°tragovi mojih koraka°

Koliko god puta rekli ''na greškama se uči'', opet na istome pogriješiš par puta. Ili jednom.
Ma koliko god bila starija, uvijek ću se nanovo vratiti mladosti. Naivnosti.
Očekuju od tebe da si zreliji, odgovorniji, ozbiljniji...što je zapravo u redu.
Postaješ jedan od odraslih. Život te voli preokretati, a ti... ti si samo čovjek.
Na jedan pogled moćno biće, na drugi... samo čovjek. Ni više ni manje.

Zašto očekuju da postupaš kao svi? Da se izražavaš kao svi? Da budeš normalan čovjek? Da se uklopiš?
HEJ. Još uvijek nismo roboti.
Još uvijek ne shvaćaju da i ja imam glavu, imam razum, imam osjećaje. I znam poprilično sve sama.
Znam živjeti. Više, manje. I znam kako ću živjeti. I ako im to bude najgori, najluđi način življenja... Neću prestati.

Ne diraj moj dar koji sam dobila. Izbor načina življenja, mišljenja, govorenja za koje odgovaram.
Poštuj i ti moju riječ, kao što ja poštujem tvoju!

I moju slobodu.


Ispričavam se zbog dugog izostanka. :s