Evo mene opet nakon tjedan dana! xD Život mi posteje sve užurbaniji kako dani prolaze, ali to je oke... Bolje da se mogu posvetiti stvarima nego da umirem od dosade.
Za početak, subota je prošla dobro :) Stvarno sam dokazala da izlasci nisu za mene. Mislim zabavila sam se ja sa svojim curama i sve, ali nije da sad je to nešto bez čega ne bi mogla živjeti. Znate kako ima onih ljudi koji žive za vikend, da izađu i napiju se itd. Ne i ja.
Što se tiče mog rijetkog boravka na blogu probati ću to nadoknaditi i danas ili sutra ću pročitati vaše nove posteve i komentirati. Razlog zbog kojeg nisam puno na blogu je da učim ili čitam (trenutno sam se prebacila na povijesne ljubiće ^_^) i trenutno igram Lady popular - za one koji ne znaju igrica na netu, prilično zanimljiva ako se mene pita, link za one koji su zainteresirani (http://g.ladypopular.com.hr/profile.php?id=39026).
Htjela bi svima zahvaliti na podršci što se tiće objavljivanja knjige, jako puno mi znaći, ali još nisam imala nikakvog uspjeha. :( Ovi iz Algoritma su napisali da to nije "tip knjige" koji oni objavljuju. WTF? Pa sve knjige koje izađu u njihovoj nakladi su "takvog tipa". Ali oni gube, šta ću im ja.
Pa, to bi bilo to od mene za ovaj put. Samo da podsjetim za one koji vole čitati pjesme na desnoj strani bloga imate dvije moje pjesme - Crni anđeo & Takva sam ja. Pa uživajte.
9.Priča
Daniel me svake večeri vodio na poduku k profesorima. U početku je bilo jako teško. Pogotovo kada bih se trebala skoncentrirati da čujem više misli odjednom.
Margaret je mogla čitati misli, ali najviše od dvoje ili troje ljudi istovremeno i to na malenoj udaljenosti. Bolje je proricala budućnost. Zapravo riječ proricala je zvučala nekako amaterski. Ona je imala vizije događaja koji će se dogoditi u budućnosti.
Bill je koristio razne borilačke vještine u kombinaciji s magijom, njima je mogao udariti osobu koja se nalazila na udaljenosti od nekoliko kilometara.
Sa Joshom sam najmanje radila. Znala sam da je njegov element zemlja, ali ga nikad nisam vidjela da rabi magiju.
Zapravo, uopće nisam bila sigurna koje su moje moći. Dok sam vježbala s Billom i Danielom borilačke vještine pokazala sam veliku spretnost. Uz veliki trud sam mogla čuti misli na većim udaljenostima, ali me to jako iscrpljivalo. Ali još nikad nisam vidjela svoju moć, svoju pravu moć. Javila se samo jednom, onda kada sam trebala obraniti Daniela i sebe od Dermardovog napada u šumi, ali od tog događaja više je nikad nisam osjetila.
Nakon dva tjedna neprestanog vježbanja, više mi je bilo dosta gubljenja vremena. Za doručkom nam se (Ann, Mary, Susan i još nekolicini naših prijatelja) pridružio Daniel, kao i obično.
„Daniele, koja je svrha ovog vježbanja? I sami vidite da mi super ide…“, rekla sam mu tiho, tako da ostali ne čuju.
„A što bi ti htjela?“
„Pa, da više koristimo samu magiju“, zadnju riječ sam samo oblikova usnama.
„Razgovaraj o tome s Joshom, on je glavni što se tog djela tiče.“
„Šta ne misliš da bi već razgovarala s njim, ali kad ga nikad ne vidim! Molim te, pomozi mi! Tebe će saslušati…“
„Dobro, probat ću, ali ništa ne obećajem.“
„Hvala ti, pravo si srce!“
Osjećala sam se iscrpljeno. Svaki mišić u tijelu me bolio, ali sam bila sretna. S Billom sam radila kad god nam se ukazao slobodan trenutak, jer sam željela puno toga savladati. Ali mačevanje, karate i druge istočnjačke borilačke vještine su na mome tijelu ostavile traga.
Tog poslijepodneva sam se opet našla s Billom u dvorani. Naporno smo vježbali, te sam bila jako umorna kada sam došla u sobu.
Bio je petak te je više od polovice učenika otišlo svojim kućama, pa tako i Ann. Soba mi se činila praznom bez nje, već sam se bila navikla na njeno vedro raspoloženje. Otuširala sam se i presvukla te otišla na večeru. Bila sam toliko gladna da bi pojela i začinjeno kamenje.
Kako je cijelo naše društvo otišlo kućama, Daniel i ja smo za stolom sjedili sami.
„Znaš, uvijek te hoću pitati, ali nikako da se sjetim… Zašto ste vi zapravo ovdje? Mislim ovo nije vaš svijet.“
„U našem je svijetu rat, opća pomutnja. Moji roditelji su inzistirali da se maknem odande. Josh me treba čuvati od nevolja po naredbi mojih roditelja.“
„Aha, a od kud znate Margaret i Billa?“
„Našli smo se na putu i udružili. Oni traže nestalu princezu, jednu od dvije žive prijestolonasljednice kraljevstva Felix.“
„A što je s ovom drugom?“
„Ona je u rukama zle kraljice Gine koja želi preoteti kraljevstvo. Muči ju jer želi da joj preda krunu, a Alex to ne želi. Vjeruje da će se njena sestra vratiti i preuzeti kontrolu nad magičnim svijetom te poraziti Ginu kako je to proreknuto.“
„Što vi zapravo tražite?“
„Ovdje negdje u školi je skriven prolaz kojim su Riversonica i ostali izašli iz naše dimenzije. Mi ga trebamo naći i vratiti se nazad u kraljevstvo.“
„A Riversonica…“
Prekinuo me u pola rečenice: „Ako si gotova idemo negdje gdje ćemo imati mir i tišinu.“
Uzeli smo naše pladnjeve i odnijeli ih na hrpu. Izašli smo iz blagavaonice i popeli se na prvi kat. Sklonili smo se u jednu od soba za učenje.
Takvih soba je bilo nekoliko na ovom katu i sve su bile iste. U sobi je bila polica s knjigama koje su mogle koristiti za dodatne informacije o nekoj temi, radni stolovi, neki prazni, a neki s računalima te kauč i fotelja između kojih je bio stolić za kavu.
Sjeli smo na kauč. Neko je vrijeme bila tišina. Daniel je gledao ispred sebe, zamišljeno. Čak odsutno. Kao da je kopao po svojim sjećanjima tražeći prave riječi da mi sve ispriča. Nakon još malo razmišljanja započeo je priču.
„Kad sam bio mala bebe, počeo je rat. Moj otac se borio u ratu, veliki je ratnik i dobar borac. Tada se rodila i princeza od Felixa, malo poslije mene, možda pet mjeseci kasnije. Rat se odužio, bilo je mnogo žrtava, ali niti jedna se strana nije odlučila predati. Gina je očajnički željela kraljevstava Felix i Pulton, dva najveća i najjača kraljevstava u našoj dimenziji, zato je rat i počeo. Ona posjeduje moć tame i kraljica je Reyxa. Princeza Alexandra od Felixa imala je deset godina kada je oteta. Gina je zaposjela njezin dvorac, ubila joj roditelje, a nju je zatočila. Jedina koju nije našla je njezina novorođena sestra koja je netragom nestala. Gina muči Alex već gotovo šesnaest godina, ali ona ne popušta. Nikad nisam znao da postoji osoba s tako velikom snagom volje kao što je ona što je ima Alex.“
Zastao je, ali samo nakratko, jer je nastavio prije nego sam ga stigla išta pitati.
„Moja majka je naredila Joshu da me uzme i odvede što je dalje moguće. Nikada mi nije pričao kako smo završili na Zemlji. Na putu smo susreli Margaret i Billa te smo im se pridružili. Margaret je najbliža živuća rodbina koju imaju princeze. Nju i Billa je spojila zajednička zadaća te bi trebali biti prijatelji, ali su mnogo više od toga. To ti ja nisam rekao, jasno?!“
Nasmijali smo se. Zapravo Bill i Margaret su činili prilično zgodan par.
„Ta princeza… Je li živa?“
„Mislim da je. Margaret ne želi odustati od potrage za njom. Ne možemo naći prolaz da se vratimo nazad u našu dimenziju i probamo osloboditi Alex i pokušamo okončati rat. Ne možemo naći princezu… Beskorisni smo!“
„Niste, naći ćemo taj prolaz k vragu! Pa mora biti negdje!“
„Pregledali smo tolike nacrte škole i cijelu okolicu, nismo ništa našli!“
„Pogledat ćemo opet, sve će biti o.k.!“
Kada sam to rekla tuga me obuzela. Nisam željela da odu i da me ostave samu. Ne sada kada mi se počeo sviđati moj novi život. To nije fer! Tako mi se bilo teško rastati od svoje obitelji, a sada će otići i moji novi prijatelji. Nesvjesno sam počela plakati. Čvrsto sam obujmila Daniela oko struka. Bio je zbunjen. „Što se dogodilo? Zašto plačeš?“
„Pa, jednom kad nađete prolaz za svoj svijet, otići ćete, a ja ću opet ostati sama!“
„Joj, ludice jedna! Nećemo te ostaviti! Ja to nikad ne bi mogao! Mislim nemoj se umisliti znaš biti jako naporna i ponekad tupava, ali to meni nije bitno!“
Lupila sam ga rukom u trbuh. „Mogu s vama, znači?“
„Ako se do tada naučiš brinuti za sebe…“
Nasmijali smo se. Obožavala sam vrijeme koje smo provodili zajedno. Ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu. Pogledala sam na sat. „Sranje!“
Brzo sam ustala s kauča i pružila Danielu ruku da se ustane. „Pet do jedanaest, moramo u sobe!“
Trčećim korakom smo prošli hodnikom do stubišta, a onda preskakali tri stube odjednom. Kada smo došli do kata gdje su bile ženske spavaonice, nisam se zaustavljala već sam mu doviknula pozdrav preko ramena, a on je već bio na sredini stubišta. Kad sam ušla u sobu bilo je točno jedanaest.
Sljedeće jutro sam provela u nadoknađivanju gradiva. Kako sam cijelo svoje vrijeme trošila na vježbanje, zaboravila sam na moju primarnu dužnost, školu. Znala sam da bi mogla prepisati od drugih gledajući im u umove, ali nisam željela koristiti svoje moći za takvo što.
Istina znala sam ponekad baciti pogled u nečiji um, ali samo radi vježbe, a ne da bi nekome učinila bilo što zlobno. Uglavnom, sljedeći tjedan sam imala tri ispita koje za koje sam morala učiti. Baš sam se zadubila u knjigu iz povijesti kada mi je netko pokucao na vrata. S knjigom u ruci sam ih otvorila.
„Hej! Baš sam se pitao gdje si ti“, rekao mi je Daniel ulazeći u sobu. Uzeo mi je knjigu iz ruke i odložio ju je na radni stol. „Mislim da bi trebali ići na ručak.“
„Baš sam razmišljala o tome i zaključila sam da ću ostati u sobi, sama i učiti. Ne smijem zanemariti školu, a to upravo radim.“
„Joj zašto učiš kad ćeš i onako i ovako dobiti odličnu ocjenu. Idemo jesti, pa ćemo se naći s ostalima. Josh će doći.“
„Idem se presvući, pa idemo“, rekla sam mu krenuvši prema ormaru. Izvadila sa traperice i jedan od pulovera koje sam kupila u Londonu te sam se otišla presvući u kupaonicu.
Kada sam se vratila, Daniel je stajao ispred police s knjigama i gledao njihove naslove.
„Vidiš, nikada te nisam pitao odakle si, jer ove knjige nisu na engleskom.“
„Ja sam iz Hrvatske, ali otac mi je podrijetlom Britanac.“
„A što radiš ovdje? Daleko od obitelji?“
„Imala sam neke probleme u staroj školi, pa su me moji odlučili strpati u internat, ništa vrijedno spomena. Idemo?“
„Aha…“
Kada smo došli u blagavaonicu sjeli smo na naše uobičajeno mjesto.
„Daniele, mogu te nešto pitati?“
„Šta te muči?“
„Kako to da ja imam moći, a potječem sa Zemlje?“
Nakratko me samo zamišljeno promatrao, a potom je odgovorio: „I ovdje su prije živjeli vilenjaci, samo su zbog međusobnih ratova umrli. I Zemlja je nekoć davno bila planet pun magije, ali je ljudi nisu znali očuvati, jer nisu vjerovali.“
„Nisu vjerovali?“ upitah ga zbunjeno.
„Svako živo biće posjeduje mrvicu magija, ali jedino ako vjeruje u nju, može je koristiti. Naravno neće biti riječ o jakoj ili po život opasnoj magiji već o malim čarima za ljepši život, kako to neki nazivaju.“
„Ali nisi mi odgovorio na moje pitanje. Kako to da ja imam moći, prave pravcate moći?“
„Razgovarao sam o tome s ostalima, prije nego što si ih upoznala. Postoje dvije teorije. Prva je ta da si pripadnica naše dimenzije koja je došla ovdje kao i mi, iako baš u to ne vjerujem. A druga je teorija da si potomak jednih moćnih vilenjaka koji su svoju magiju prenijeli na tebe, što je po mome mišljenju vjerojatnije.“
Potomak moćnih vilenjaka? Da, možeš mislit! Ali s druge strane, prva mi se teorija činila još manje vjerojatnom. Nisam mogla zamisliti svoju baku kao vilu, a ni bilo koga drugoga.
„Ali, prvo sam sasvim sigurna da nije točno, jer da je stvarno tako zar ne misliš da bi mi moji nešto rekli?! A ova druga… Ne znam, jednostavno ne mogu zamisliti bilo koga iz svoje obitelji s magičnim sposobnostima“, rekla sam sliježući ramenima.
„Ne mora to biti nitko od generacija koje poznaješ. Magija je mogla kolati stoljećima u krvi tvoje obitelji, a da se realizirala tek kod tebe, to nema nikakve veze.“
„Onda, možda i jesi u pravu…“
Ostatak jela smo proveli razgovarajući o nastavi, a kada smo završili izašli smo iz škole i krenuli prema šumi. Hodali smo neko vrijeme da budemo sigurni da nas nitko nije vidio ili da nas netko ne prati. Kada smo došli do sigurne udaljenosti, Daniel nas je transportirao u kolibu.
Margaret, Josh i Bill su sjedili za stolom i pričali. Pozdravili smo se, a Daniel i ja smo sjeli na naša uobičajena mjesta. Margaret se smješkala, očito znajući o čemu se radi dok su Bill i Josh bili mirni i znatiželjni.
„O čemu se radi Daniele?“, upitao ga je Josh izravno.
„Mislim da bi bilo lijepo od tebe Josh da preuzmeš svoj dio i naučiš Katarinu koristiti svoju magiju. Stvarno joj dobro idu čitanje misli i borilačke vještine. Sada je došao red na tebe.“
Nisam shvaćala izraz na njegovom licu. Zagledala sam se u njegove tamno sive oči. Iako nisam namjeravala, ušla sam mu u um. Pojavila se moja slika. Prestrašena, blijeda, sa strahom u svojim neobičnim očima. Znala sam da me žalio, a mogla sam osjetit njegov strah i nedoumicu. Nije znao čini li pravu stvar i to me zaboljelo.
Odupirala sam se, već sam i onako previše vidjela. „Čega se toliko bojiš, Josh?“ upitala sam ga. Zbunjeno me pogledao, ali se nakon nekoliko sekundi pribrao, shvativši da sam mu ušla u um.
„Ne volim kada mi se prčka po mislima“, rekao je hladno.
„A ja ne volim dvoličnost. Što se tu može? Ne možemo imati sve, zar ne?“
„Valjda si u pravu. Lako je tebi reći. Ne moraš ti voditi brigu o sigurnosti četvero ljudi!“
„Oprosti, ali ja nikada nisam tražila zaštitu! Željela sam da mi pomognete naučiti koristiti moje moći, a to o sigurnosti si ti umislio. Do sada sam odlično pazila sama na sebe i sposobna sam i dalje to činiti!“
„Ne govori gluposti! Ti si samo dijete koje misli da je sve ovo igra! Nemaš pojma u što se upuštaš!“
„Znam u što se upuštam i znam da neće biti nimalo lako, ali moraš mi dati priliku! Zaslužila sam je. Moram i želim se znati obraniti od naših neprijatelja.“
„Oni nisu tvoji neprijatelji!“
„Aha, razmisli malo bolje! Riversonica nešto sumnja. Rekla je to i ostalima. Nervozni su zato što ne znaju što se događa, te čekaju samo malu naznaku da reagiraju. Zbunjuje ih to što smo se Daniel i ja tako zbližili kada je on toliko drugačiji od mene i te ne bi smio!“
„Josh, zašto je ne želiš podučavati? Nije ona ovo izabrala, a mi smo jedini koji joj u ovom trenutku možemo obučiti da se zna obraniti“, sada se u razgovor uključila Margaret.
„Moraš zanati da ako je mi odbacimo, a Zyrenica nešto sazna, pokušat će je pridobiti milom ili silom. I sam znaš da se ničega na boje“, kazao je Bill.
„Zar vas dvoje ne bi trebali tražiti princezu od Felixa?“, otresito im kaže.
„Za tvoju informaciju, i dalje je tražimo, ali nema nikakvih novosti.“
„Josh, ako je ti nećeš podučavati, ja ću!“ rekao je Daniel.
Nisam to više mogla podnijeti! Nisam željela da se svađaju zbog mene. Zašto izazovem probleme gdje god se pojavim? Zar mi je to u krvi, baš kao i magija?
Začepila sam uši rukama i proderala se: „DOSTA!!!“ Svi su naglo zašutjeli. „Dosta! Bilo bi stvarno dosta. Ne želim vas gledati kako se svađate oko mene… Svemu sam ja kriva… Da nisam ovdje, ništa od ovoga se ne bi događalo.“
Suze su mi potekle niz obraze. Nisam željela biti ondje. Ustala sam i potrčala u šumu.
„Čekaj! Katarina, čekaj me!“ čula sam Daniela kako viče za mnom, ali nisam stala. Željela sam biti sama i ne izazivati nikakve probleme. Bilo bi najbolje da sam mrtva!
Odjednom me nešto čvrsto primilo oko struka, te sam se strovalila na zemlju. „Pusti me, Daniele! Pusti me!“ viknula sam na njega, otimajući se rukama i nogama.
„Zar si stvarno mislila da ću te pustiti da sama lutaš šumom? Nikada ne bi našla izlaz, šta misliš zašto nas svaki put transportiram?“
„Ostavi me na miru! Zar ti nisam već dovoljno problema prouzročila?“
„Svaki dan, ne… Svaki sat s tobom predstavlja problem, ali ništa strašno! Nisi ti kriva zato što smo se posvađali, Josh je jedna ogromna budala!“
„Ne, ja definitivno nisam bila uzročnik vaše svađe!“ rekla sam mu sarkastično.
„Rekoh, Josh je budala. Malo se previše brine za svačiju sigurnost, pomalo je opsesivan. Samo, obećao je mojim roditeljima da će me paziti, a sada mora paziti i na tebe jer si nova u svemu ovome… To je za njega malo previše, pa sam mu rekao…“
„Ne želim znati koju si glupost izvalio! Poznat si po njima“, rekla sam bijesno, na što se on samo nasmijao.
„Pa sam mu ja rekao, da ću ja paziti na tebe, ako će te on podučavati. Onako i ovako smo stalno u blizini. U suprotnom bi ja uzeo mjesto za katedrom umjesto njega, a onda se on može brinuti koliko god hoće! Odmah je pristao“, rekao je zadovoljan sam sobom.
„Zar si tako loš učitelj?“
„Ne, samo volim raditi gluposti. A sada idemo nazad. Stići ćeš još nešto ponoviti ako i dalje imaš volje, a onda ćemo se spustiti na večeru i savršen kraj dana, malo magije.
komentiraj, 6
