|
I've been following the ash from his wings
__________________________
Lažan optimizam više ne postoji, on više ne može osušiti suze. Proljevala sam svoje misli ljudima bez lica,njihovim monstruoznim maskama kojima skrivali su osobnost. (...)
I sve moje vile bačene su u provaliju stvarnosti.U išćekivanju "sutra" u kojem bi iluzija imala priliku,u kojem neću umirati obgrljena tišinom...u išćekivanju njihova je moć oslabila a gorke suze razvodile su moju maštu.
Željela sam zauvijek ostati dijete (...)
I što sada kada izbuljene su sve bilješke o snovima.
Bolje sutra više ne postoji,nitko ne može reći da "moglo je biti gore",jer više nikoga nema. (..)
Pa zašto onda samo ja ,infantilno bezdušno biće osjećam tračak tuge u grudima???Je li moguće da slabost ostalih marioneta utječe na moje tajne.
Odjednom se otkrivaju svi razlozi mog samoubojstva.Otriven je modri cvijet pokrivan teškim staklenim zvonom (...)
Glasovi se pronalaze između glasne šutnje i tihog vriska.Govore sve detalje.Pričaju sve one neizrečene riječi koje spremala sam uputiti maskama okrutnika.Ovaj svijet je okrutno mjesto...
Zato sam odlučila zakoračiti tamo gdje vas nema
(samo nepovezana bulažnjena... zanemarite)
|