Doživljaj vrijedan doživljavanja

Ponovno sam nekim poslom morao đir u Istru. Stvar se otegla na dva dana pa je trebalo negdje ubit oko preko noći. Nije da središnja Istra baš obiluje hotelskim smještajem u ovo doba godine no ipak postoji neka ponuda. Postoji motel Lovac u Pazinu, na samom rubu pazinske jame. Fenomenalna pozicija. Često tamo znam marendat jer su izbor i cijena vrlo zadovoljavajući, a kvaliteta i količina ne zaostaju.

I tako rezerviram ja sobu. Bez po muke. Uljudan personal, sve pet. Naučili me lokalni da kad imam posla s tamošnjim ljudima kako treba ubacit pokoju domaću riječ jer su odmah otvoreniji. Skužio sam da riječ "forši" doslovno ruši sva vrata.
- Forši je za me jena kamara šinjora... (uvježbo sam ovo prilično dobro)
... i odmah se vadi ključ od najbolje koja nije već zauzeta. Zaželimo si laku noć i ja odem u svoju sobu broj 16 gdje počinje avantura.

Ležaj je bio više nego udoban s obzirom kako zvuči dok se okrećeš. Federi bi sigurno probili madrac samo kad bi bili čitavi. Ovako sam ih zamišljao ko kosani češnjak i peršin. Umalo zaboravih, prije nego se zavučete pod plahte obavezno slijedite upute. Izgleda da tamo ozbiljno shvaćaju izreku "Ne znam di mi je glava". Tamo gdje ti nisu noge. Majmune.



Televizor nisam palio. Ovako uredno zbrinut mi je ostavljao dojam da i nije baš od volje.



Ladicu su maknuli da nama krakatima ne smeta za noge.



Kupaona je još jedno zanimljivo poglavlje. Ova okova uredno visi na radijatorskim cijevima. Bit će da se prošli zarobljenik nekako isčupao iz zida skupa s tiplama i uteko u šumu.



Vješalice u kupaoni su mi posebno drage. Na sve misle ti naši hoteljeri. Ili su u motelima moteljeri? Ako slučajno uza se imate četiri svinjske polovice, ovdje ih možete objesiti.



Odmah sam se zapitao kakvi ručnici dolaze na ove vješalice? E pa ovakvi. Potpuno kompatibilni.



Za one izbirljive su hotelski dizajneri stilski ukomponirali dodatne vješalice, valjda da picajzle ne pizde oko gluposti. Ili je neki odlučni gost išo sebi kupit jednu.



Ovo je jedan od nosača za tuš unaprijed postavljen u poziciju za.... za one koje se ne misle tuširat.



I za kraj, moj omiljeni detalj nezaboravnog noćenja. Otvorim ormar, i sad, kako sam ja malo onako poviša osoba, pogled mi se otvorio direktno na najvišu policu. Zamjetim komad papira i brzo zaključim kako su neka pravila ponašanja kojih je netko tamo nemarno zataknuo, ili možda plan bježanja u slučaju pizdarija. No ništa od toga nije na tom papiru stajalo. Bio je to račun iz HG spota na 1 kunu za jedan slim CD cover. Ako obratite pažnju na datum izdavanja računa.... možete zaključiti kada je bila zadnja generalka u toj sobi.



Cijena sitnica. 230 i neš sitno kuna. Samo usporedbe radi, godinu dana prije sam točno toliko platio sobu u predivnom pansionu na Bledu tik uz jezero. Sobu iz koje su me na prevaru istjerali slagavši mi da je doručak uskoro gotov. Zamalo sam plakao od tuge što moram otići.