"All the world's a stage, and all the men and women merely players: They have their exits and their entrances; and one man in his time plays many parts..."









my butterfly is gone,
now I'm alone ,
no words to write
just something among the space
________________________________________________________________________________




abstractTvoja pojava za mene je samo nepozvan stranac,ti si zaborav i kao takav si dio sjećanja.Zaboravljen...jedina forma tvog postojanja.
Na zidovima ove zelene prstorije prolivena je tišina,strujanje zraka je ograničeno ,unutar zidova vrijeme je zaleđeno.Ovdje je skrivena moja vječnost , bliskost sa vladarima svemira ima svojih prednosti...a ti ..ti si samo jedan beznačajan trenutak izdvojen iz moje vječnosti...

Ti . . . skrivam tvoje ime u jednom od pretinaca koji se se rijetko otvaraju.Ti si taj koji je skrivio moj povratak u stvarnost ..onaj kojeg volim mrziti jer mi taj osjecaj daje neopisiv užitak.Kao vampir sam koji je utažio žeđ tvojom krvlju.

Bez obzira na sve prijašnje radnje...
ništa si više od zaborava ,
Velika crna mrlja na svijetlosti , sada okaljana tobom.Od mene možeš dobiti samo prezir i gađenje.

Možda se ipak...ispod svih tih plastičnih osjećaja koji me preliju kada te vidim ,krije neka mala iskrica
abstract
ipak... ponuditi nekome ljubav na tako neopisivo grub način,
ne misliš li da sam bila pre mlada za sve što mi učinio?
Mogla bih i sve to zanemariti ,samo kada bi znala da si se promijenio....

ahhh ...molim te da mi oprostiš...
za sva ova aludiranja,
lažne nade koje ispijaju tvoj nekada neizmjerno dubok pogled.
Nikada nemoj zaboraviti koliko sada uživam mučeći te ,jer znam...
znam da me nikada nisi prestao voljeti.

hi hi hi

svejedno tvoje ime se briše iz knjiga,
tvoja vječnost završava sada ....
i nitko osim mene neće ni znati da si postojao ...

Bla©k_Butte®fly rip out the wings of a butterflyi (11) - make it thine -













my butterfly is gone,
now I'm alone ,
no words to write
just something among the space
________________________________________________________________________________



ISPRIKA SVIMA KOJI SU MI OSTAVILI ONAKO DIVNE KOMENTARE,NESTO MI SE ZBRČKALO I OVAJ SAM POST MORALA REFRESHAT ,NAZALOST KOMENTARE NISAM USPJELA VRATITI.....






...kao da smo zarobljeni u dlanovima života.Maštamo o necemu što je daleko iznad našeg dosega.Ponekad i zaplačemo i otrovne suze nagrizu nam obraze.No mi ne osjetimo ništa,jer zapravo ,toliko smo otupili na taj osjećaj da ga više i ne prepoznajemo.
Zavidimo onima koji se iskreno smiju i često stojimo u njihovoj nadajuči se da će se njihov osje razliti i po našim licima.
..naivna smo djeca
bili smo naivna djeca
biti cemo naivna djeca

ako ikada odrastemo izgubit cemo i ovo malo veselja koje krijemo u grudima.Zato bježimo pred vremenom po ovoj beskrajnoj ravnici.
Sve dok nas jendom ne zahvati plamen.Što cemo onda?
Svjesni da kao bića kakva jesmo ne možemo stajati u plamenu a da ne igorimo ponovno cemo se nadati..da nas netko polije vodom...


...



mali brate !
...danas sam opet spavala na ulici
...danas sam ti opet bila stranac
...danas sam te opet ostavila samog u sobi
i iako znam da se bojiš mraka nisam se vratila.
Oprosti mi što ne razumijem ovaj život koji život
Oprosti što uvijek želim bolje i živim u mašti.
Kako da ti pokažem svoj strah i ljubav...
mi smo samo neka nedefinira bića prekrivena velom prošlosti
možda ako nas se netko jednom sjeti?...

Bla©k_Butte®fly rip out the wings of a butterflyi (2) - make it thine -