vBulletin tracker
Free Counter | Diseńo Web
Priča za seku - crna bobica - Blog.hr

Priča za seku

24 srpanj 2011





Evo kako ide uspavljivanje moje sestre (koja ima 4 godine).
Prvo se ušuškamo u krevet, pa ja postavim pitajne: koju priču želiš čuti?
A ona odgovori: Snjeguljicu.
Dobro onda, kažem ja.
- Nekoć davno živjeli kralj i kraljica i napokon su dobili dijete. Djevojčicu. Nazvali su je Trnoružica. I na...
- Snjeguljicu!
- Dobro, dobro... Nekoć davno živjeli brat i sestra koji su se zvali Ivic...
- Snjeguljicu!
- Okej, okej... Nekoć davno sjedila je kraljica i šivala- zastanem za svaki slučaj, a kad nije ništa rekla nastavim- i razmišljala o djetetu. Zagleda se vani i vidi crna stabla kako se izdižu iz bijelog snijega pa pomisli " oh, kad bi barem moje dijete bilo djevojčica. I imala bi crnu kosu poput ebanovine i bijelo lice poput snijega". Kako se zanijela razmišljanjem ubode su iglom u prst. Crvena kapljica krvi padne na bijelu tkaninu." Oh, kad bi barem imala i rumene obraze poput crvenih jabuka!" Nedugo nakon što je rodila djevojčicu, kraljica je umrla.
- A zašto?
- Što, zašto je rodila djevojčicu? Pa zato...
- Neeee... Zašto je umrla?
- Zato što je.
- Ali ja ne bi da je umrla.
- Dobro onda nije.
- A šta joj se desilo?
- A...Valjda je pobjegla.
- A zašto?
- Nije važno.
- Je.
-Nije.
- Je.
- Nije.
- Je!
- Dobro, predajem se, je... I onda je ona, dakle, pobjegla zato što joj je bilo dosadno. I, djevojčica je odrastala i imala je crnu kosu poput ebanovine bijelo lice poput snijega i rumene obraze poput crvenih jabuka. Njezin otac je pomislio da Snjeguljici treba nova majka...
- A zašto?
- Pa, zato što je ušla u pubertet.
- A što je to pubertet?
-To je kad djeca postanu odrasli i počnu se ponašati buntovno.
- A zašto?
- Zato.
- Što je to "buntovno"?
- Kad se neko buni, kad je nezadovoljan.
- A zašto?
- Zato što mu se nešto ne sviđa.
- Kome?
- Nekome. Kralj se oženio predivnom ženom koja je cijele dane provodila u sobi pred svojim ogledalom. Iz toga se može zaključiti da je kralj oženio mladu lijepu ženu iz vlastitog interesa, a ne kćerinog.
- Zašto?
- Ja i moj dugački jezik.
- Onda si ti žirafa.
- Molim?
- Žirafa ima toliko dugački jezik da može njime čistiti uši.
- Aha.
- Možeš li ti svojim jezikom čistiti uši?
- Svakog daan maćeha bi stala pred ogledalo i rekla " Ogledalo, ogledalce moje najljepši na svijetu tko je?" a ogledalo bi odgovaralo " Vi, moja gospodarice, vi". I, Snjeguljica je rasla i bivala sve ljepšom. Jednog dana kraljica je stala pred ogledalo i rekla...
- Piški mi se.
- Dobro, ajde popiški se.
Otapkala je do WC-a i mogla sam čuti kako pjevuši pjesmice koje je naučila u vrtiću. Za deset minuta se vratila i ponovno se ušuškala.
- Pričaj.
- Rekla je...
- Tko?
- Maćeha!
- Koja?
- Snjeguljičina! Rekla je "Ogledalo, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?", a ogledalo je reklo " Lijepi ste moja kraljice, ali najljepša je, crne kose poput ebanovine, bijelog lica poput snijega i rumenih obraza poput crvenih jabuka, Snjeguljica".
- A zašto?
- Zato što je bila najljepša.Čak ljepša od maćehe. Dakle... Maćeha se silno razljutila i rekla je lovcu " Ubij Snjeguljicu!"
- A zašto?
- Zato što je bila zločesta. Ali, lovac nije htjeo ubiti djevojku pa ju je odveo do šume i rekao joj da bježi od maćehe.
- Je li bježala?
- Sad ćeš čuti. Silno se prestrašila i pobjegla u šumu. Trčala je satima i satima sve dok...
- Je li imala Nike patike?
- Nije imala nikakve patike.
- Onda je bila bosa!
- Ne, nosila je zlatne cipelice na petu.
- Kako je onda mogla satima trčati.
- Možda su bile udobne. Uostalom, sigurno je sporo trčala. Sve dok nije pao mrak. Tada su joj se stabla učinila kao da je pokušavaju uhvatiti, protežući se i ovijajući grane oko nje. Činilo joj se kao da sove vrište i obrušavaju se na nju.
- Ali, sove ne vrište.
- Kad si preplašen svašta čuješ. Bila je tako preplašena da se onesvijestila. Sutradan ujutro se probudila i oko nje su bile svakakve životinje. Vjeverice, puhovi, srne, jeleni, zečevi, mravi, žohari, žabe, mandrili, jaguari, slonovi, lavovi, hijene, medvjedi, losovi, tuljani, pliskavice, kitovi ubojice, ljenjivci, tvorovi...
- Što su to tvorovi?
- To su male crno- bijele životinjice koje prde.
- Je li tata tvor?
- Otprilike. Sve te životinje su je odvele prema kućici. Bila je to mala kuća s malim vratima i srcima izrezbarenim na prozorima. Snjeguljica je ušla unutra...
- Kako je ušla?
- Bilo je otvoreno.
- Može li i nama netko ući tako?
- Ne, mi imamo blindo vrata. Ušla je unutra i ugledala mali stol, a na njemu sedam tanjurića, sedam žličica i sedam vilica. U loncu je bilo toplo varivo. U svaki tanjurić je ulila varivo i pojela sve.
- Kako je uspjela sve pojesti?
- Bila je proždrljiva. Onda se protegnula i shvatila da joj se spava. Krenula je na kat i ugledala sedam malih kreveta. Izvalila se preko svih sedam i slatko zaspala. Patuljci su se vraćali s posla i smješkali se varivu koje ih je čekalo kod kuće. Ali, ugledali su otvorena vrata i mrave koji su plazili po prljavim tanjurima.
- Fuj!
- Slažem se. Kad su došli na kat ugledali su djevojku kako spava. Probudili su je i ona im je ispričala svoju priču.
- Kakvu priču?
- Životnu. Pristali su je zadržati u kući ako im svaki dan bude čistila kuću i pravila ručak. Svaki dan bi odlazili na posao u rudnik i opominjali je da ne otvara nikome vrata jer bi njezina maćeha mogla doći. Za to vrijeme maćeha je upitala svoje ogledalo " Ogledalo, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?", a ogledalo je odgovorilo " Lijepi ste, moja gospodarice, ali najeljepša je crne kose pop..." "Dosta!". Otrčala je u podrum i uzela jednu jabuku. Umočila ju je u nekakvu tekućinu...
- Kakvu?
- Otrovnu.
- Je li puno otrovnu?
- Je. Umočila ju je tako da je otrovna polovica postala žarko crvena, a ona obična bijela.Zatim se paklenski nasmijala i pretvorila se u staricu.
- Zašto?
- Da je Snjeguljica ne prepozna.
- Zašto?
- Zato što inače ne bi pojela jabuku. I, maćeha je došla do kućice patuljaka i pokucala. Snjeguljica je rekla " Tko je?", a ona je odgovorila...
- Žedna sam. Daj mi vode.
- Točno tako. Snjeguljica je onda pomislila kako to ne može nikako biti maćeha pa je otvorila vrata...
- Ne, JA sam žedna!
Nakon što se napila ponovno se ušuškala i rekla- Pričaj.
- Dobro. A ti spavaj.
- Neću.
- Onda ti neću pričati.
-. Dobro, dobro. Pričaj, a ja ću spavat.
- Otvorila je vrata i dala starici vode. Žena je rekla " O, hvala ti, u zauzvrat ću ti dati ovu jabuku". "Ali ja ne mogu pojesti čitavu jabuku, uzmite vi polovicu"
- Kako ne može pojesti cijelu kad je pojela čitav lonac variva?!
- Pitaj nju, a ne mene. Maćeha je prepolovila jabuku, a Snjeguljici dala crvenu polovicu. Čim je zagrizla pala je na pod kao mrtva. Maćeha se strašno nasmijala, pa otišla natrag u dvorac. Odmah s vrata je upitala " Ogledalo, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?", a ogledalo je odgovorilo "Vi, moja gospodarice moja." Patuljci su se vratili i našli Snjeguljicu mrtvu. Silno su se rastužili i stavili je u stakleni sarkofag...
- Što je to sarkofag?
- Lijes.
- A što je to lijes?
- Nije važno. Svaki dan su plakali kraj nje. I Ljutko, i Učo, i Glupko, i Smješko, i Plačljivko, i Stidljivko i onaj, kako se, dovraga, zvao?!
- Kihavko.
- E, taj. Svi su oni svaki dan plakali nad njom. Jednog dana tu je prolazio kraljević i vidio neviđeno lijepu djevu kako leži mrtva. Patiljci mu dopuste da je povede sa sobom. Čim je konj počeo kaskati ona se zagrcne i ispljune komadić jabuke...
- Meni su rekli da se ne smije pljucati osim kad pereš zube.
- Sram je bilo! I to ti je princeza. Uglavnom, odveo ju je u dvorac i onda dolazi ona priča o sladunjavom vjenčanju i razmjenjivanju zaljubljenih pogleda...
Prekine me tiho hrkanje.

<< Arhiva >>