Tako važno

srijeda , 03.10.2018.

Koliko su nam stvari važne, koliko su nam bitni uspjesi na bilo kojem području, priznanje od drugih. Koliko se samo zabrinjavamo zbog onoga što će nam biti nevažno vrlo brzo. U svakom danu nađemo po jednu brigu minimalno da nam kvari dan. Koliko smo gonjeni strahovima, pridavanja važnosti ljudima, stvarima, događanjima. Zaboga ljudi, svaki smo dan bliže smrti, pa nije li važno za ove dane života koji nam je dan da budu ispunjeni nebrigom, nehajem, onim je...mi se?

Zaboravljamo prolaznost svega; što danas jeste sutra nije. Šta je to pogrešno u nama , šta nam to nedostaje da se svako malo zlopatimo zbog nečega? Zbog čega smo se tako olako priklonili strahovima, a istodobno odrekli odvažnosti, opuštenosti? Materijalno bogatima nikad nije dosta, zasićeni-bivaju nesretni. Oni koji nemaju bogatstvo pate za nesrećom bogatih, a da to ne znaju, jer misle da bi bili sretni kad bi imali ono što imaju oni materijalno potkovani…Nisu važni odgovori na ova pitanja ni najmanje. Važno je probuditi se iz programiranosti svakodnevnice i sjetiti se: Život je tako kratak. Na samrtnoj postelji svaki će čovjek shvatiti ispraznost svih strahova, briga, svih dana i trenutaka provedenih u razbijanju glave oko ovoga, onoga. Ali tada je kasno.

Oznake: život