"All the world's a stage, and all the men and women merely players: They have their exits and their entrances; and one man in his time plays many parts..."













my butterfly is gone,
now I'm alone ,
no words to write
just something among the space
________________________________________________________________________________



ISPRIKA SVIMA KOJI SU MI OSTAVILI ONAKO DIVNE KOMENTARE,NESTO MI SE ZBRČKALO I OVAJ SAM POST MORALA REFRESHAT ,NAZALOST KOMENTARE NISAM USPJELA VRATITI.....






...kao da smo zarobljeni u dlanovima života.Maštamo o necemu što je daleko iznad našeg dosega.Ponekad i zaplačemo i otrovne suze nagrizu nam obraze.No mi ne osjetimo ništa,jer zapravo ,toliko smo otupili na taj osjećaj da ga više i ne prepoznajemo.
Zavidimo onima koji se iskreno smiju i često stojimo u njihovoj nadajuči se da će se njihov osje razliti i po našim licima.
..naivna smo djeca
bili smo naivna djeca
biti cemo naivna djeca

ako ikada odrastemo izgubit cemo i ovo malo veselja koje krijemo u grudima.Zato bježimo pred vremenom po ovoj beskrajnoj ravnici.
Sve dok nas jendom ne zahvati plamen.Što cemo onda?
Svjesni da kao bića kakva jesmo ne možemo stajati u plamenu a da ne igorimo ponovno cemo se nadati..da nas netko polije vodom...


...



mali brate !
...danas sam opet spavala na ulici
...danas sam ti opet bila stranac
...danas sam te opet ostavila samog u sobi
i iako znam da se bojiš mraka nisam se vratila.
Oprosti mi što ne razumijem ovaj život koji život
Oprosti što uvijek želim bolje i živim u mašti.
Kako da ti pokažem svoj strah i ljubav...
mi smo samo neka nedefinira bića prekrivena velom prošlosti
možda ako nas se netko jednom sjeti?...

Bla©k_Butte®fly rip out the wings of a butterflyi (2) - make it thine -