taj život
29.12.2005., četvrtak
 Znate onaj svima već poznat filing razočarenja...........Ajme ljudi kada ćemo već doći k pameti....Najgore je kada se razočarate u nečemu u što biste najmanje posumnjali da ćete se razočarati...Koja fora, ha????????????Mislim da bezbroj puta sam prošla te neke sitne gluposti, ali kada pogledate oko sebe i shvatite da ovaj svijet ide na dolje.....jadno....Ljudi oko vas...malo je onih kojima je iskreno stalo....Ježim se od onih koji se pretvaraju...Samo misle na sebe...mrzim sebičnost....Najgore od svega je što takvi ljudi uvijek u životu dobro prođu...Uvijek se nekako izvuku...ne znam kako im uspijeva... Mi ostali puni razumijevanja, puni dobrih riječi i želje...uvijek smo pri dnu jer nastojimo pomoći ljudima oko sebe..........Uvijek sam bila takva i sada se pitam čemu?????????????? Najčešće te samo na kraju zgaze....Zašto se truditi?????????Fakat nema smisla....Mnogi kažu kao pa ostaju ti uvijek lijepa sjećanja, dani kada je taj netko prihvatio pomoć........Laž jer ta lijepa sjećanja uvijek zasjene ona ružna koja uvijek prevladaju...nažalost.....Loše je to kada sve uzimate k srcu, ali neke stvari jednostavno ne možete drukčije i onda kada vas nešto povrijedi...pamtite...Ajme koja komplikacija........ Kako bi bilo jednostavno kada bi svi mi jednostavno oko sebe stvorili svoju grupu koja nam odgovara....Zašto ti lažljivci ne bi imali svoju grupu...uvijek se guraju tamo gdje im nije mjesto......U svemu je to tako......Ne znam čemu potreba takvog ponašanja...vjerujem da ima nekakvog smisla...ako ga otkrijete javite, jer ja taj smisao još nisam našla..... Ponekad se pitam čemu opće trošiti vrijeme na ta pitanja i traženje odgovora...nema smisla jer jednostavno tako stvari u životu stoje... POZDRAV |
21.12.2005., srijeda
 Ne mogu vjerovati...još nekih dvadesetak dana i blog će mi slaviti svoju prvu godinu....Čisto nevjerovatno...Vjerujem da su svi se okušali u onom tradicionalnom pisanju dnevnika...ljudi moji nikada mi to nije išlo...ono bila bi zagrijana par dana...i onda ništa...zaboravila bi da dnevnik uopće postoji....imala sam više takvih pokušaja-promašaja....Bilo je čudno da sam opet nešto htjela piskarati, ali motivacije da uzmem olovku u ruke...nije išlo.... Hvala Bogu nađoh blog....Nikada nisam ni pomislila da bi mi tako naizgled obična stranica mogla postati utočište....Istina blog se dosta razlikuje od onog običnog dnevnika...naime tu ste vi...i zbog vas ovo je još zanimljivije...Znate ono dobiti povratnu poruku o vašem radu...pa to je strava... Kada sam počela pisati nisam mislila da ću se toliko zagrijati za to...Mnogi su skeptični i misle kako mi blogeri nemamo pametnijeg posla pa ono lupkamo po tipkama u nadi da će netko ovo pročitati i pohvaliti nas....Mislim da imaju potpuno krivu sliku o nama...barem o meni....Ne pišem kako bi zadovoljila potrebe čitatelja već zato jer mi se piše...sve teme koje prolazim teme su koje mi se motaju po glavi i jednostavno moram ih zapisti...a lupkanje po tipkama zanimljivije je od pisanja po papiru...ha,ha,ha....to je ono preškolski....Istina je i ta da je bilo dana,mjeseci kada mi je blog bio samo tlaka....znate dani bez inspiracije, a opet želite nešto napisati....Nema tu filozofije...kada nemaš inspiraciju, ne forsiraj...nije zauvijek.... Pa nisu ni pisci svakog dana lebdjeli nad papirom.... Blog je zaista nešto posebno....uvijek nađeš zanimljive teme za pročitati...u svakom postu možeš naći dio sebe i prepoznati ispričanu priču...Tu vas cijene zbog vaših riječi i vaših poruka što rijetko možete naći izvan blogosfere...Tužno, zar nije???? No zato smo tu mi...djelujemo za bolje sutra... POZDRAV |
14.12.2005., srijeda
 Ajme koja fora čovječe....vjerovatno ste svi čuli da je dečko iz moje škole, PRHG-a dobio ukor jer je komentirao i ocjenjivao profesore....Kada sam za to prvi put čula malo sam ostala zapanjena...mislila sam da je tko zna što ružno pisao...i još je napisao svoje puno ime i prezime...baš kao da je tražio nevolje...no onda sam oslučila pogledati taj njegov uradak i shvatila da u biti dečko nije pisao ništa tako strašno...ok neke sitnice su bile malo pretjerane...ali ukor...prestrogo...i ovako će profesori na temelju toga što je napisao imati vlastitu sliku o njemu....a to nije dobro...nikako....Istina je i ta da je blog jedna vrsta dnevnika i da je svatko slobodan na njemu napisati što god hoće....neki se pitaju zašto komentirati profesore...zar nema pametnijih stvari za pisanje...i ja se pitam...ali opet zalažem se za slobodu pisanja i slobodu govora....pitam se isto tako da li je možda taj dečko namjerno stavio svoje puno ime i prezime kako bi sa popularizirao...kako bi svi znali kako je on hrabar da nešto tako učini...to mi nije jasno i oko toga se definitivno ne slažem...ono AKO je to napravio sa nekom namjerom...mislim on to najbolje zna...isto tako tolika buka oko toga je totalno pretjerana....mislim oko čega mediji gube vrijeme....pa totalne gluposti...od muhe napravili su slona....Ja isto tako pohađam PRHG...nikada mi nije palo na pamet da tako nešto napisem....ali svatko reagira na svoj način....to što je škola tražila da se blogovi zatvore...tražili su da zatvore oni koji su isto tako na blaži način znali napisati pokoji komentar....Ali najveća je glupost što ćemo u buduće morati paziti na svako slovo napisano na blou ne bi li nekog uvrijedili ili da netko ne bi krivo shvati poruku...gdje nam je sloboda ljudi....to nema smisla... POZDRAV |
04.12.2005., nedjelja
 Događa li vam se kada da poželite vrisnuti????? Naravno da da....Kada sjedite u basu...poželite li kada skočiti i plesati....Da li je to ludost?????? Kladim se da svi mi pomišljamo na to....što nas sprječava...ponos, pamet ili strah....tko zna....Znate ono kada vidite čovjeka na cesti da se dere, pjeva ili skače odmah kažete čovječe ovaj nije sav svoj....Zašto???? Mislim i ja to kažem, ali sada se pitam....koja je razlika....Mi smo ti koji se to ne usudimo napraviti iako mnogo puta to poželimo...Da li smo i mi ludi????? Pa pomišljamo na to....zar ne???????? Pa oni su ti koji su hrabri....ja ne bi rekla ludi....mislim postoje i oni kpoji jesu možda ludi u pravom smislu riječi, ali danas ima sve više onih koji jednostavno na taj način pokazuju da su slobodni.... Mislim nemaju svi tu vrstu slobodu....Mislim naravno da ne bi bilo najugodnije kada bi svi oko vas skakali, derali se, pjevali...živci bi vam otpali...ali nadam se da kužite na šta mislim...ono s vremena na vrijeme...zašto je to tako čudno i nelogično????? Zašto kada svi se znamo tako osjećati???? Čemu sram?????? Po meni to je nelogično i čudno....Još uvijek živimo u svijetu kada čovjek nije slobodan glasno vrisnuti kako se osjeća....Pa nije ni čudno kada ne možemo u potpunosti izraziti svoje osjećaje...Zar nije zdravo u trenutku napraviti nešto neočekivano samom sebi...Iznenaditi samog sebe....ono ispuhat se baš kada hoćeš....ali ne nešto pretjerano naravno...sve u granicama....a opet gdje su granice....no o tome drugom prilikom.... POZDRAV |
