smile with the rising sun
20.11.2005., nedjelja
POKLONJENA JESEN Usne zavodljive poput jahača kiše, čekaju me tamo...negdje. Poklonjena mi Jesen donijela krila. Krila sastavljena od tisuću naših srca, rezala su vjetar ispod moga tijela. Ja i ti igrali smo se anđela, poput nevine i najsretnije djece. Trenutci prepuni smijeha, i vječnost prepuna poljubaca. To smo mi, ja i ti, kao i svi ostali, na ljubav se spotakli i pogledima sebe cijele predali. Sad usnama zajedno jašemo kišu. |
18.11.2005., petak
JEDNA OD BEZIMENIH Tu sam već dugo. Stojim. Dišem. Čekam. Tebe ili nekog drugog. Jedno znam. Doći ćeš. Kad moje korjenje dotakne tvoje. Skinut' ćeš se, željet' ću te u slikama. Dodirnut' ću te... tamo dolje. Pomirisati tvoju povijest, okusiti tvoju sadašnjost. |
SVIJET Ženski glasovi pjevaju neku božju pjesmu. Toliko tuge na jednom mijestu. Masovna depresija. Dječaci škicaju djevojčice pod tušem. Slobodne im misli, otporne na tugu. Histerični djedovi na trgu sječaju se Yugoslavije i zavode bakice sa okruglim šeširićima. Njih tridesetak sjede i pozorno se educiraju o tome kako je Vronski zaveo Anu. Oni tamo pjevaju, drugi slikaju, neki uče hodati, neki pljačkati. Mi samo sjedimo & puštamo kosu. |
SILOVANI EGO TRIP Krah. Zavezan mi jezik, mozak njem kao nepročitana knjiga. Sad sam nešto slično sebi. Na tuđim, meni prvoviđenih njedrima pjevam neke zaboravljene pjesme, hranim se kišom u srušenom gradu srušenih ljudi nisam više tu, stanujem u krevetu. |