog uvjerenja. Onime tko je nešto prihvatio iz puke apatije najlakše je manipulirati.
Uživajte u životu, istražujte, smijte se, plačite, osjećajte i učite...
"Ako odraslima kažete: >>Vidio sam lijepu kuću od ružičaste cigle s geranijama na prozorima i golubima na krovu...<< oni neće moći zamisliti tu kuću. Njima treba reći: >>Vidio sam kuću od sto tisuća franaka.<< Tada će uzviknuti: >>Kako je lijepa!<<"
Antoine de Saint - Exupery
|
The Violet (Id)entity
29.12.2008., ponedjeljak
Walls of Hatred
Primjetila sam kako ljudi, i ja sama, često koriste riječi "mrzim ovo, mrzim ono"... Drugim riječima, kako smo skloni mrziti...
Čemu trošiti svoju energiju na tako ružan osjećaj? Dobro ako se radi o nekim sitnim stvarima, poput škole... No ljudi su često skloni mrziti jedni druge. Zbog stavova, vjeroispovjesti, nacionalnosti i mnogo drugih stvari. A to nema nikakvog smisla. Pa što ako je netko sad Slovenac, pa što ako netko navija za Hajduk, pa što ako netko navija za Dinamo, pa što ako netko desničar, pa što ako je netko ljevičar, pa što ako netko ne vjeruje u Boga, pa što ako netko vjeruje u Boga, pa što ako netko sluša rock, pa što ako netko sluša cajke...
Ljudi se često mrzo zbog tako banalnih stvari... I umjesto da troše svoju energiju da pokušaju shvatiti jedni druge, da pokušaju svaku stvar vidjeti iz različitih kutova, da pokušaju nešto naučiti o sebi i drugima, oni troše energiju na mržnju, svađu, sukobe.
I što na kraju, nakon sve te mržnje, ostaje? Očaj. Praznina. Tako mržnja djeluje. Kao uragan. Samo sve pustoši pred sobom. Isiše svu pozitivnu energiju iz čovjeka i ostavlja samo negativnu prazninu.
Svaki čovjek je vrlo kompleksna cjelina i svaki čovjek ima začuđujuće sposobnosti.
Bilo bi lijepo kad bismo ih koristili da brišemo mržnju, te visoke zidove između nas, umjesto da ih gradimo.
|
|
|