nema naslova,......

Strah struji mojim tijelom,osjecam se kao da svakog trena srušit cu se i utonut u san iz kojeg se necu više buditi.Gledam njegove oči i vidim ocen,tihi,mirni ocean u kojem se utapam.Njegove njezne ruke primaju me u svoj zagrljaj i cuvaju od svega......Kako me itko može voljeti???Zasto bas ja koja imam sve ,koja nikada u zivotu nisam izgubila nista zbog cega bi se sada osjecala prazno ,ne znam voljeti?Zasto mi je ljubav nerazumljiva?On je izgubio sve,i dom i roditelje,djetinjstvo je poklonio onome koji bdije nad svemirom igrajuci se tuđim zivotima...unatoč svemu on voli i gleda na život s toliko želje za novim danom,uziva u svakom trenutku.On voli mene a ja nisam sigurna što osjecam.... Strah struji mojim tijelom,no necu mu dopustiti da me otjera od onoga za što moje srce kuca i sto srce voli.......
|