°tragovi mojih koraka°

Misli mi se gube između jave i sna dok se pokušavam smiriti zaustavljajući metke iz njegovog revolvera. Metke koji mi stvaraju rane na srcu i duši. Osjeća li tjeskobu kada udiše zrak pun svoga ponosa i egoizma? Miris krvarenja svog razuma i mog srca? Ja osjećam. Svakim novim udisajem taj miris mi se podvlači pod kožu i hladi mišiće.
Osveta je oblik dugovanja. Dugovanja određene doze boli. Kao kutija koja obiluje srdžbom, bijesom i ljubomorom. Kutija koja je omotana ravnodušnošću. Osvetoljubivi ljudi žele dobiti svoju pravdu i vratiti dobivenu bol onome tko ju je nanio. Njihove misli iz mirnog mora postaju snažni i ljuti valovi koji žele sve urušiti pred sobom.
Ne mogu u potpunosti shvatiti svrhu osvete niti osvetoljubive ljude. Što će postići kada povrijede tuđe osjećaje samo da bi njihov ponos ponovno dostigao vrhunac? Povrijedit će, srušiti, uništiti osjećaje i ljudske vrijednosti. Osveta donosi ogromnu oluju punu praznine, sebičnosti i egoizma. Osveta je poput vraga. Posustat će oni slabi i nemoćni koji imaju veliku prazninu u svom srcu. Oduprijet će se oni puni vjere i ljubavi... Ljudi koji mogu voljeti, a da ne povrijede i mogu biti voljeni. Čovjek koji voli ne zna što je osveta. Čovjek koji zna voljeti ne zna se osvećivati.
Osveta donosi samo zlo u obliku bombona punog trulosti i samoće.