luna
sita sam pomalo svega. ali jedem, i guštam, i još bi... do kad tako?
išla sam u metropolu gledati brinjevačkog boema na harmonici. možda i popiti koju šljivovicu s njim, zlu ne trebalo.
i kad pomislim da previše pijem i da neću više onda mi hemingway kaže:
'Ponekad poželim da sam kroz ta vremena prošao trijezan da ih se mogu sjećati, no opet, da sam bio trijezan, ona ne bi bila vrijedna sjećanja.'
tipično alkoholičarski.
odveli su me prvi put u zoološki vrt da vidim bizona, i pelikane, i vodenkonja i naravno rakune...
visoko i jako sunce umorilo me do kraja, jedva sam se dočepala kauča da zaspim i ne budim se ostatak dana. kraljica vikenda bila je poluovčica-polupas. bit će to najbolji komad u kvartu, još samo da je vlasnica zrihta kako treba.
nisam vidjela brinjevačkog boema, u zadnji tren je otkazao svoju promociju. zato sam vidjela jednog drugog, koji se fura na boema, a zapravo to nije. i njegov stan kao iz kataloga. i njegovu opčinjenost minimalizmu. i njegovu egocentričnost u svom punom zamahu. i njegovo hvalisanje. i bilo mi je muka.
mislim da mu se više neću javljati.
