Počelo je...

... subota ujutro.. buđenje oko 8.40h.. naravno tko bi nas drugi probudio nego moj stari a to je jedini dan skupa s nedjeljom kad malo duže pajkimo moj mali pišonja i ja.. i dok me netko jednom probudi za mene nema više spavanja.. protrljali oči i polako se digli.. ali prije nego se mali digao veli on meni:
- "mama ge kak mi je vejiki!"
ja se dignem i zavirim u kinderbet i primjetim mali jarbolčić kako strši preko piđamice i nekako se snašla nabrzinu i rekla:
- "sad ćemo malo pričekati da se spusti i idemo piškiti" .. nisam se niti snašla u tom trenutku.. a eto postaje već mali muškarac moj..
i nakon toga me opet pitao:
- "mama a kad bu mi opet vejiki?".. a ja samo odgovorila: "vjerojatno opet ujutro.."

i tako.. počelo je.. e sad bi meni dobro došla muška pomoć, koje naravno nema.. al sve je to dio života.. radosti i ludosti počele.. :)
ajme, pa šta me čeka onda poslije....