FROJD, Sigmund (Freud Sidmund), austrijski ljekar (Frajberg, danas Pribor, Moravska, 1856 - London, 1939), utemeljivač psihoanalize. Nakon Frojda, svijest predstavlja samo dio psihološkog života, čiji se drugi dio, odlučujući, nalazi u nesvjesnom.Frojd zasniva novu disciplinu, psihoanalizu i razvija novu koncepciju o čovjeku.
Psihoanaliza je metoda psihološkog pretraživanja koji ima za cilj da dokuči podsvjesno značenje ljudskog ponašanja, a čije se osnove nalaze u psihološkom životu koji je formulirao Sigmund Freud..
Psihoanaliza polazi od postulata po kojem sve što se odvija u snovima, nosi u sebi dimenziju koja ne izbija na površinu.To je podsvijest, rezultat niza događaja koji su se desili u ranom djetinjstvu, a možda čak i ranije, u neposrednoj sprezi sa razvojem seksualnosti u širokom smislu, prvo kroz oralnu i analnu fazu razvoja.Ti slučajevi su cenzurirani.Oko treće godine dijete otkriva razliku među spolovima.Ono, dakle, proživljava u tim prvim godinama ključne događaje, koji se možda nikad nisu realno desili, ali koji dotiču njegovu svijest: predstava koitusa (lat.coire, ići zajedno;sparivanje mužjaka i ženke, kod životinjskih vrsta i kod čovjeka) i kastracija (odstranjenje ili uništenje reproduktivnog organa, kod bilo kog spola). Za malog dječka, u pitanju je pretnja odsjecanjem spolnog organa kao kaznom za njegovu masturbaciju, koja je za njega normalno pražnjenje edipovske požude. Za malu djevojčicu, saznanje o "onome što joj nedostaje" vodi je ka želji za penisom, odnosno od seksualnosti ka želji da ima dijete od svog oca, što je zapravo uvod u normalan razvoj heteroseksualnosti.Po Žaku Lakanu, kastracija je zamišljeni događaj koji povlači za sobom potčinjavanje subjekta simbolu, odnosno govoru.Putem govora prepliću se denominacije srodstva i zabrana.Za malog dječaka, društvene zabrane, čak i neformulisane, su u korjenu potiskivanja predstava vezanih za seksualnost u podsvijesti, koja će biti ispunjena značajnim energetskim nabojem.Ono što je bilo potisnuto teži uvijek da se vrati u obliku simptoma (grč. sumptoma, koincidencija; subjektivni fenomen koji otkriva funkcionalni poremećaj ili povredu), lapsusa (lat. lapsus, klizanje; omaške učinjene pri govoru ili pri pisanju, koje podrazumjevaju brzu ispravku: Frojd smatra da lapsusi nastaju usled javljanja nesvjesnih želja), snova, itd.To je skup sukoba koje čine ljudsku ličnost.Frojd je osmislio dva opisa psihičkog aparata ("topika"): prvi, dijeli "ja" na podsvijest, predsvijest i svijest; drugi na Id, Ego i Superego.Edipov kompleks predstavlja fundamentalno otkriće, ljubomora koju dijete osjeća prema roditelju istog spola i nepriznata želja da ga eliminira, a zatim zauzme njegovo mjesto.Taj sukob je u osnovi neuroza kada Edip ne pronalazi povoljan ishod, a nastaje kada se subjekt okreće ka drugim objektima.