"All the world's a stage, and all the men and women merely players: They have their exits and their entrances; and one man in his time plays many parts..."

prica bez kraja .... prica bez pocetka

Usnula sam san......

Nalazim se u velikoj staroj sobi nekog engleskog dvorca.Veoma je star....vidi se.Čujem razgovor,osvrćem se ,panicarim,ali ne vidim nikoga.Kao da duhovi dovršavaju davno zapoćet razgovor.Zbunjenim pogledom trazim obješnjenje,gdje sam???Pažnju je prvi pridobio jedan osvijetljeni kut kraj prozora.Jedino mjesto u ovoj velikoj sobi koje je primalo svjetlost.Tamo je stajao istrošeni drveni stolić a na njemu osrednje veličine,okvir sa slikom žene.I dalje mi pogled luta u potrazi za odgovorima,no vidim samo goli strop,kamin koji iza mene grije mi ozeblo i umoro tijelo.Pogledam dolje i vidim kameni pod.Sivi ,glatki kamen koji je kao knjiga sa tisucu i prica price o svakome tko je ikada hodio njime.Stolice i ormari bili su primitivne izrade,detalje nisam pamtila...... nešto posebno,velike drvene stube koje vode u nepoznato bez i jedne trunke svjetlosti.Nesto kao da me zvalo gore,tako primamljivo su izgledale.Svejedno ,nisam se uputila gore,strah od nepoznatog ionako je vec bio dovoljno velik.Umjesto na stubište krenula sam se prema onom malom stolu.Istošeni stol,istošeni okvir,miris starine.Slika žene,prelijepe žene.Izgledala je tako mlada i vitka,uplašena i prekrasna.....U ocima joj se vidjela tuga kao da bila je prisiljena biti...............


Neki čudan osjecaj poceo je kolati mojim tijelom,morala sam izaci iz te mračne prostorije,nešto me tjeralo van...Tihim i sitnim koracima dolazim do ogromnih drvenih vrata sa željaznim lokotom.Teško sam ih otvorila i konačno pogledala van.Nisam vijdjela ništa nego ogoljela stabla i opet hladno ,veliko kamenje.Mala razrušena ograda dijelila je dvor i puteljak koji je cini se vodio prema sel ili gradu....Tri stepenice napravljane od nepravilnog kamna .Na njima bijahu ispisane riječi koje nisam znala pročitati.Prije no što sam zakoračila osjetih neciju hlanu i laganu ruku na ramenu kako me vuce natrag u sobu.Okrenem se i opet ne vidim nikoga.Sada vatra straha u meni sve jace plamti.Poželim se probuditi ,,,,ali ipak,,,,,želim znati više o ovom mjestu.............................................................