smile with the rising sun

20.11.2005., nedjelja

POKLONJENA JESEN

Usne zavodljive poput jahača kiše,
čekaju me tamo...negdje.
Poklonjena mi Jesen
donijela krila.
Krila sastavljena od tisuću naših srca,
rezala su vjetar ispod moga tijela.
Ja i ti igrali smo se anđela,
poput nevine i najsretnije djece.
Trenutci prepuni smijeha,
i vječnost prepuna poljubaca.
To smo mi, ja i ti, kao i svi ostali,
na ljubav se spotakli
i pogledima sebe cijele predali.
Sad usnama zajedno
jašemo kišu.

18.11.2005., petak

JEDNA OD BEZIMENIH

Tu sam već dugo.
Stojim.
Dišem.
Čekam.
Tebe ili nekog drugog.
Jedno znam.
Doći ćeš.
Kad moje korjenje
dotakne tvoje.
Skinut' ćeš se,
željet' ću te u slikama.
Dodirnut' ću te...
tamo dolje.
Pomirisati tvoju povijest,
okusiti tvoju sadašnjost.

SVIJET


Ženski glasovi pjevaju
neku božju pjesmu.
Toliko tuge na jednom mijestu.
Masovna depresija.
Dječaci škicaju
djevojčice pod tušem.
Slobodne im misli,
otporne na tugu.
Histerični djedovi na trgu
sječaju se Yugoslavije
i zavode bakice sa okruglim šeširićima.
Njih tridesetak sjede
i pozorno se educiraju
o tome kako je Vronski zaveo Anu.
Oni tamo pjevaju,
drugi slikaju,
neki uče hodati, neki pljačkati.
Mi samo sjedimo
& puštamo kosu.

SILOVANI EGO TRIP


Krah.
Zavezan mi jezik,
mozak njem
kao nepročitana knjiga.
Sad sam nešto
slično sebi.
Na tuđim,
meni prvoviđenih
njedrima
pjevam neke
zaboravljene pjesme,
hranim se kišom
u srušenom gradu
srušenih ljudi
nisam više tu,
stanujem u krevetu.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>