|
|
Zborite dobrim riječima: riječima kao bliske ruke hranjivima, kao bosiljak nakon kiše mirisnima, kao vjetar uzbudljivima,
kao otvorena vrata odlučnima, kao smrt blagima. Krijepite ih dobrim mislima kako bi uvijek bile sočne i svježe.
Zlim riječima putove od sebe i do sebe učinite neprohodnima: naselite ih neumornim riječima i mirisima dobrote. Dobre misli i riječi uklonit će od vas svaku bolest, a drugima će, ljekovite, zacjeljivati rane.
I ako vam ostane samo jedna dobra riječ i samo jedna dobra misao, nemojte je štedjeti. Podajte je prvom na koga se namjerite: tako vam dobrih riječi i misli nikada neće uzmanjkati. A na smjer koji vam je poći neka pokazuje djetinjstvo vaše duše.
S. Lice
| < | listopad, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
design by: N-dizajn
Riječi su toliko snažne, izgovorene u prazno su ništa, zapisane skriveno ništa, ali podijeljene... to je već nešto :)
... čovjek koji ne pravi greške, obično ne radi ništa ...
... put od 1000 milja započinje jednim korakom ....
Sve veličine ovoga svijeta ne vrijede koliko jedan dobar prijatelj. (Voltaire)
...
ako ti pokažem kako da me seciraš,
pravilno razdvojiš na dijelove,
da ti dokažem da imam samo krv i meso
ispod ove blijede kože
i nešto ponosa i srama
kad se ovako izložim pogledu duboko
ispod omotača iza kojeg se volim sakriti,
nestati baš onda kad svi gledaju
i nitko ne vidi,
ako ti pokažem kako da me sastaviš,
zalijepiš, pokupiš oronule dijelove,
naveliko izlizane od uporabe,
pofarbaš fasadu, namjestiš osmijeh,
ako ti se pokažem
ako ti se otkrijem
u maniri svojih djela
ako me rastaviš,
ako me razdvojiš
i napokon vidiš
dušu u tijelu,
što dobijem zauzvrat?
očito još netko shvaća kako je to.. jer našla sam se u tuđoj pjesmi i ne bih dodala ni riječi. a ni oduzela! na preispitivanju sebe sam i nosim se sama sa sobom u 4 zida.. valja nekad preispitat gdje sam zastala jer očito ima razlog zašto sam morala stati.. i iznenadila se odgovorima jer idem već mjesecima nekim svojim putem, tjeram veselo i onda vidim koliko je grešaka učinjeno. i naravno, promijenila bih sve u jednom danu da mogu. sad mi se čini i jedan dan previše za promjene.. inventura podhitno!
