Neeeeee, ne mogu vjerovati. Ovaj blog je za smece. Objavila sam post koji sam pisala pol sata i samo se izbrisao. :(
Uglavnom, evo me opet. (Ne znam je li to dobra ideja, ali tu sam i ne odustajem od posta, iako se vec jednom izbrisao.)
U glavi mi je zbrka, dogodilo se bezbroj stvari, upoznala sam nebrojeno novih ljudi, od kojih je nekoliko dosta utjecalo na mene i dovelo me u stanje u kojem sam sada. A to je ukratko- bezbroj zelja, bezbroj strahova i kronicni nedostatak motivacije. Ali obzirom da ja nikad ne odustajem, necu ni ovaj put. Ako nema motivacije, moram je sama stvoriti, sama ocito nece doci. Prije ljeta me ceka i diploma. Vrijeme je da se posvetim sebi i da zaboravim na one koji ocito nisu ni trebali imati mjesto u mom zivotu. Pri tom mislim na decka kojem sam dala sve, a zavrsila zaboravljena i prevarena. Ali nema veze, sama sam to izabrala. U sve ulazim s rizikom i zato mi nije zao, ucim na svojim greskama, neke ponavljam, ali vjerojatno mi to treba.
Nakon svega sto se dogodilo od devetog mjeseca, malo sam slomljena, a obzirom da mi nece pomoci da sjedim doma sama, odlucila sam djelovati. A uvijek sam vjerovala da ako uspijem kontrolirati (bar prividno) SEBE, da cu moci rijesiti i probleme. Mozda je to krivi stav, ali tako se osjecam. Mislim da sam trenutno luda nego ikad. :) Ne bas u pozitivnom smislu, ali bar sam svjesna toga. I to je nesto. :D
Pocet cu s ABC dijetom, mozda. Vidjet cu sutra kako ce se razvijati situacija. Opet Vam se vracam, pognute glave jer ste uvijek bile tu za mene pa se nadam da cete biti i ovaj put.
Rosie <3
