It's hard to explain how Mind responds in certain situations,
nor how situation affects current position in space and time...
past and future like crack between Two, material and unforeseen,
LET ME TELL YOU A DREAM...

vracam se, prerano, prekasno....preflegmaticno, zato jer drugi nacin
vise ni ne poznan....sve se oko mene rusi, pokusavan odrzati prividnu
cvrstinu i stabilnost....ali nepoznan ih, ono kratko vrijeme, sto san ih imao
netragom je nestalo, isparilo, kao da nikad nije ni postojalo....nikad....
zivot ide dalje, ali za mene ne, jer za mene se vraca na pocetak, gdje nitko
nezna mene, niti ja znam ikoga....jer ako neznas nikoga, ono sto ti ta osoba
kaze nemoze te povrijediti....dok te osobe koje znas, ili mislis da znas nesvjesno
ili svjesno uvijek na kraju povrijede.....i onda postanes flegmatican i sve je u
tvom zivotu trivijalno, beznacajno i beznadno...sve sto pocnes osudeno je na
propast, sve sto vidis samo je blijedi odraz onoga sto trebas vidjeti, blijedi odraz
onoga sto mozes vidjeti....kada si sretan....
dok mnogi ljudi kazu da zivot nije posten, nije dobar, zapravo su ljudi ti koji su ga
ucinili zlim....jer zivot kao zivot, sam takav nemoze biti....potrebno je malo zla, za
unistiti mnogo dobroga, jedna tuga nadvldati mnogo sretnoga.....jedna smrt,
upropastiti mnogo zivota....mnogi ljudi neznaju sto su imali, dok to ne izgube...
kao i ja.....imati nesto vrijedno imati, vrijedno voliti, glupo izgubiti.....dovoljan je
jedan trenutak, da zatvorimo oci, da se okrenemo, da sve sto smo izgradili, sve to
samo odjednom ode u nepovrat, gdje nase zelje, nasi snovi, nase rijeci nisu dovoljne
za povratak.....