Evo, prominila san malo dizajn da ne bude stalno isti... :o)
Danas nisan nista radila, boring... Nisan isla na trening, tako mi se jutros spavalo da se nisan mogla ustat iz kreveta pa san uzela stanku. Cula san da se Alma opet posvađala sa trenerom, nista cudno, nista novo... Cili dan se samo smucan po kuci. Tribala san sredit nesto, ali mi se neda. Preuređujemo kucu pa su uokolo kutije, sve je neredno. Jedva cekan da se sve ovo sredi. Vise mi se gadi ovo... Probudila san se jutros oko 4 i isla u kuhinju kad san udrila u kutiju. Jos me boli papak na livoj nozi.... Tribali smo izac veceras, ali Alma je u kazni, Kati se nije dalo, pa san na kraju i ja odlucila ostat doma. Nekako mi se ne izlazi... PMS sigurno... A iden ja cha... Samo san se tila javit da me ne zaboravite
< | srpanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
«Penzići novi i penzići polovni; doživotne žrtve javnog prijevoza; blesavi od znojenja u kutiji; još dva radna vijeka do fićeka.»
Hladno pivo
Tutor.Blog
Ne zamjeram ljudima ako se na slažu sa mojim mišljenjem,
ali im zamjeram ako se ne slažu sa svojim....
Neka tamo plavusa...
Something about me...
Mislin, svi pisu o sebi pa cu i ja...
-Ja san Lana :o)
-Imam godina: svake godine sve vise...
-Iden u Prirodoslovnu gimnaziju
-Treniran veslanje u Mornara
-Iz najlipseg san grada na svitu - Splita
-Slusan rock,metal,heavy metal,punk... a homepaige nekih grupa mozete i nac gore...
-Strast mi je ono sta najvjerojatnije necu nikad naucit svirat, ali lipo je i slusat - bubnjevi
-Obozavan citat knjige. Tu prednost imaju krimici, ali nije lose procitat i drugo....
I secer na kraju:
Iman smisla za humor (ocito...), pametna san, slatka i smisna (joj! Kako san skromna ;o)
Ocean života
Ocean. Izvor života. Golema prostranstva. Snaga, energija i iznad svega - ljepota. Tolika neistražena vodena prostranstva. I onda, dođem na njegove obale. Čučnem u pijesku i zagrabim koliko mogu primiti u otvorene dlanove. Jeli ocean ostao isti sa svom svojom ljepotom, životom i snagom? Ništa se promijenilo nije. Možda nekoliko metara dalje druga osoba čini isto i može ih činiti stotine, tisuće na obalama diljem svijeta. Zagrabiti u svoje dlanove koliko primaju i koliko im je potrebno da osjete. Opet, ocean ostaje jedan, velik, lijep, snažan, sveprisutan. Dovoljan da namiri sve dlanove svijeta, a da ostane nepromijenjen. On je stvorio ocean. Nije li veći od te vode?! A opet, tako su slični. Svi ljudi svijeta mogu prići, tražiti i u dlanove primiti koliko im treba. Svi istovremeno. A On opet ostaje velik, snažan, pun života.