Ništa nije tako loše da ne može biti gore

Zadnji post izbrisah. Nešt sam stisnula. Tuks. Al ovi blogovi ne da se*u ne SE*UUUUUUU.

Izgleda da su se toliko uživili u uvođenje izmjena i nadogradnju servera da više i sami ne znaju da rade te na kraju rezultat ispada katastrofa. Više ni dizajn ne moš promijenit a da ti ne obrišu komentare prethodnog posta. Kao da su mojoj baki dali da im uređuje te stvari.

Kao što ste vidjeli (a možda i niste) promijenila sam naziv bloga iz 1989 u Kad ima i volje, ima i načina. Iz nekoliko razloga: 1. Onaj prvi naziv nije imao svrhe, 2. Zadnjih dana sam poludjela za mudrim izrekama, 3. Sadašnji naziv točno opisuje moj slučaj, tj. Da želim postati doktorica te da sa svojom voljom mogu naći i način da to napravim.

I dalje me drži ludilo za faksom. Definitivno. I dalje samo na to mislim. I nije mi baš lijepo. Stalno mislim da neću upast u Zagreb na faks jer neću položit prijemni. A one riječi: Ma daj, ti sve znaš!! 100% ćeš upast!! Ako nećeš ti, tko će drugi!!! i dalje slušam. Da. I dalje to govore. To mi jako puno pomaže. rolleyes Ubi Bože.

I eto jedne ironične stvari: Ne znam ni šta sam jučer jela a stvari s faksom su sve unaprijed isplanirane. No, moje sjećanje je i dalje u krizi. Al ozbiljno. Sve odmah zaboravljam, ko da imam 80 godina, a ne 16. Đizs.
U subotu smo Tea, Mihaela i ja išle Karolini na rođendan. I bilo je super, al je mene boljela glava. Ironična stvar da me i na Teinom rođendanu boljela. Mora da je uzrok Teino (Picušino) neprekidno pjevanje Colonijine pjesme Do kraja s napola krivo izgovorenih riječi. Tako riječ borim prerasta u bojim. Tipično za picušu kojoj to nije jedini primjer takve blesave pogreške. No nabrajanje bi dovelo ovaj post do beskonačnosti.

Tako da me cijelu nedjelju boljela glava i jako sam se čudno osjećala i ponašala. Bila sam nervozna i cijelo vrijeme sam mislila na to da moram učit kemiju, a ne da mi se. I nisam cijeli dan učila ni kemiju ni Antu. Jer sam došla do zaključka da ću antu učit u ponedjeljak ujutro a kemiju ni neću učit. I navečer sam dva sata kukala mami kako ću dobit jedan iz kemije. I bila sam tak tužna. To uopće nije prilično meni. Ali eto. Onda me mama poslala u krevet u pol deset, al ja sam svejedno mislila na moju buduću jedinicu iz kemije. I nisam se ni naspavala.
Al ujutro sam tri sata učila kemiju (Antu uopće nisam) i dobila 5. Ne sjećam se kad sam dobila 5 iz kemije. Mislim da ni nisam. Al to sad nije važno. Važno je to da ću dobit jedan iz Ante sutra.

Imam osjećaj da još toliko toga imam za reći. Ali riječi jednostavno ne izlaze na površinu. Tako da to ostavljamo za idući post. mah

Moj budući auto. Ja sam kul!! smijeh smijeh smijeh

20.11.2006. u 21:18 | 20 Reci mi | Printaj | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (7)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (6)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Uh, sve i svašta...

Btw. ono što bi bilo lijepo za napomenuti... Ako ste prvi put na blogu (ili nema veze, može biti i ko zna koji put) ne morate ostaviti brdo komentara, dovoljno je sve smjestiti u jedan =)) Lijepo pročitajte post, prokomentirajte i ja ću to isto napraviti i vama. Čak ću vam i nabacat komentare ako želite =))

Click here to get awesome songs for FREE!

Ljudeki koje chitam:

Blog.hr
Forum.hr
Moj drugi blog
Dora :)
Melitača
Karolina
Lucija
Ivona
Stvarčice za blog
Virtual Friends Location

Posjeta:

Free Counter

Moja mail i MSN adresa: martina.laurafan@hotmail.com

Create your own message at BlingyBlob.com

Malo o meni:

Zovem se Martina i idem u treći razred srednje medicinske škole. Imam mnogo hobija (valjda zato jer imam previše slobodnog vremena) a neki od njih su surfanje netom, gledanje telenovela, skupljane gumica (malo spooky al ajd) i da više ne nabrajam... Obožavam strane jezike a govorim engleski, španjolski i naravno rvacki, a ako Bog da, trebala bi počet učit i francuski.
Zahvaljujući telenovelama, na jednom forumu o telenovelama stekla sam zaista dobre i drage ljude koji su mi i super prijatelji! Naravno, bilo je tu i loših iskustava sa foruma o telenovelama, ali to radije neću ni spominjat da se naljutim odmah.
Država koju najviše volim i obožavam je Mexico (fuck all the rest, osim Švedske, jer ju moja frendica obožava smijeh ) i nadam se da ću jednog lijepog dana otići iz Hrvatske i doseliti se u C.D.Mexico, moj grad iz snova. Hrvatsku ne volim i smatram da je to rupa, da budem iskrena.
Životni san mi je da završim studij medicine i postanem estetski kirurg, ali ak mi to ne uspije, tu je uvijek studij stranih jezika, hehe. Dakako, koji god od ta dva studija da završim, radit ću izvan Hrvatske jer tu je plaća mala šta god ti po zanimanju bio.
Omiljene su mi životinje psi, ali ja ga nemam rolleyes Imala sam ja i pse i ptičice, ali su svi umrli nekim nesretnim i tajnovitim slučajevima. Btw. I to je nekak spooky. Al nema veze.
Obožavam svoj mobić Samsung SGH E-720 i čuvam ga da se ne izgrebe. Sve svoje stvari jako čuvam pa tako i bilježnice. Prijatelji iz razreda mi svi govore da nisam normalna kad se derem da mi ne zgužvaju bilježnicu ili kad jednoj curi govorim da ne ide prstima po grafitu...
Eto sad više ne znam šta da napišem. Ak se još nečeg sjetim, ja ću to nadopisat.